Frizura je tu...Kupila sam šljokice....Staviti ću rinčice koje su stare 30 godina...Tu je nova crna haljina...Čarape...Novi lak za nokte....Crvena podvezica...Krasan šareni ogrtač...Šljokice...Uglavnom kompletna oprema je tu...Ja sam dobro raspoložena...Gledam Scarlett..Projuhalo s vihorom...Doista najbolji fim svih vremena...Ljubav za sva vremena....

Zadnji je tjedan ove godine...Promet se u metropoli prorijedio, priča se o dočeku Nove 2005...Sutra idem nešto kupiti...Naručila sam se na frizuru...Izgleda da ću uplesati u Novu...Zadnji put sam na pravom dočeku bila davno...Bilo je to u Novinarskom domu...I svi su bili tamo...250 kunića i ogromna gužva...Niti sam što popila niti što pojela...Pamtim i jedan doček u Paradisu u Dobovi...Plesala sam cijele noći kao da je to zadnja godina u životu...Nije bila of course...Pamtim i dočeke na Trgu na temperaturi od -10 i loše pjevanje Miroslava Škore (Ravnica je zakon by the way)...
Pitam se potajno što me čeka...Tj. kako će sve stvari odvijati i što će mi se dogoditi. Neki dan sam čula priču o vidovnjacima....Kao sve pogode, sve ti kažu, ne znaju točno vrijeme, ali kao sve znaju...Ne vjerujem u proroke...Nikako...Ali iskreno voljela bih znati...Voljela bih znati da li će se ostvariti moje najtajnije želje...u stvari još bi više voljela znati što moram napraviti da se iste ostvare...Ali neću danas razmišljati...Neću sutra razmišljati....Razmišljati ću o tome kad dođe vrijeme...

Upravo javljaju da su Hrvati razmijenili više od 27 milijuna sms čestitki ove blagdane.

Evo par sms-ova koji su zbilja različiti i posebni:

Narod koji je u tmini hodio
svjetlost vidje veliku:
onima sto mrkli kraj smrti obitavahu
svjetlost jarka osvanu
Iz 9,1

Sretan Božić svim ljudima dobre volje

Evo svima čestitke koja vam može poslužiti bilo gdje na svijetu:

Čudan je ovaj svijet...Majka pornoglumica prodavala nevinost svoje trinaestgodišnje kćerke...Naravno zbog droge...Čega drugoga....Djevojčicu su uspjeli spasiti iz njenih ruku...Robbie Williams govori o drogiranju kao najboljem dijelu svog života...(koje smo mi valjda budale)...Prestao je zbog debljine... ANBILIVABL.

Ah svjetske priče, ove naše su ipak bolje....Jučerašnji koncert i cijela akcija Ne zaboravi me je odlična stvar...Moja prijateljica je odlučila zajedno sa svojom obitelji ove godine dati svoj prilog u dobrovoljne svrhe umjesto poklona pod bor..I ja sam nazvala u dobrovoljne svrhe, a mama je spakirala paket za Caritas, ali poklona se nisam odrekla...Volim ih i davati i primati...A i ove godine sam dobila krasnih poklona...Tako svako malo vrtim Crvenu jabuku, Balaševića, Bijelo dugme, a kad god autom prolazim kraj Kamenih svata on su cca 150 hitova proteklog deseteljeća...I danas sam dobila dar...Nešto što u životu nisam probala, a jako je fino...Jako, jako fino....
Veselim se Božiću, Ponoćki, pajceku na stolu, francuskoj salati...Orehnjači i mađarici, čupavcima i inim čudima...Veselim se i Novoj Godini, novoj haljini koju ću si kupiti (nadam se), svečanoj frčkavoj frizuri...

Vjerujem da će ova Nova 2005 biti godina mog života....
Ova mi je ipak bila prilično teška....Jest da sam kupila Miška, jest da sam pokrenula svoj d.o.o., jest da sam se lijepo družila s blogerima, a i mnogim drugim ljudima...ali...bilo je i mnogo manje lijepih stvari...Ali o tome neću pisati...Blagdani su blizu i želim se samo veseliti.

Danas sam sredila frizuru....Borila sam se kosom dva sata, ali sam bila zadovoljna krajnjim rezultatom...Još da sam potrošila malo gela i laka bilo bi kao da sam izašla iz frizerskog salona ANTIFRIZ....Šala...Ukrotila sam kosu...

Scena jedan: Šetnja maglovitim obalama Jarunskog jezera...Mnogo riječnih galebova, pataka, žutokljunih labudova, poneki šetač, osamljeni pas, roler i razgovor.

Scena dva...Šetnja Kaptol centrom...Ponadala sam se da su dućani otvoreni da završim s božićnom kupnjom, ali radila je samo knjižara...Ponuda filmova je bila loša....Opet razgovor.

Scena tri....šetnja Tkalčom, Trgom, Bogovićevom i Cvjetnim i natrag Radićevom....Ljudi stoje u redu za obične kobasice...Klizačice kližu....Djevojčica na bijelom konju...Jadranka Kosor na vlakiću koji obilazi Donji Grad...U prekrasnoj Tkalči Oliver Twist i u srcu sjena....Razgovor.


A tako bi plesala...

Kao i svi imam mnogo želja i željica....Neke su ostvarive i blizu, a neke i nisu...Bar ne uskoro...Danas sam imala savršen plan u glavi....Sređivanje stana, noktiju, kose, božićni shopping i izlazak....Realizacija je katastrofalna...Jedino nokti i shopping je sređen (ne u potpunosti)...a ostalo....Katastrofa...Posegnula sam za klasičnim...videoteka i naslovi koje nisam stigla pregledati...Istina...Nisam se pretrgnula u organizaciji izlaska...Nazvala sam (odbijena, a računala 100 %) i poslala sam jedan sms za izlazak za koji sam predmijevala da neće biti prihvaćen....Zapravo da sam htjela van, organizirala bi si izlazak....Klasika blind date....Ali to danas nije bila opcija...Zapravo nije već duže vremena...Problem je u stvari u postavljanju nekih stvari u životu, što očito meni ne ide....Mislim još imam šanse za izlazak, ali danas mi se doista ne upoznaju neki novi nepoznati ljudi kojima bi ja trebala kao prezentirati sebe u nekom cheerfull izdanju što ne želim....Možda ću naprosto u šetnju, ali mala je vjerojatnost....Svi su tako spareni, a ja sam neparna....Ne svojom krivnjom...Bar ne večeras....

Najljepši sam Božić provela 1991 u Velikoj Britaniji. Bila sam sam djevojka koja se brinula o dvoje slatke dječice, a cijela obitelj i uža i šira me nadarila kao nikada do tada...Kad sam bila mala dobilvala sam poklone i išla na predtave koje je organiziralo poduzeće mojih roditelja, ali pravih poklanjanja zapravo i nije bilo za Božić...Bar ne u mojoj obitelji. Kad sam se iz Londona vratila 1992 nosila sam punu putnu torbu poklona, i unatoč tome što su se moji veselili mom dolasku veselili su se i božićnim poklonima...I otada darujem svoju obitelj i prijatelje u skladu sa svojim novčanim mogućnostima, njihovim potrebama i željicama. Sutra se spremam u shopping i baš se tome veselim....Nadam se da će moji poklončići naći put do srca primatelja.

P.s. Danas sam htjela na blog party ali je takva ledana, da se ne usudim na cestu...Jedva sam došla na posao i s posla...A baš sam se veselila.

U pogonu sam turbo. Došla sam kasno s posla i čekala pozive od kojih sam neke dočekala, a neke i nisam....Ludirala sam se s nećacima...Stariji ima šest i pol i sam mu je ljubav na pameti...Najviše voli Vanesu, Monika mu je iks...Barbara ima veliku guzu, Elena bijelu kosu i tak...Smijali smo se i zafrkavali jedan sat...Pusa u usta mu je naravno fuj....A oženiti će Doru....A možda i neće jer je Vanesa najljepša iako ima oči ko teta, tj. ko pes...prevedeno smeđe....Big brother je ušao u šablonu....Jedva čekam kraj i predviđam da milijun kuna odlazi Marini ili Antoniji..Cure držim fige...A na kanalu A ekstremna preobrazba...Zavidim im na zubarima...Zbilja čuda čine, a za tako lijep osmjeh vrijedilo bi riskirati...Glede frizure, e tu sam već napravila mnogo puta makeovere i sad mi se to ne mijenja...Cure se osjećaj ko princeze...Ali kaj su zubari napravili...Amazing...

Ovo su citati današnje Latinice...

Sudionici:
Opet želite Crkvu u sakristiju....Ratni brodovi tjeraju brod za pobačaj iz nacionalnih voda Portugala....Žene su vlasnici svojih zdjelica....Fetusi nisu osobe (po zakonu)....Crkva štiti dostojanstvo rađanja i života....Mala Nikarakvanka od 9 godina, silovana, ostaje trudna Crkva ne daje pobačaj....Ekskomunicirana je na kraju...Ginekolog : Napravio sam između 48000-60000 pobačaja jedan grad veličine Smedereva.....Naravno curica od 9 u žaru rasprave postaje dijete od 6 godina...Zbog čega Crkva mora osuđivati, a ne da podrži (tj. pomazi) onu koju je napravila pobačaj. Božanska objava jest ona koju ne može niti jedan čovjek ne može pobiti....Opravdani ratovi ????Blagoslivljanje pušaka....Nijedan papa ne može promijeniti Božanski Zakon....Biblija se tumači na ovaj ili onaj način....Biblija se ne protovi pobačaju...Zlatna vremena su bila dok muškarci rađali....Trudimo se da smanjimo stopu na 0% pobačaja...1990 je bilo 50000 pobačaja, prošle godine 5000 pobačaja...Ne može se uskraćivati pravo vjerskim zajednicama da kažu svoju riječ....Pobačaj nije dobar...Pobačaj je zlo...Moramo se udružiti da svedemo pobačaje na najmanju moguću vjeru...Vjernica se mora preispitati u svom vjerovanju hoće ili neće učiniti pobačaj i mora znati stav vjere...Postoje mnoga pitanja gdje postaje veliki raskorak između onoga što naučava religija i što je u stvarnosti....

Gledatelji:
Ako dijete nije u redu treba ga maknuti jer je na teret društvu i zajednici....
Crkva propagira zabranu pobačaja, a koliko je ona ubila ljudi što žena na ljudi u križarskim ratovima.
Jedina tema koja je ujedinila vjerkse zajednice je pobačaj, a kvaliteti života niti jedna nije progovorila. PDV na dječju hranu je 22%.
Gdje su bili moralni postulati za vrijeme rata...Što Crkva poduzima u slučajevima obiteljskog nasilja.

Zabranu pobačaja podržava 38% Hrvata, a 62% je protiv od kojih polovica smatra da je riječ o privatnoj stvari žene....

I Vila Maria istu stvar ima na tapeti od recimo četvrtka iako tamo su autori na stajalištu je riječ o stavu žene....

Ja sam o istome blogala pred par mjeseci i ne mogu reći da sam sad pametnija jer nisam. Doista...I zato ne komentiram nego citiram.

Warhall je davno rekao..svakog čeka petnaest minuta slave...I nije pogriješio jer što dalje vrijeme odmiče slavni postaju neki mali do jučer, nepoznati ljudi. Evo počeo je opet Hrvatski idol...I ja ne mogu vjerovati kako neki totalno bez sluha dođu, nastupe u cilju da postanu hrvatski idol....Zar je doista toliko bitno biti slavan...Mislim bilo je toga u svijetu kad je onaj boys band postao slavan zahvaljujući miksanju, a ne dobrom pjevanju...Konačno sa gledala Alku i nisam mogla se načuditi Nedi Ukraden...Dobro se sjećam njene prekrasne duge kose, prekrasnog glasa i pjesama za dušu...Žena s dva fakulteta i ugostiteljskom školom, rodila je dijete, udala se razvela i sve u svemu živjela (to tada uopće nije bilo u medijima i doista o toj njenoj strani nisam imala pojma...svaka čast)...I nije čudno što je postala slavna i što još uvijek jest. Jer zapjevala je a capella nekoliko pjesama i razgalio me ponovo njen prekrasan glas. jest da nema izgled vile nego srednjovječne žene, i da se ne slažem s njenim ponašanjem tijekom ove jugo pajpjazjanije...Ali žena pjeva li ga pjeva...I ima još nekih ljudi koji su se svojim izgledom i ponašanjem izborili za minutažu (plaćenu) na medijskom prostoru...I koliko god se meni ne sviđale neke stvari ne mogu reći da ljudi to nisu postigli zasluženo jer odista nema boljih...Kritizirala sam Sanju (ono da za blenuti i ostati živa), ali nakon što sam pogledala Maju par puta (zabadav joj i faks i ne znam kaj) moje mišljenje je da je ova potonja bezlična, a gosti iako mjerodavni zapravo dosadni, a to je njena krivica, a Sanja je postala brand....

Lijepo je završiti radni tjedan sa saznanjem da je sve bitno riješeno i da od slijedećeg tjedna se bacam na nove poslove. Miško je srervisiran tj. pregledan po prvi puta i naravno sve je bilo u redu...Ovih dana nisam pisala jer zapravo sam htjela vidjeti u kome smjeru će razvijati ova nova blogerska trakavica s Anom Junk. Njene priče mi se čine na toliko autetntične ali nikako mi nije jasno kako netko svoje ljudsko dostojanstvo može trgovati zbog jednog ili više dopova...Iznosi koji se tim poslom zarađuju su mi nevjerojatni i jasno mi je zašto ipak neke žene odluče živjeti tim životom...Jedna čistačica cijeli mjesec ne zaradi koliko jedna prostitutka jednu noć, ali....da joj mi male žene zavidimo ili da smo zle i zlobne....pa ne bih se baš složila.....čudan je danas više svijet....Ljudi hrle na predstave u kojima se prostači ili vrijeđaju žene....Big brother je zapravo nevina zabava za mase u kojoj je ljudima najveći porok što popuše koju cigaretu ili popiju koju pivu....Jučerašnji film na RTL-u me je stvarno podsjetio na ono što je bitno...Žene napaćene, gladne i prebijane su unatoč groznoj situaciji zapjevale...I tamo su neke se odlučile za svilu i atlas....ali ima to svoju cijenu...Jer meni se čini da svaki puta kada ti netko plati za "ljubav" prodaš i dio svoje duše, a velika je istina da to ni nije najgora stvar u toj priči...

Kupujem stol i stolice od ljeta. I našla jedan krasan stol pred par mjeseci, cijena boli glava, pogodila se za drugu cijenu i kak nisam imala love otišo stol u međuvremenu. I sad opet tražim....Danas cijelo popodne. Ženski dio obitelji bio u akciji. Mama, šogorica i ja...I izbor je stvarno ogroman. Možda i prevelik i zapravo od silne ponude, nema doista ništa onak specijalno...Ma imaju jedni posebni stolci, ali su užasno skupi. Većina stvari je već viđena i to je problem...Sve razmišljam da si i dnevnu sobu osmislim sama kao i što sam već to napravila sa svojom. Ali iskreno nemam baš neku ideju. to jest nemam viziju...Možda bih mogla ići u dućan recimo Bauhaus i pogledati razne materijale i možda mi napamet padnu kakve dobre ideje.

Sve sam uspjela riješiti...Sveti Nikola je mislio na mene danas, a Krampus nije bio ni blizu. Konačno sam prodala staru makinu, nešto se i u poslu pokrenulo, provela sam krasan vikend, riješila brdo papirologije, upoznala neke super interesantne ljude....Stvari su izgleda krenule nabolje iako ni do samda nisu bile loše...Pomalo sam počela razmišljati o božićnim poklonima i ukrasima...I kupiti ću nove kuglice...Vidjela sam krasne roze u Pevecu i unatoč tome što nisu baš jeftine...Božić je samo jednom u godini...Gledam pomalo Novogodišnje aranžmane i iskreno voljela bih se ludo proveseliti...Volim vesele Nove Godine...Volim obući najljepšu haljinu iz ormara (naravno trenutno sam na dijeti) i uplesati u jedan Novi početak. Iako ne vjerujem u one novogodišnje odluke...prestati ću pušiti i tako to...Ali uvijek se pobrinem da prva pusa u Novoj bude od muškog iako uopće nisam sujevjerna....Danas mi je uredno prešla crna mačka prek puta i ja sam se samo nasmijala jer znam da je to s mačkama obična (ah bolje da šutim)...Uredno sam bila zaposlena od jutra do sutra par dana pa nis stigla blogati ni naviriti se na blog, ali sad ću sve nadoknaditi....

U životu imamo uspone i padove...vrijeme kad smo sami i vrijeme kad smo s nekim...I vrijeme kad smo u svojoj sobi s kompom, kad icq prijatelji kuckaju i zovu na nova druženja, ....U movingu sam ovih dana i neke stvari s ok, a neke baš i nisu...ali ja tu ne mogu puno promijeniti...Prihvaćam ljude kakve jesu, ali neke ljude ipak ne mogu shvatiti....Prosvijetlite me....No danas mi je osmijeh u oku jer ovo je ipak bio dobar dan....

Televizija je prepuna emisija koje kak ti stvarnost prenose u naše domove. Nekako je počelo sa skrivenim kamerama i sve je bilo jako smiješno. Kamere su postale sve vidljivije i potpuno je normalno da su svuda oko nas kamere i ljudi istina za milijun kuna pristaju da ih se ogoli do temelja. O ovoj emisiji koju sam večeras gledala čula sam samo informacije (gdje nek na Internetu) u kome se običnim ljudima omogućava doslovno izgled od milijun dolara, pod uvjetom da se njihova transforamcija kompletno snimi. Uključeni su kirurzi, zubari, frizeri, stilisti, kozmetičari, treneri i naravno rezultati su u vizualnom dijelu stvarno fenomenalni. Danas svaka Pepeljuga može postati The Princess i svatko može barem pomaknuti sat varem deset godina unatrag bilo da to plati ili da je odabran od neke televizijske kuće kao njihov kandidat. Preko noći od ružnih i tužnih ljudi postale su to osobe prepune samopouzdanja koje zrače srećom i zadovoljstvom. Mislim da će se nakon ovakvih emisija ljudi još lakše odlučivati promijeniti svoj vanjski izgled jer kako je rekla jedna od kandidatkinja moja unutrašnja i vanjska ljepota su konačno u ravnoteži. No pitam se je li doista tako.

Naime u svom životu naučila sam se čuvati od ružnih ljudi. I žena i muškaraca. Iznimke potvrđuju pravilo, ali nažalost vidjela sam da ponekad ti ljudi i ponašanjem slijede crte svog lica tj. vjerujte mi neka iskustva su bila naprosto grozna....Nikad im nisam previše to zamjerala jer oni su takvi kakvi jesu, a nitko baš nitko nije cvijeće tako da i među naoko lijepima ima mnogo njih "ružnih". A i onak većina nas nisu ni lijepi ni ružni nego nešto između, a postanemo ili lijepi ili ružni s obzirom na to da li istaknemo svoje prednosti ili mane, Ali baš ne vjerujem u to da sam da netko dobije na poklon taj izgled od milijun dolara i odjednom postane turbo tražena roba se ne zapita kako bi bilo da sam ostao onaj isti ili ista.

U konačnici, svi su oduševljeni, ljudi su presretni....nisu plakali od bolova nego od sreće i ja im vjerujem. Jer ja se super osjećam nakon tako banalnih stvari kao što je odlazak frizeru ili kile manje na vagi....No nikad u životu ne bi pristala na kompletan preobražaj....Jer gdje si onda ti....Ja primjerice svoj nos gledam dugo dugo vremena i bilo bi mi nevjerojatno da sam dobijem drugi nos jer ovaj moj je baš moj....Kad sam bila u osnovnoj školi klinci su me zafrkavali da imam usnice ko majmun (kad su bili fini onda su rekli baluba), a sad žene masovno injektiraju silne silikone da bi imale taj izgled...A i onda su se meni sviđale moje usnice jer sam imala usnice za razliku od moje najbolje prijateljice koja nije uopće imala nikaj (dvije tanke crte---za zabrinuti se).....I nekako mi se čini sa su svi ti nosevi jednaki, svi ti osmjesi jednaki.... Zgrozi me činjenica kad jedan plastični kirurg nakon proputovanja kroz Zagreb kaže...Hrvatice su tako lijepe da ću neke crte lica (valjda noseve ili obraze) preslikati na svoje pacijentice (grozno)...
A između ružnog i posebnog i lijepog, ali već viđenog ja ipak mislim da je bolje ostati pa bar malčice ružan tj. malčice poseban u ovoj inflaciji ljepote, mladosti i jednakih noseva...

Mada kad iskreno pogledam nisam baš u potpunosti iskrena...I ja sam doživljavala transformacije...Od crnke sam postajala plavuša, cijeli život sam nosila kratku kosu, a sad mi je "čupa" do pola leđa...Mrzila sam rozo....a sam mi je skoro svaka druga stvar u ormaru roza (zbilja mi dobro pristaje)....no ipak koliko god su to velike promjene ja sam ostala ja ( i u vizualnom dijelu )...

I ja jesam za promjene i poboljšanja, zašto ne....neko novo sjenilo može našem oku podariti onaj sjaj za vatanje the Right one, ali....voljela bih da nije cijeli svijet fokusiran na tom vanjskom....Voljela bih da pamet se više cijeni nego nečiji prekrasni zubi (mada isti mogu biti i odraz pameti, ako je primjerice čovjek cijeli život pravovremeno išao zubaru ili platio odličan gebist)... Primjerice ja bih voljela da se pokaže kako adekvatnim obrazovanjem, ulaganjem u sebe, čitanjem knjiga i inih izvora izvormacija može postati in tj. vijest. Zabadav nekom i the Body i the Face ak ne možeš tj. nemaš s njime ili s njome tema za razgovor dulji od petnaest minuta....