Na moju žalost iako sam odblogala prije petnaest minuta morala sam ponovno navratiti jer sam shvatila da trećina ljudi s moje cool listi više nema blog. Nastala je opća epidemija odustajanja od bloga tj. blog odlazaka. Ljudi su se prestrašili za svoju anonimnost tj. shvatili su da blog ih može odati. Navodno da ljudi gube poslove, ili se dešavaju još gore stvari...Neki ljudi nisu blog napisali danima, ili su samo napisali over and out. U poplavi istih su Herostrat, Bushman, Jordan, Barby, Množitelj. (Namjerno ih nisam linkala jer se zapravo nema što linkati)...Nadam se da su ih neki blogeri spremili pa ćemo doživjeti primjerice reizdanja tih cool blogova. Jučer sam provjeravala Trapulu, a i on nije blogao od 17.11.2004. Neki su se zasitili, neki su uvrijeđeni, neki se boje, neki možda nemaju love...Ali doista anonimnosti na Netu nema. Na svojim blind date-ovima sam upoznala tri muškarca koji su mi detaljno opisali načine na koji provjeravaju komade...Iako bi neke stvari trebale biti tajne (barem su zakonom), one to nisu. Danas je cijeli svijet zapravo manje više jedan veliki Big brother.

Evo danas je 29.11. Nekad Dan Republike a i onda i danas vrijeme kad se kolju svinje....No vremena su se promijenila. Mnogo je danas pajceka zaraženo trihinelozom, a svi znamo da to nije nimalo bezopasno. Mi smo klali pajceka, dali meso na analizu, jučer i danas sam uživala u čvarcima, pečenim kobasima i inim delicijama, a sutra ću jesti salovnjake. Uopće mi nije jasno kak se tak fini kolač radi iz tak odvratnog dijela tijela (salo), ali se ne zamaram previše. Kaj je fino je fino, origin-a Bože moj...Mama ih napravi s pekmezom i orasima. Ja tamanim ove s orasima jer su mi mnogo ukusniji makar je u ovim drugim domaći pekmez....Ah jedva čekam sutra.

Ja još uvijek prodajem svog red rocketa i danas sam cijelo prije podne provela na auto sajmu na Hreliću. Ma to je događaj svoje vrste...Uopče nije dosadno...Krenula sam u šest ujutro strugajući prst leda s auta i došla tamo u pola sedam. Parkirala sam preko puta Saxića koji je onako 70% skuplji od mog, a samo dvije godine mlađi, popila kavicu s mlijekom, pročitala knjigu pjesama i počela čitati uradak u stvaranju moralnih panika i narodnih zlotvora tj. knjigu o tome kako mediji kreiraju stvarnost koja i nije baš takva (o tome drugi puta).... A onda sam počela aktivno sudjelovati. Prvo su došli šibicari. Ne mogu vjerovati da su ljudi spremni nasjesti na foru. Kad se posiže za lovom oni zamijene kuglicu. To je taj trenutak nepažnje kad im dignu po 1000 kuna. Za ne vejrovati. Zatim sam počela pričati s jednim simpa dečkom (otvoreno priznaje da se preprodajom bavi njegova obitelj 15 godina) od dvadesetak godina. Student. Uputio me u sve tajne kupovanje u jedno tri sata razgovora u kojem je malo on pokazivao auto svojim kupcima, a malo ja svojima. I tako prođe jutro. A u 12 su skoro izvršili opći napad na mene....Naime priđe meni čovjek, reklo bi se ozbiljan, kao kupuje auto za sebe i za ženu i počnemo razgovarati. Pa on kudi li ga kudi moj little red rocket. Ma nije on novi, ima šest godinica, ali ja znam da je auto 100% ispravan i da je redovito na servisima otklanjan svaki pa i najmanji nedostatak. Nisam ga posebno uljepšavala jer ne volim muljati ljudima tj. nek vide što kupuju, a znam da sam postavila realnu cijenu. I tako mi pola sata, pa sat. Pa su počela dobacivanja sa strane, pa mi je otjerao neke druge kupce, kao njegov prijepis (kao da kod nas nije običaj da kupac uvijek plaća prijepis) i sve....I meni dojadi (zapravo mi se jako žurilo na jedno mjesto gdje i kraljevi idu pješice) i dogovorimo se za cijenu, a onda on spomene punomoć. Neće kupoprodajni ugovor nego punomoć. A ja lijepo prije toga tri sata razgovarala s iskrenim švercerom koji mi je lijepo objasnio da punomoć traže šverceri...jer auto je i dalje na prvom vlasniku, a oni ga malo urede i preprodaju dalje...Ma ok...Nek si zarade za proviziju...ali nek mi ne prodaju priču o operaciji bruha, 1200 kuna plaće i da će prijepis biti tko zna kada. Jer ja moram kupoprodajni ugovor odnijeti na osiguranje jer sam na Mišku dobila 50% popusta na osiguranju. A kao ne treba. Pa vi gospođo nemate pojma. Ma reko ja sutra pitam na osiguranju (mada nema šanse da su se propisi promijenili u 15 dana), ali mi je stvarno bilo dosta. Zaključala sam auto i otišla obaviti to što je bilo i više nego nužno, a sutra se nadam jednom penzioneru koji je rekao navratiti doma pogledati auto s meštrom. Uopće se ne bojim, jer znam da moj auto prolazi kroz svaku inspekciju. Ja samo znam da želim kupoprodajni ugovor (ovjeren) i novce. Čist račun, duga ljubav. Jer mogla bi ja ne daj može i hmreti pa kak bi oni prepisali auto na sebe....Ipak sam ja gospođica u godinama. :))))

Jučer su opet blogeri feštali. Iako moram priznati da se društvo razišlo prilično rano. Drago mi je da su se neki blogeri oporavili, a upoznala sam neka nova lica. Opet se pjevalo. Prednjačili su Stetocina i Fotoalbum. Da moram priznati da sam ja došla prilično kasno, ali sam ipak došla. I društvo me razveselilo. Glede virtualnih parova koje spaja Poliglotna ima među blogerima i stvarnih...A kako ne bi bilo među nas 15000. Još malo pa ćemo biti veći od recimo Samobora. Ah Samobor, ah kremšnite, ah kuća susreta Tabor. Mali grad za velika događanja. Malo prije sam sjedila s prijateljicom i nisam mogla vjerovati što se kod nas može riješiti preko žnore. Ono zakoni su out, a nepotizam totalno in. Ja znam da nas ima samo četiri i pol milijuna i da je ponekad nužno da je nekom nekome rod...ali što je previše je previše. Sukoba interesa mi je već preko glave...Bar te fraze. Jer sukoba interesa zapravo i nema. Ruka, ruku mije i to je to. Ali bar da je to na opću korist....Jer to je bitno. Da nam je svima bolje.

Čudno se osjećam danas. Nedjelja je…vani sunce..jest da je hladno. Ja sjedim u toploj sobi i blogam, a na blog.hr se ne može. Kosa je oprana i iako je ima kao u priči nastojati ću je osušiti prirodnim putem jer moram si priznati taj mi se moj natural look najviše sviđa. Jučer nisam izašla, a u petak sam otišla jednim drugim putem, a nažalost ne blogerima koji su se opet izvrsno zabavljali. Mob je prepun poruka, a mene zanimaju samo one o prodaji AX. Nisam imala pojma da je danas tako teško prodati rabljeni auto. Naime u poplavi kredita za nove aute rabljeni su prilično izgubili na vrijednosti i nije ih lako prodati. Očuh je već drugu nedjelju na sajmu i javlja kako ih puno gleda autić, ali pravih kupaca nema. Ja se ipak potajno nadam. Sad sam ga počela oglašavati po lokalnim radio postajama i unatoč nekim upitima, auto još uvijek stoji na dvorištu….No zato novi služi fenomenalno…Nisam imala pojma da je automobilska industrija toliko poboljšala male automobile. Očito je konkurencija ogromna u tom segmentu i to je to. Vjerojatno zato i nitko neće strare aute jer je razlika u kvaliteti velika i svi žele novo. Sad se preko icq javljaju ljudi i razgovoram se sto na sat. Ne mogu pisati istovemeno i pričati. Ode ja….

P.S. ovo objavljujem danas jer sad konačno mogu na blog

Miško me je opasno namučio. Prvi autek je bil pjesmica. Dobila ga i sve obavila u dva dana. Ali ne s Miškecom. Kao što znate Miškec nije imao radio (iako su ga u Salonu obećali, ali kak su snizili cijenu jer me zahvatila nova akcija računali su da mi radio ne treba). U ponedjeljak sam došla ugraditi radio Sony kojeg sam uredno kupila u Pevecu i otpravili me jer su kao imali gužvu u servisu. A nisam ni dobila jedan papir potreban za registraciju. Došla ja ponovo u utorak. Opet nema papira za registraciju, a glede ugradnje pričekajte malo. Čekam ja, čekam...Pet minuta, deset, dvadeset, šezdeset i dolazi mladić koji mi kaže da se radio neće ugraditi bez međukonektora jer oni ne namjeravaju sijeći žice novom autu (jel ugradnja je besplatna). Odem u Pevec po međukonektor i toga naravno nema. Probajte u Chipoteci. Da tek toliko radio je Sonyev tj. nije no name product. U međuvremenu odem doma, nazovem pol Zagreba za međukonektor, ali tog naravno nema. Odem do bankomata, pokušam obaviti registraciju...iskrcam oko 2900 Kn, ali ne mogu dobiti tablice dok mi prometnu i knjižicu ne ovjere na policiji. Koja u to vrijeme naravno ne radi, što policija meni nije kriva, a kod nas se po običaju ništa ne može napraviti ono tipa sve u jedan. Odem u Pevec, po novi radio (ovaj ima MP3, ali i famozan međukonektor) iskrcam dodatnih 276 kunića (ovi u Pevec zamjenu, storno računa-prvi je bio na akciji koja je u međuvremenu završila pa je trilemu kako to papirnato riješiti na koncu obavila the shefica, servis isto više nije radio (mislim to sam znala) i odem doma na pola obavljena posla. I dođe danas. Sve sam riješila. I ugradila radio (trajalo je deset minuta i nisu ništa naplatili), dobila sam žig od policije i tam skužila da nisam ja jedina s takvim problemima jer jednom "jadniku" auto kuća nije dala kopiju ovlaštenja za prodaju tog auta pa je morao skoknuti do iste...Obavila sve od prve. Usput sam platila telefonske račune, dopunsko zdrastveno u FINI (bez provizije of course) i bila olakšana za dodatnih 450 kunića, otišla doma po Miška, dobila tablice, koje mi je brat namontirao i sad je Miško ready za pravu akciju. Konačno. U međuvremenu mi je usfalio neki drugi papirček-koji nema veze s Miškom pa ću o tome blogati drugi put.

Ponedjeljak je obično početak tjedna tj. obično počnemo neke poslove s njime. Neke i završimo u ponedjeljak ili se vidi nečemu kraj....Ponedjeljak je dan kad panično prebiremo po rokovniku što sve treba napraviti da bi tjedan dobro otpočeo. Kome sve treba poslati ponude, koga nazvati, podsjetiti na našu egzistenciju, završiti stvari od proteklog tjedna. Ugraditi Mišku radio jer bez toga njegova vlasnica ne može. Nazovemo neke stare prijatelje jer baš danas u pauzi smo se sjetili da dugo nismo niti izmijenili poruku s njima, a kamoli što drugo. Napišemo blog... Pročitamo omiljenje blogove. Uglavnom danas je definitivno ponedjeljkovito.

Povrtnica je jelo od crne repe dok se bijela jede samo kisela...Opet sam jela domaće mlince i matovilec s vrta...Nije meni loše...Još sam cijelu večer kartala belu i nasmijala se do suza....Brine me ovo nevrijeme. Priroda je pomahnitala ovaj vikend....Ljudi ozlijeđeni, imovina uništena, ljudi nemaju struje...Nestaju ljudi u moru, a brzina vjetra je nevjerojatna....A bilo me je i strah za onaj trajekt u Splitu. Pada snijeg. Vijavice. Da nema autoceste unutrašnjost bi bila odsječena od mora...Ah valjda će sutra biti bolje

Blogeri su jučer kako čujem iz pouzdanih izvora ružili do četiri ujutro. Bilo je tu studenskih tuluma, bliskih susreta s policijom.... Detalje pročitajte na blogovima Prokleti i Eugen Vidrić. Znam da nije pristojno davati informacije iz druge ruke i prijeti mi se izvor da će nahuškati hackere da mi sruše blog, ali nisam mogla odoljeti (po običaju).

Još jednom ne mogu odoljeti Big brother. Sanja (masirala ga cijeli tjedan i pričala beskrajne razgovore) i Valentina (ljubav njenog života) su nominirale Željka. Ne mreš vjerovati kak smo mi žemske opake. Svaka nam čast. Ali nažalost mislim da bu Sanja ispala jer mislim da se većini mladih tinejdžerica Željko opasno sviđa i da će jednostavno izbaciti Sanju.

Znam da cijeli blog bruji o politici anonimnosti. Ako neko želi biti anoniman, ja ću to poštovati, ali bojim se neće drugi....Svi mi imamo nickove, ali blogove ne pišu roboti nego živi ljudi, a htjeli mi ili ne htjeli pogotovo ako blog se vodi neko duže vrijeme malo pomalo odajemo i mnogo osobnih informacija. Omaknu nam se....Svejedno bilo bi mi jako žao da pojedini blogeri više ne pišu. Recimo Annie.... Blog joj je odavno zaštitni znak Bloga.hr, a natjecanje tko će imati više komentara ili čitatelja ili postova... mi se pristojno ću to reći ne sviđa. A razumijem i Pticu. Žena ima izvrsno obrazovanje, soli u glavi mnogo više nego prosječan Hrvat (ica), a vrla mjesta u diplomaciji su podijeljena po babi i stričevima. I s pravom ga je razotkrila. Silvija Luks veli kako je sin bio dobar Arapima i Nijemcima, a nije Hrvatima....Ma hajte....Da je išta ozbiljno valjao malo bi se duže zadržao na dotičnim radnim mjestima, ali zov nerada i lake love sve privlači....Kao treći tajnik u Veleposlanstvu da je htio mogao je MAKE A DIFFERENCE tj. pozicija mu je to omogućavala...Pitam se ja koliko je mladih Hrvata i Hrvatica spremno se izboriti za novu i drukčiju Hrvatsku....Ajmo ljudi. I ovo je pravo mjesto.

Moram priznati u gledanju TV-a (kojeg istina imam rijetko priliku gledati) Big brother je počeo opasno konkurirati Vili Mariji. O čemu je riječ. Rečenice sudionicima Big brothera nije nitko napisao. Oni ne glumataju. Oni su svakodnevni, realni ljudi u nerealnoj situaciji, ali su stvarni...Otpočetka me odbijala pomisao da tako nešto gledam, ali malo pomalo navukla sam se. Ne gledam ih non stop, ali recimo pročitam u novinama što se desilo, ako već nisam vidjela (točnije čula) što se desilo... A razgovori su mrak. Toliko real da je ponekad nevjerojatno. I nije dosadno. Big brother je kao obična kućna situacija, možeš i ne moraš sudjelovati. Obično mi je zvučna kulisa bloganju ili čitanju mog omiljenog časopisa Glorije ili Večernjaka, ali definitivno pratim to...i zanimljivo mi je. Da i navijam za ćelavicu. Ok je cura.

By the way najbolje ćevape na hrvatskim prostorima sam jela kod MASNOG. Ljudi navalite. Nema boljih u Zagrebu.

Tak je lepi, če če i udoban. Kako sam ponosna vlasnica istog samo nekoliko sati ne mrem biti objektivna. A joj...dosta uzbuđenja za jedan dan. Grem spat.

Danas stiže machina. Podižem je kroz nekoliko sati. Kak sam happy.

Blog je je postao medij broj jedan. Kako jednostavno.... Vijest na blogu stoji dva dana i tek onda ga počnu citirati mnogo poznatiji mediji. Trakavica se nastavlja pa tako u Večernjem već po drugi treći dan, govore o tzv. Vibbi skandalu. Ne kažu da je rasprava na Blogu, nego govore o bespućima Interneta, kao na Internetu se raspravlja (a kao gdje točno nije bitno), ali malo pomalo vidi se da ljudi žele čitati s izvora. Uopće je irelevantno da li je famozni Vibbi doista sin Silvije Luks (čije je grijeh vrlo upitan by the way) već žele čuti informaciju iz prve ruke. A to su naravno blogeri. Jer trenutno nas je 10000 tu na Blogu, a vjerojatno i više, vidimo i znamo mnogo više nego što nam serviraju oficijelni mediji koji ionako (mnogo puta je vidljivo) ne kreiraju sliku svijeta onakvom kakva ona doista jest, nego nam daju poluinformacije i nažalost prečesto jednu stranu istine. Istina je i da istina nije tako jednostavna. Često ovisi o našem svjetonazoru, odgoju i iskustvu i načinu na koji je sunce provirilo kroz oblake taj dan. Trenutno je vrlo moderno biti liberalan, ali je primjerice taj svjetonazor u ekonomiji imao vrlo ograničen uspjeh i trajao je jedno vrlo kratko vrijeme. Upravo na RTL-u govore onu famoznu rečenicu, neko jede kupus, neko meso, a u prosjeku jedemo sarmu. O prosjecima je teško govoriti jer recimo vegeterijanci ionako biraju samo kupus. A to je jedna od istina, a isto tako stoji da ljudi imaju crijeva svejeda i da je meso potrebno u našoj prehrani. Još se uvijek zgrozim na priču od prije par godina kad su dvoje zakletih slovenskih vegeterijanaca svoju bebu usmrtili jer joj nisu dali jesti mlijeko i mliječne proizvode tj. imali su ideju da će ta jadna beba od šest mjeseci preživjeti o povrću. A ono da djeca ni ne narastu do svoje pune visine i težine, ako ne pojedu dovoljnu količinu meseka...
Upravo govore o tome da se auti kupuju da te susjed vidi u njemu....Ah kako krivo....Kupila sam si Miška neki dan prvenstvarno radi sebe. Sanjam ga tri godine i ispunila si tu želju. Machina sutra stiže....Ah kak sam happy. Da i Miško nije Korejac nego Francuz....Toliko o racionalnom trošenju novaca. Upravo jedna naprlitana dama u tridesetima izjavljuje na tv-u da joj roditelji su kupili stan, auto, a ona svoju plaću troši na između ostalog krpice i obrazovanje. A lijepo njoj. A nije ni meni loše. E da prodajem Little red rocketa....Ima zainteresiranih??? Takav Vam može biti ak malo na njeg potrošite. Mislim naravno na slikicu.

Svi moramo jednom otići....Neki prije..neki kasnije...a neki moraju otići čim su stigli. Kao da im se žuri u neki drugi, možda bolji svijet...Zadnjih par dana susrela sam se s dvije smrti. Starica preko deveset godina je skončala svoj život na ovom svijetu, a otišla je je i jedna mala bebica (Grgo za kog sam molila neki dan) od svega dva mjeseca, koja nije dobila niti pravu priliku da zagrize u taj naš život...Ne mogu ja suditi o uzrocima o pravednosti zašto je netko tu s nama neizmjerno dugo, a neko ode brzinom svjetlosti....Iza jednog i drugog ostane tuga, s tim da Grgo nikad neće biti prežaljen. Moja mama i dan danas tuguje za svojom bratom i sestricom koji su umrli prije njenog rođenja. Matilda i Miško....I oboje su dobili svoju svijećicu i rojžicu za Sisvete iako ovog svijeta se nisu nimalo nauživali a umrli su prije šezdeset godina. Mama se pitala tko će njima zapaliti svijeću kad ona ode....Odgovorila sam joj...Pa naravno ja....I moja djeca ako ih budem imala-a imam i nećake pa je na njima red da čuvaju tradiciju. Jer obitelj je svetinja. I treba čuvati uspomene na ljude, događaje i običaje. Jer samo kad bi ih groba ustao prethodni naraštaj teško da bi se snašao. Mnogo se toga promijenilo...i to iz korijena....ali nažalost medicina nije dovoljno napredovala da se izbjegne da oni koji su nam tek došli tako brzo i nenadano odu....
Ali i to će se promijeniti jednog dana. Jer ja vjerujem u napredak. Ljudi, medicine, tehnologije i duhovnosti.
A tebi Grgo, lahka ti hrvatska zemlja.

Od blogera se jučer prvi pojavio Fotoalbum, a sve u svemu došlo nas je svega nekoliko (i to pretežito muških blogera) jer je događaj dana bio Forum koncert Bambi Molestersa. I tako na blog okupljanju ovaj put bili gore spomenuti Fotoalbum, Sadistico, Celeste, Celebrity, Prokleti, Film,
Tincica , Unemployed i moja malenkost Lopticaskocica....

Reklo bi se malo ljudi u odnosu na neka druga blog okupljanja, ali bilo je vrlo živo...Razgovaralo se o filmovima, Celeste se sugeriralo da svakako objavi zbirku pjesama, a našem Sadisticu se sugeriralo da se kandidira za predsjednika (bar njemu 10000 potpis nije problem) i iako je došao čovjek s karaokama, blogerima ovaj put nije bilo do pjesme. Svi su oko 21 h pojurili na Forum koncert Bambi Molestersa. Naravno dio nas je išao isprintati pozivnice u KIC (ah nismo bili spremni) i tako došli mi na koncert ( ne svi, ali neki su imali doista opravdanih razloga da ne dođu (krstitke i tako to)). A tu je bila totalna koncentracija blogera i blogerica uz foumaše. Samo da neke navedem Desiree, Bigmamma, Debela Krava, Cyber girl, Choco, Ipanema, Eugen Vidric i još mnogi drugi. Bilo je veselo i živo, a koncert je bio odličan.
Bilo je govora o koncetraciji blogera u medijima (prednjačimo na RTL-u). Tamo su po mom saznjanju (a isto je nedostatno) bili Novac, Fotoalbum, a zvani su i mnogi drugi (Željka inžinjerka, sudjeluje se u Radio emisijama itd.....Izgleda da je totalno cool biti bloger (ica), a polako se postavlja pitanje što je slijedeće....Ja na isto ne bi znala odgovoriti jer nisam sudjelovala na forumu, news grupama i blog mi je prvi medij koji koristim na Netu (Iskrica i chatanje se ne računa). Moram pohvaliti Tvornicu jer su se skupili ljudi od dvadeset do pedeset i vrlo mali postotak forumske (blogerske) populacije puši. Pušenje nije u modi. Ali zato dobra zabava jest.

Čitali smo nedavno u novinama kako male firmice financiraju velike. Kad banke ne daju kredite, velike firme uredno počnu ne plaćati malima. Najgora od svega je količina indolencije i gotovo bezobrazluka kojom njihovi financijski direktori kažu....ne znamo kada ćemo Vam platiti...Ili čekajte...upravo imamo plaću pa vas ne možemo platiti...A to što male firmice isto moraju dati plaću, to nitko nikoga nije briga....A takav odnos je i među ljudima.... Nitko se ne obazira što jamac mora vraćati kredit umjesto dužnika tj. nikoga nije sram. Poslodavcu nije neugodno reći zaposleniku nakon što je ovaj u gablec i benzin utrošio 1000 kuna, ja sad nemam, a ako ti je skupo odi na bus (kao karta je besplatna).... U biti riječ je o biti fer ili ne fer....Poštenje očito nije u modi.

Bila sam jučer u sumrak na Mirogoju. Sve je bilo puno svijeća i cvijeća. Na nekim grobovima mnogo svjetla, a neki potpuno prazni, zarašteni i mračni. Poželjela sam kupiti pedeset plavih lampiona i ukrasiti te zaboravljene pokojnike, a onda sam se sjetila Bridge koja nas je uredno podsjetila da treba darovati žive, a potrebite. Danas kad ću paliti svijeću na grob svoje bake Tereze izmoliti ću očenaš za i jednog malenog Grga. Dva su mu mjeseca, a život mu visi o tankoj niti. Grgo drži se....