Ja još uvijek prodajem svog red rocketa i danas sam cijelo prije podne provela na auto sajmu na Hreliću. Ma to je događaj svoje vrste...Uopče nije dosadno...Krenula sam u šest ujutro strugajući prst leda s auta i došla tamo u pola sedam. Parkirala sam preko puta Saxića koji je onako 70% skuplji od mog, a samo dvije godine mlađi, popila kavicu s mlijekom, pročitala knjigu pjesama i počela čitati uradak u stvaranju moralnih panika i narodnih zlotvora tj. knjigu o tome kako mediji kreiraju stvarnost koja i nije baš takva (o tome drugi puta).... A onda sam počela aktivno sudjelovati. Prvo su došli šibicari. Ne mogu vjerovati da su ljudi spremni nasjesti na foru. Kad se posiže za lovom oni zamijene kuglicu. To je taj trenutak nepažnje kad im dignu po 1000 kuna. Za ne vejrovati. Zatim sam počela pričati s jednim simpa dečkom (otvoreno priznaje da se preprodajom bavi njegova obitelj 15 godina) od dvadesetak godina. Student. Uputio me u sve tajne kupovanje u jedno tri sata razgovora u kojem je malo on pokazivao auto svojim kupcima, a malo ja svojima. I tako prođe jutro. A u 12 su skoro izvršili opći napad na mene....Naime priđe meni čovjek, reklo bi se ozbiljan, kao kupuje auto za sebe i za ženu i počnemo razgovarati. Pa on kudi li ga kudi moj little red rocket. Ma nije on novi, ima šest godinica, ali ja znam da je auto 100% ispravan i da je redovito na servisima otklanjan svaki pa i najmanji nedostatak. Nisam ga posebno uljepšavala jer ne volim muljati ljudima tj. nek vide što kupuju, a znam da sam postavila realnu cijenu. I tako mi pola sata, pa sat. Pa su počela dobacivanja sa strane, pa mi je otjerao neke druge kupce, kao njegov prijepis (kao da kod nas nije običaj da kupac uvijek plaća prijepis) i sve....I meni dojadi (zapravo mi se jako žurilo na jedno mjesto gdje i kraljevi idu pješice) i dogovorimo se za cijenu, a onda on spomene punomoć. Neće kupoprodajni ugovor nego punomoć. A ja lijepo prije toga tri sata razgovarala s iskrenim švercerom koji mi je lijepo objasnio da punomoć traže šverceri...jer auto je i dalje na prvom vlasniku, a oni ga malo urede i preprodaju dalje...Ma ok...Nek si zarade za proviziju...ali nek mi ne prodaju priču o operaciji bruha, 1200 kuna plaće i da će prijepis biti tko zna kada. Jer ja moram kupoprodajni ugovor odnijeti na osiguranje jer sam na Mišku dobila 50% popusta na osiguranju. A kao ne treba. Pa vi gospođo nemate pojma. Ma reko ja sutra pitam na osiguranju (mada nema šanse da su se propisi promijenili u 15 dana), ali mi je stvarno bilo dosta. Zaključala sam auto i otišla obaviti to što je bilo i više nego nužno, a sutra se nadam jednom penzioneru koji je rekao navratiti doma pogledati auto s meštrom. Uopće se ne bojim, jer znam da moj auto prolazi kroz svaku inspekciju. Ja samo znam da želim kupoprodajni ugovor (ovjeren) i novce. Čist račun, duga ljubav. Jer mogla bi ja ne daj može i hmreti pa kak bi oni prepisali auto na sebe....Ipak sam ja gospođica u godinama. :))))