A jesam...što ću Vam Lagat kad jesam. Utihnuo je mob. Poneka (mora da je bio grdi spam) još kucka na icq, tv mi se ne gleda, od kompa me bole oči a htjela bih samo napisati dobru priču.
A priče, kao mnoge priče ponekad ne žele doći. Iako su tu na vršcu prsta kojim lupkam po ovoj tastaturi.
Javio se i nitko nije bio sretnije od mene. U mom oku njegov osmijeh, a on 50 km od mene. Vrijeme je da si priznam neke stvari, ili možda nije. Možda je bolje nikada si ne priznati neke stvari. Zavaravati se ili sam sebi priznati istinu. Što je to istina????
A ona je jučer kad ja nas pet Zagorki stajalo oko bačve (to je bio kao šank) bila lijepa. Ona je i danas lijepa.
A sutra ću je nazvati. Otići na kavu, namjestiti osmijeh i tko zna što još.
Iznad kompa je maska koju je napravila naša poznata slikarica Nives Missoni. Okus kremšnite je u mojim ustima, potrebna mi je voda.
A komp i dalje kucka. Virtualni ljudi dolaze i odlaze. Poneki uđu u naš stvaran život, poneki ne. Poneki donesu u ovaj svemir svu onu gadost stvarnog svijeta...u stvari u ovom je svemiru dosta toga tužno i mučno.
A poneki donesu, veselo oko i mnogo toga lijepoga. Krasne priče. Pozitivne sudbine. Kritike.
A ima ovdje i poslovnih planova. Pametnih i lijepo sročenih.
Ima ovdje krasnih snova.
I na mom se jastuku sanjaju krasni sni.
Post je objavljen 09.05.2005. u 22:15 sati.