Televizija je prepuna emisija koje kak ti stvarnost prenose u naše domove. Nekako je počelo sa skrivenim kamerama i sve je bilo jako smiješno. Kamere su postale sve vidljivije i potpuno je normalno da su svuda oko nas kamere i ljudi istina za milijun kuna pristaju da ih se ogoli do temelja. O ovoj emisiji koju sam večeras gledala čula sam samo informacije (gdje nek na Internetu) u kome se običnim ljudima omogućava doslovno izgled od milijun dolara, pod uvjetom da se njihova transforamcija kompletno snimi. Uključeni su kirurzi, zubari, frizeri, stilisti, kozmetičari, treneri i naravno rezultati su u vizualnom dijelu stvarno fenomenalni. Danas svaka Pepeljuga može postati The Princess i svatko može barem pomaknuti sat varem deset godina unatrag bilo da to plati ili da je odabran od neke televizijske kuće kao njihov kandidat. Preko noći od ružnih i tužnih ljudi postale su to osobe prepune samopouzdanja koje zrače srećom i zadovoljstvom. Mislim da će se nakon ovakvih emisija ljudi još lakše odlučivati promijeniti svoj vanjski izgled jer kako je rekla jedna od kandidatkinja moja unutrašnja i vanjska ljepota su konačno u ravnoteži. No pitam se je li doista tako.
Naime u svom životu naučila sam se čuvati od ružnih ljudi. I žena i muškaraca. Iznimke potvrđuju pravilo, ali nažalost vidjela sam da ponekad ti ljudi i ponašanjem slijede crte svog lica tj. vjerujte mi neka iskustva su bila naprosto grozna....Nikad im nisam previše to zamjerala jer oni su takvi kakvi jesu, a nitko baš nitko nije cvijeće tako da i među naoko lijepima ima mnogo njih "ružnih". A i onak većina nas nisu ni lijepi ni ružni nego nešto između, a postanemo ili lijepi ili ružni s obzirom na to da li istaknemo svoje prednosti ili mane, Ali baš ne vjerujem u to da sam da netko dobije na poklon taj izgled od milijun dolara i odjednom postane turbo tražena roba se ne zapita kako bi bilo da sam ostao onaj isti ili ista.
U konačnici, svi su oduševljeni, ljudi su presretni....nisu plakali od bolova nego od sreće i ja im vjerujem. Jer ja se super osjećam nakon tako banalnih stvari kao što je odlazak frizeru ili kile manje na vagi....No nikad u životu ne bi pristala na kompletan preobražaj....Jer gdje si onda ti....Ja primjerice svoj nos gledam dugo dugo vremena i bilo bi mi nevjerojatno da sam dobijem drugi nos jer ovaj moj je baš moj....Kad sam bila u osnovnoj školi klinci su me zafrkavali da imam usnice ko majmun (kad su bili fini onda su rekli baluba), a sad žene masovno injektiraju silne silikone da bi imale taj izgled...A i onda su se meni sviđale moje usnice jer sam imala usnice za razliku od moje najbolje prijateljice koja nije uopće imala nikaj (dvije tanke crte---za zabrinuti se).....I nekako mi se čini sa su svi ti nosevi jednaki, svi ti osmjesi jednaki.... Zgrozi me činjenica kad jedan plastični kirurg nakon proputovanja kroz Zagreb kaže...Hrvatice su tako lijepe da ću neke crte lica (valjda noseve ili obraze) preslikati na svoje pacijentice (grozno)...
A između ružnog i posebnog i lijepog, ali već viđenog ja ipak mislim da je bolje ostati pa bar malčice ružan tj. malčice poseban u ovoj inflaciji ljepote, mladosti i jednakih noseva...
Mada kad iskreno pogledam nisam baš u potpunosti iskrena...I ja sam doživljavala transformacije...Od crnke sam postajala plavuša, cijeli život sam nosila kratku kosu, a sad mi je "čupa" do pola leđa...Mrzila sam rozo....a sam mi je skoro svaka druga stvar u ormaru roza (zbilja mi dobro pristaje)....no ipak koliko god su to velike promjene ja sam ostala ja ( i u vizualnom dijelu )...
I ja jesam za promjene i poboljšanja, zašto ne....neko novo sjenilo može našem oku podariti onaj sjaj za vatanje the Right one, ali....voljela bih da nije cijeli svijet fokusiran na tom vanjskom....Voljela bih da pamet se više cijeni nego nečiji prekrasni zubi (mada isti mogu biti i odraz pameti, ako je primjerice čovjek cijeli život pravovremeno išao zubaru ili platio odličan gebist)... Primjerice ja bih voljela da se pokaže kako adekvatnim obrazovanjem, ulaganjem u sebe, čitanjem knjiga i inih izvora izvormacija može postati in tj. vijest. Zabadav nekom i the Body i the Face ak ne možeš tj. nemaš s njime ili s njome tema za razgovor dulji od petnaest minuta....
Post je objavljen 01.12.2004. u 22:33 sati.