Il prezzo della liberta'

petak, 31.03.2006.

...dreams..will come true..


Dreams

Oh my life
Is changing everyday
In every possible way

And Oh my dreams
It's never quite as it seems
Never quite as it seems

I know I've felt like this before
But now I'm feeling it even more
Because it came from you

And then I open up and see
The person falling here is me
A different way to be

I want more (impossible to ignore)
I want more (impossible to ignore)
And they'll come true (impossible not to do)
And they'll come true (impossible not to do)

And now I'll tell you openly
You have my heart so don't hurt me
You're what I couldn't find

A totally amazing mind
So understanding and so kind
You're everything to me


by The Cramberries

31.03.2006. u 01:37 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 23.03.2006.

Jedna posebna mama i jedna posebna kucica

Zasto je tako tesko srecu opisat?zasto sreci ne pridajemo vaznost koju pridajemo tuzi?
evo zadnje vrijeme sve mi ide.nije lako ali s puno borbe i upornosti idem naprijed.
"stvari se polako vracaju na mjesto..."rekla bi Daleka..ja bih rekla da stvari polako dolaze na svoje mjesto..nemojte nikada odustajati...i stvari koje vam se cine nerjesive su itekako rijesive.cak i kad dignete ruke..mozda sve samo od sebe dodje na svoje.kad je moja majka bila jako mlada a ja bila dijete(samo po godinama) imale smo malu bebu(kazem imale jer je bila njena koliko i moja,ona je stalno radila a ja sam dijete cuvala)..svijet nije imao mjesta za nas...kutije su bile nas odmar...uvijek smo imale krov nad glavom ali nikad dovoljno vremena da se naviknemo na isti krov pod kojim smo spavale..ona je uvijek bila nasmijana cak i onda kad bi od umora padala s nogu.kad bi dosla s posla,ja bih je budna cekala,ona bi legla pokraj mene,ja bih joj ispicala pricu za laku noc,nikada nije cula kraj price...nase precesto preseljavanje ona je cinila zabavnim.uvijek smo nesto premjestale i kao uljepsavale..noci koje smo provele na otvorenom ona je ucinila izletom.nikad nije zaplakala.nikad nije rekla da joj je tesko.nikad nije rekla nista protiv njega(onog koji nije bio tu kad je trebao).sve je ucinila tako zabavnim,ni Benini sa svojom "La vita e' bella" nije pokazao takvu mastovitost kao moja majka.nijedan redatelj ne bi tako odrezirao moj zivot i uspio ucinit od drame komediju.
dok ne skrenem s teme...sve ovo ispricah vam da bar donekle shvatite vaznost onog sto slijedi.nakon svih tih godina,nakon seljenja,kutija i novih puteva do skole,stanova bez vode ili struje,nelegalnih stanova,neispunjenih obecanja,uzaludnih nadanja,sanjanja o pravom domu..MI IMAMO KUCU:))))))
pravu kucu,s terasama,rostiljom,dvoristem..i pogledom na more...mi imamo napokon nas kutak u kojem nikom ne smetamo i nitko nam ne smeta...jos uvijek mi se cini nevjerojatno...nema rijeci kojom bih vam opisala taj osjecaj...ovdje se ne radi o materijalnom bogatstvu...ne pricam vam o kuci vec o domu,dugo iscekivanom domu...zid na koji cemo moc stavit nase slike,nase diplome,vrata na koja cemo staviti nasa prezimena...jedan veliki san je ostvaren.jedan obitelj dobila je svoj dom.
....kad smo vec kod ostvarenih zelja..uskoro cu imati godinu vise..dvadeset treca se blizi...nikada nisam proslavila rodjendan s mojim ocem.njega nikad nije bilo.ja i brat nikada o njemu nismo pricali.bar ne kao o necem pozitivnom.necu vam pricat cijelu pricu jer bi mi trebali dani.reci cu vam samo da cu za par dana proslavit rodjenadan zajedno s obojicom.oni trenutno zive skupa.idem k njima.rodjendan je samo izlika za slavlje.slavit cemo u biti to sto smo napokon nasli zajednicki jezik...sto smo se upoznali prije nego smo se odrekli jedno drugog...sto smo nasli snagu za oprost.sto smo progutali ponos.kucnut cemo casama u cast mojoj majci jer da nije nilo nje ne bi bilo ni nas.da nije ona bila tako jaka i velikodusna ne bi danas pobjedila ljubav vec mrznja i tuga.
ja sam stvarno sretna osoba,lucky girl,fortunata...nisam nikada istinski pomislila da bi sve moglo doc na svoje mjesto.detalja za doradu je kao u prici ali one planine za koje sam mislila da se nikada pomaknuti nece..pomakle su se.hvala ti Boze.
kazu neki...kad ti sve ide lako mozda ti ide nizbrdo.ja nemam taj strah.upornost,vjera u sebe,vjera u one koje volimo,hrabrost,zrelost,inat,konstantnost,strpljenje..sve to pomjesajte i ne mozete pogrijesiti,daleko cete stic.kad od neceg pozelite dignuti ruke pricekajte bar jos jedan dan...


..to be continue..

23.03.2006. u 00:13 • 3 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.03.2006.

kad si sretan ti pucketaj prstima...

Jucer sam bila preprazna da bi iz mene iti rijec izasla a danas sam prepuna...
misli mi se bore,sudaraju i ubijaju medjusobno...ali ih pobjedjuje umor...
ja sam jako sretna,fortunata,lucky girl...jucer sam na tren to bila zaboravila.
srecom ima onih koji me na to podsjete.hvala im... :)

P.S.doduse bila bih najsretnija na svijetu kad bih nekim cudom
s lica zemlje nestale bar dvije moje sustanarke i
njihova odvratna macka.but nothin is perfect:(


16.03.2006. u 01:31 • 4 KomentaraPrint#

petak, 10.03.2006.

Ima jedan narod..

Ljudi moji iz mog osobnog iskustva zelim vam rec da ako nesto ne ide pa ne ide ostavite se tog!!uhvatite se neceg drugog.uzaludno trosite vrijeme,energiju i zivce.kazu po jutru se dan poznaje i tocno je tako.mozete vrlo brzo shvatit(ako zelite)jeste li na pravom putu ili ne.doduse vecina nas uporno zeli glavom kroz zid..neki kazu da je horoskop kriv..splicani kazu da im je genetski urodjen dispet...kakva god bila scusa(izlika)..protiv cinjenica ne moze se..."ostavi se coravog posla sine",rekla bi meni majka(mada sam kcer ali sin je sin a cer je dite..dragi nas primitivizam...ma to je vec neka druga tema)nego da se vratim na temu...
dakle ako nije sudjeno-nije!e non c'e' niente da fare.
isto tako ako je nesto sudjeno..ne mozete pobjec nikako....naprimjer ima jedan narod....koji sam ja u zadnjih pet godina itekako dobro upoznala..sudbina je htjela da im budem bliska...da me zavole i ja sam njih zavolila...jednostavno ima nesto meni zanimljivo u tom narodu..ne zelim generalzirat...nisu svi isti..bilo je i neugodnih iskustava ali su mi se bez obzira na sve uvikli pod kozu....i ne mogu im pobjec...volim njihov borbeni karakter..izgledaju rodjeni ljuti,nemaju dlake na jeziku,ambiciozni su,cijene prijateljstvo i ne bi izdali prijatelja ni za sta,ako te upoznaju i zavole zauvijek si njihov....uglavnom savrseno plesu...i zbog svega toga i jos milijun drugih stvari obozavam ih.nitko nije savrsen.naravno da i oni imaju nedostatke i mane.ali mene su osvojili.i gdje god ja otisla nosim ih u svom srcu.ti ljudi dolaze iz jedne zemlje koju cu prije ili kasnije morat posjetit.ta je zemlja Albanija.

10.03.2006. u 18:32 • 4 KomentaraPrint#

talijanske kokosi

Inspirirana razgovorom s mojom dvo/trolicnom "autisticnom" cimericom i postom slavne arianne zakljucujem i potvrdjujem da nije ljutski ni zdravo ni preporucivo za nase mentalno zdravlje prebivati u zajednici s vise zena ili "zena"(citaj kokosi) na istom mjestu.pogotovo ako su kokosi besposlene,lazne studentice koje dane provode gledajuc sapunice,citajuc modne casopise i rjesavajuc krizaljke.jer takve kokosi jedva cekaju da imaju o cemu pricati i potaknute neopisivima navalama zavisti spremne su popeti ti se na glavu i cvokotat ti na glavi danima dok ne izludisi i ne posaljes ih k vragu.a onda se nakostrijese i zabrane ti koristenje njihovog "kukuruza"(u ovom slucaju tv-a) i namuse se kao da imaju 7 godina a ne prosjecno 25.ako zivis svojim zivotom i s njima si na distanci ucinit ce sve sta je potrebno da ti zadru u intimu i tako si im najzanimljivija i nece te se ostavit dok ne skuze sta "skrivas"!?a ako se pokusas uklopit popit ce ti mozak i krv na slamku prije nego uopce postanes toga svjesna.nisam rasist i mrzim predrasude ali mislim da imam dovoljno iskustva s cimericama svih "boja i oblika" i mogu zakljucit da nema vecih kokosiju od talijanki.te "zene" nemaju nikakvog smisla.nesposobne su,nezainteresirane,bez ambicija,misle da je konac i igla nesto sta se jede,kad odluce skuhat nesto o tom bude informiran cijeli sabor,imaju neopisivo kricav glas,prve su u redu kad se nekog osudjuje a kad se o njima radi nedajtiboze da izrazis svoje misljenje,zaplacu brze od neishranjenog africkog djeteta,iskompleksirane su,spremne na prijetnje i drasticne odluke kao zele zadrzat nekog uz sebe i unatoc svemu tome uvjerene su da su najbolje i naj naj u svemu jer ih njihova uza i sira obitelj od rodjenja u to uvjerava.slijepo sljede modu.ako dolce i gabana kazu da je u modi imat pola glave celavo a na drugoj polovici ubost viljusku,one bi to napravile i ponosno bi setale gradom uvijerene kako su moderne!!!!ne zelim izazvat sudbinu..ali se iskreno nadam da otac moje djece nece bit talijan jer rodim li jednu takvu lose joj se pise.ma mogla bih vam pisat o njima do sutra ali necu.trosim vrijeme bezveze.dosta mi je sta ih neprestano moram gledat.ne zelim i trenutke mira provodit pisajuc o njima.eto sad sam se malo istresla.idem strebat.

10.03.2006. u 16:29 • 1 KomentaraPrint#

utorak, 07.03.2006.

Tjeram vodu na svoj mlin:)

S kim najvise provodima vremena?od koga ne mozemo pobjeci?kome bi se trebali posvetiti najvise?koga nikada ne bismo trebali zapostaviti?koga bismo trebali prihvatiti i voljeti bez obzira na sve??
ne znam tko je vama pao na pamet i imali ih vise....po mom misljenju odgovor je prvenstveno:sami sebe.
koliko ljudi na svijetu gleda na svoj zivot kao na projekt...u koji treba ulagati..u koji treba vjerovati...koji treba voljeti..
gledam oko sebe i vidim jako puno nesretnih ljudi.ljudi koji bi zeljeli biti bilo gdje samo ne tu gdje su...ljudi koji se izgladnjuju i na svakojake druge nacine kaznjavaju zato sta ne znaju sebi oprostiti..sebe zavoljeti...sebe prihvatiti..sebe pohvaliti za dobro napravljenu stvar....ljudi koji uporno kroce putem kojeg smatraju pogresnim...ljudi koji ispunjavaju tudje snove a svoje zapustaju...ljudi koji misle da se moze voljeti bliznjeg bez ljubavi prema samom sebi...nema smisla...kako moze nesretna osoba usreciti nekog drugog a da ta osoba ne osjeti njegovu tugu...
ja sam neko vrijeme bila jedna od tih ljudi....i nisam bila svjesna u kojoj mjeri sam cinila nesretnima ljude koje sam voljela...koliko su mi zeljeli pomoci a nisu mogli uciniti nista bez moje dobre volje...koliki sam im teret bila...
bitno je da se stvari mogu promjeniti.treba vremena,truda,strpljenja,zrelosti i prihvacanja spoznaje da savrsenstvo ne postoji i da nas najvazniji projekt nikada nece bit gotov jer uvijek cemo moc nesto novo nauciti bar mrvicu postati mudriji i bogatiji..
od samog sebe ne moze se pobjeci.i nema smisla.pokusaji su uzaludni i samo nam crpe energiju
potrebnu za nas projekt.
upoznajte sebe.shvatite sto zelite.sto istinski volite.sto vas ispunjava i cini sretnim.time ispunite
dan.ulazite(moja tastatura nema kvacice ali vjerujem da cete ovaj glagog procitait kao da ima kvacice:)) sami u sebe.neprestano.u svakoj situaciji mozemo nesto nauciti.i svaki dan postati bolja osoba.svaki dan malo bolje upoznati sami sebe.biti sretniji.i naravno ,jedno s drugim ide,usreciti one koji nas okruzuju.
pisem ovo da samu sebe podsjetim na neke bitne stvari u zivotu koje u ovoj strci cesto zaboravimo.
pisem ovo jer sam nadahnuta promjenom u zivotu jedne predivne meni bliske osobe.ona je napokon pocela voljeti sebe i ne mozete zamisliti kako je ugodno biti u njenom drustvu.ona zraci.kao nikada prije.bravo bejbe.samo tako naprijed.
pisem ovo da bih sebi ponovila "na glas" da cinim pravu stvar.odricanje.zrtva.sve.
da sve ovo ima smisla.i da nekako u tisini bez ijedne izgovorene rijeci kazem stanarima mog srca da mi nedostaju i ih ne zaboravljam.hvala im na strpljenju.bez njih ne bih nigdje stigla.


07.03.2006. u 23:52 • 2 KomentaraPrint#

srijeda, 01.03.2006.

il carnevale

mi smo drustvo.drustvo postavlja okvire u kojima se mi onda koprcamo(ne znam postoji li uopce ovaj glagol..) i ne snalazimo i onda proklinjemo drustvo koje smo u biti mi sami.
odlucili smo da se u vrijeme karnevala mozemo oblaciti kako hocemo,ponasati kako hocemo i biti ono sta zelimo(sta god to bilo)..u tom periodu godine nema predrasuda.svi se zabavljaju i plesu i u vlakovima i na ulicama i ljudi su sretniji,nasmijani,opusteni...pa koji cazzo onda nije karneval cijelu godinu???!!!!!kad bi bio cijelu godinu ne bi bilo predrasuda i nitko se ne bi morao skrivati iza odijela,kravate i ispeglane kose.svi bi bili ono sta jesu ili ono sta bi zeljeli bit.istina,svijet bi bio poput cirkusa ali to je i sada samo sta to uglavnom vjesto prikrivamo(kao kad pospremite stan ugurajuci sve u odmare..nered je jos uvijek tu ali naizgled je sve ok).koji smo mi glumci.cijeli svijet je holivud ali nije bjutiful.

- 01:09 - Komentari (1) - Isprintaj - #
eh bejbe moja kako imas pravo... i ja sam o tom razmisljala juce u vozu u 12.40 iz venecije prepunoj umornih pijanih ali veselih maski... svijet je postavljen na ove noge davno davno, i ne zna se sa njih skinuti vise... ako bude ikada doslo do promjena bice zaista drasticne i globalne, a ko prezivi pricace;) a sto se mog posta tice, bio je to trenutak haosa, al znam sta mi je raditi. sto se bosanske polovine tice, nije mi na pameti ni upola od onog sto moze izgledati.. daleko je NYC izgleda... (arianna 01.03.2006. 10:18)

01.03.2006. u 00:36 • 0 KomentaraPrint#

quasi tajna quasi veza

quasi tajna quasi veza
"..ima neka tajna veza,neka tanka nit,koja cini nase snove,a ne da se dirati..."
zasto nam je sve sto je tajno tako primamljivo??


- 01:52 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Ima nešto od srca do srca... (Michelle 01.03.2006. 02:01)

slatka tajna, zar nije uzbudljivo imati nešto što nitko ne zna, nešto samo tvoje, malo i slatko...uzbuđenje koje donosi rizik, strah da ne izađe na vidjelo...slatko i uzbudljivo i samo tvoje, jedino... (morito 01.03.2006. 02:03)

hm hm hm zato sto smo esseri umani, e' intrinseco nella nostra natura essere curiosi, attrati dall'incognito e definito.. perche' le cose che conosciamo bene dopo un po' ci annoiano (ma vogliamo che restino sempre li ovviamente), e' lo spirito avventuriero in ognuno di noi...moderno drustvo nije izbrisalo ono sto su milioni godina evolucije usadili u nase gene :)))) (fucking biotech writing here haha).... (arianna 01.03.2006. 10:20)

bok stara eo da se javim napokon...a kad je tajno,onda je slatko,ima neku posebnu draz.....kad je tajno obicno je i zabranjeno i s tim je eroticnost jos veca....al ...to je moje smisljenje......pozdraf stara:))) (krejzivumn 04.03.2006. 23:55)

01.03.2006. u 00:32 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< ožujak, 2006 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Je li cijena slobode previsoka?

one koje mi uvijek izmame osmijeh na lice..

ja imam tu srecu da je poznajem u stvarnom zivotu,
vi ne propustite priliku da je upoznate barem u blogerskom.
ona je ono sto bi sve zene i svi muskarci htijeli biti.
ako ne vjerujete,uvjerite se sami:

arianna.blog.hr

u pocetku pomislih da smo ista osoba...
to samo po sebi govori da smo na istoj frekvenciji..
ona je moja svakodnevna coffee

bellavita.blog.hr