Il prezzo della liberta'

petak, 17.02.2006.

Voglio trovare un senso a questa storia anche se questa storia un senso non ce l'ha..

nisi moj a nikada kao sada nisam osjecala da me zelis.
cak ni onog dana kad sam usla u tvoju kucu.
jer tada nitko nije vjerovao.da nas vrijeme i udaljenost nece slomiti.
a slomilo nas je.otisli smo jos dalje jedno od drugog.
ucinili sve da zaboravimo.da prekinemo nit koja nas veze.
ali ona nije pukla.ti zivis u meni i ja sad znam da zivim u tebi.
i da je uvijek tako i bilo.
sada svi oni koji nekada nisu,vjeruju u nas.
mozda vise nego mi.
mi se zavaravamo da nije kao prije.
da ne trebamo vise jedno drugo.
a dan zapocinjemo zajedno i snivamo zajedno.
citamo izmedju redaka i bjezimo od istine.
bez puno rijeci mi se slusamo.
bez nade se nadamo.
bez smisla se bojimo da ce opet doci kraj.
snove nam gazi stvarnost.
sve nas na ovom svijetu dijeli a mi se ni koraka udaljili nismo.

ponedjeljak, 13.02.2006.

Jungle in my bus

Vracam se ja maloprije s posla..ulazim u bus na stanici pokraj najvece crnacke i dilerske zone ovog grada.timbrajem kartu i razmisljam:"koji kurac ja trosim lovu na autobusne karte kad nitko u ovom jebenom gradu ne kupuje karte..."ali buduci da sma extracomunitare ilitga stranac u ovoj drzavi svaka glupost dovoljna im je da te izbace iz drzave.prije par godina ucinili bi mi uslugu ali fali mi pola godine do diplome pa ne bi bilo bas pametno da radim nerede bas sada.i vratimo se na bus.bilo je otprilike 50-tak ljudi svih rasa,boja i nacionalnosti.od marokinaca,preko crnaca(i africkih i americkih),rumunja,albanaca,arapa....i naravno ja sam bila predstavnik nase nacionalne manjine u tom busu.pricalo se bar 10ak razlicitih jezika....vozac je bio nadrkan pa je vozio ka ludjak...neprestano sam padala na jednu jako mladu muslimanku i bogu hvala ljubaznu...dok je na mene padao neki albanski par(a na koga ce nego na mene,nije neka novost) i komentirao me na njihovom,meni jako poznatom jeziku,ni ne sanjajuc da ih ja uglavnom razumijem.doduse nije da se zalim jer mi je s druge strane bio neki narkoman(mislim jedini talijan koji je bio u tom guzvanjcu) pa bolje da me i albanci "stiskaju" nego narkomani.
i naravno di ima dima ima i vatre,dvije stanice od od "starta" cekli nas ni manje ni vise nego kontrolori.i to njih 4.oni u ovoj "predivnoj" drzavi su obuceni kao policajci,a ponasaju se kao premijeri i ministri.ja sam bila na pola puta izmedju prvih i drugih vrata.prve na udaru su bile dvije africke crkinje obucene kao afrotransevi koje su im zavarile u facu od smijeha i nastavile pricat medju sobom kao da nikog nema.inace atmosfera u autobusu je bila kao da su usli klaunovi a ne kontrolori.svi su ih ignorirali i smijali im se i pricali na njihovim materinjim jezicima.
narkoman pokraj mene je dobio napad panike tako da sam se ja nekako probila do drugih vrata i nakon rengenske snimke moje karte uz neopisivo iznenadjenje pustili su me van.ne znam kako se nastavilo to slavno putovanje.i jesu li otisli direktno na policiju.znam samo da da sam dobila odgovor na pitanje zasto ja kupujem karte (btw ovdi kazna kosta 40e,nije mala stvar) i pomislila kako ne bih nikada voljela bit na mjestu tih kontrolora.izasla sam iz tog busa kao sa pozornice neke tragikomedije...i s osmjehom pomislila:"a ljudi moji SVASTA!"

nedjelja, 12.02.2006.

Svijesna svoje srece

Ja sam iznimno sretna osoba!!!!ponekad sam (kao danas) toga posebno svijesna.pokusavam skuzit zbog cega sam ponekad vise svijesna...hormoni?nadam se iskreno da nisu hormoni ti koji upravljaju mojim zivotom(e si che dovrei saperlo visto il mio futuro mestiere;)...)...mozda me razgovor s ludom zenom podsjetio na to koliko sam sretna....mozda sam meteodipendente pa je sunce ucinilo svoje...mozda je ovo mozda je ono...bitno je da sam ja danas bez obzira na musice,miseve i koluticavce kojima sam okruzena(ne u doslovnom smislu) sretna i svjesna koliko sam sretna.

neki ljudi imaju mamu i tatu,neki nazalost nemaju...a ja..ja imam ne samo mamu vec i dva oca.dvije potpuno razlicite osobe.jedan rodjen kao tata mada tata u bioloskom smislu nije ali bolji tata od njega ne postoji.drugom su trebale godine da odraste i pozeli bit otac i nekim neobjasnjivim mehanizmom taj covjek se itekako dobro snalazi u toj ,za njega,novoj ulozi.i tako da "na kraju" kad se zbroji i oduzme ja imam mnogo vise od velike vecine djece na ovom svijetu.jer ono sta nije imao jedan imao je drugi.ni ne poznavajuc se,neopisivo su se nadopunili i prije svega bar jedan uvijek je bio tu.i onaj koji valjda ocinstvo nosi u genima uvijek je znao dati prostora onom kojem je trebalo vremena da shvati.divim se mom ocuhu.malo je oceva poput njega.ja sam sretna sta je "dopao" bas mene.mnogi nisu i nikad nece..al ja jesam..dobila na lutriji glavni dobitak.

istina je daleko sam od doma..ali sam tu zbog svog sna.i nemaju svi tu srecu da su na dobrom putu prema ostvarenju svog cilja...tu sam zbog svoje neopisive zudnje za slobodom...tu sam...dane provodim kako ja zelim....posvecujem se kome ja zelim....studiranje moje mi daje cijelu skalu osjecaja..od mrznje i tuge do neopisivog zadovoljstva.....posao koji radim cini me sretnom..ljudi me vole....prijatelja je malo ali imam ih...tu su...prosli smo i prolazimo sve bure i oluje,ali jos smo tu...i smijemo se i placemo i sve nas je manje,ali oni koji su jos uvijek tu sve su mi blize i polako mi se uvlace pod kozu......i dajem bez straha...hvala vam.

...i osjecam se cesto kao u nekoj luci jer ljudi dolaze i odlaze i ja imam mogucnost upoznati uvijek nove ljude...saznat nesto novo...za razliku od "predivnog sela" u kojem sam rodjena...ne bih nikada bila tako bogata da nisam otisla jer propustila bih cijeli svemir pun detalja i kontrasta...pun iznenadjenja....i uskoro cu i ja moc otic iz ove "luke" u neku novu....i iscekivanje tog trenutka cini me sretnom...

voljela sam jednom jako i neopisivo i ....izgubila...njega,ljubav,nadu...sada je opet tu..konkretan dio mog zivota i ja imam priliku koju ne bas svi dobiju u zivotu....mene i njega mozda ceka novi pocetak..sta mi jos treba za srecu?

ne znam sta ne potaklo da se prisjetim da sam sretna i bogata....sta god bilo doslo je u pravom trenutku...u najboljem trenutku...za one koji ne znaju:za par dana imam jedan slozen i zahtjevan ispit...upornost imam,volju imam,snage imam,ali sam jucer na trenutak izgubila nadu i sad je opet tu i hvala bogu sta je tako.ja to mogu,ja to hocu.



i jos samo nesto..svi smo zivi i zdravi..a to ne smijemo uzimat nikada zdravo za gotovo.

za one koji me citaju...ovaj tjedan najvjerojatnije necu se moc javljat.zazelite mi srecu,drzite fige..mislite na mene u petak ujutro.voli vas vasa lontana

petak, 10.02.2006.

strpljen spasen

Sve,prije ili kasnije,dodje na svoje mjesto.i ako imate dovoljno strpljenja,u zivotu mozete dozivjeti nevjerojatne preobrate situacija,superneocekivane rasplete i filmske zavrsetke.ponavljam..ako imate strpljenja!ako nemate,ni ne znate sta sve mozete propustit.ja inace nisam strpljiva osoba,ali sta se tice doticnog iz zadnja tri posta pokazala sam godinama neopisivo strpljenje.i kad se cinilo da borbi s vjetrenjacama nece nikad doci kraj...odjednom se uloge obrnule...i mogu vam rec da se moje strpljenje itekako isplatilo.ne znam kakav kraj ceka nas i sta nam je il destino pripremilo,ali mogu rec da mi se rasplet zasada svidja i da je predivno ponekad biti pohvaljen za nesto u sta si mnogo ulozio.a jos kad saznas da nije bilo uzalud...dobijes dodatnu snagu i za svakodnevnu borbu....odahnes na trenutak i kazes: Hvala ti Boze!

utorak, 07.02.2006.

Prica bez kraja

Ovo je stvarno nevjerojatno.gledao je love bugs i mislio na mene.ja sam gledala love bugs i mislila na njega.mada je on u drugoj drzavi,daleko na otoku...isto smo gledali i isto mislili.......rekao mi je toliko toga......kad je bio u vojsci jednom je morao provest 3 dana i 3 noci na otvorenom u nekoj sumi.neki tip je imao I pod(ne znam ni kako se pise al valjda ste skuzili sta) i imao je pjesmu od pausini "la solitudine" (u prijevodu:usamljenost)..on mrzi lauru pausini ali ju je otslusao tri puta i mislio na mene..zelio mi je poslati tu pjesmu..a pjesma kaze:moj zivot se ne moze odvojit od tvog....mada su prosle godine od naseg prekida..mada je njegova nova na tom otoku bila i cekala ga..on je bio sam u nekoj sumi u vojsci i mislio je na mene....ljudi moji ovoj prici nema kraja...moj mail je isprintao i sakrio...nevjerojatno....pricali smo puna 2 sata na telefon.....sutili u jednom trenutku..a tisina je bila tako ugodna....tako smo bili blizu..kao da se nikad nismo ni rastali....rekao je da se nikada nije osjecao slobodan....rekao je da ovog ljeta napokon zeli doci u moj grad....sa mnom....rekao je da se osjeca fortunato jer je imao priliku i ludo volio...da mnogi nisu te srece.....rekao je da sam i dalje bastarda....i da je i on i dalje bastardo...a ja sam dodala da smo onda savrseni jedno za drugo.....rekao je da je kroz ove godine shvatio da je sa mnom bilo tako lako...da mu je zao sta je bio cesto hladan prema meni...da ne zna kako sam ga podnosila....rekao je da ne moze sebi oprostit sta nije imao hrabrosti preselit se u italiju....rekao je non e' finita...non so come andra' ma non e' finita...se dopo tutto questo tempo siamo piu' vicini che mai....non puo' finire cosi'....io so che ci rivedremo...forse anche presto...ci continueremo a fare del male....mi ha detto anche.......mi hai toccato quando hai scritto che non due eravamo una famiglia....non lo sapevo.....io ero senza parole....lo ascoltavo e pensavo a cosa fare e glielo chiesto.....ho detto:e se io venissi sulla tua isola?....prima silenzio.....poi mi ha detto che sarebbe un bel casino ma che non ha dubbi su come andrebbero le cose tra di noi almeno all'inizio...oboje smo se slozili da bi u tom slucaju bilo kakav rasplet situacije bio pozitivan....ako ne bi islo..ne bi islo..svatko bi nastavio svojim putem ali bi napokon bili slobodni....
ja sam na kraju rekla...mi sa che the show must go on....a on je rekao:ok but with who?..to cemo valjda saznati....taj prokleti vedremo...mrzim tu rijec...ali je jos uvijek tu....il famoso vedremo...
ha parlato di tutto...di suoi..delle ex....della sua ragazza attuale..mi ha ripetutto mille volte che sa a priori che finira' con lei...mi ha detto che sono cambiata..che sono diventata sicura di me stessa..che sono forte.....che non mi dimentica mai...che ha paura che io lo dimentichero'...che mi inammorero' di qualcun'altro....che non e' mai stato indifferente nei miei confronti....mi ha detto molte molte troppe cose....ci siamo quasi messi d'accorddo...ci siamo capiti...dio mio che sa se sapro' vivere i prossimi mesi tranquilla?in questo momento sono tranquilla...voglio finire di studiare...il prima possibile..essere libera da questa citta'...aver la mente libera per poter prendere le decisioni giuste.....
kako je bilo lijepo cuti mu glas...smirujuce...osjecala sam se kao doma..svoja na svom....
rekao je da u mailu koji sam mu poslala pise sve ono sta i on misli i sta bi i on napisao da je morao rec sta misli i osjeca....
moje misljenje je da zasluzujemo jos jednu priliku...bili smo premladi..s previse briga i razlika....ljubav nije bila dovoljno jer ljubav nije dovoljna....zato zasluzujemo novi pocetak..pa kako bude..pristajem na sve ali ovako ne....
ako se sad probudim i shvatim da sam sve ovo sanjala pojest cu nekog zivog(jadna moja cimerica).


LA SOLITUDINE

Marco se n'č andato e non ritorna piů
E il treno delle 7:30 senza lui
Č un cuore di metallo senza l'anima
Nel freddo del mattino grigio di cittŕ
A scuola il banco č vuoto, Marco č dentro me
Č dolce il suo respiro fra i pensieri miei
Distanze enormi sembrano dividerci
Ma il cuore batte forte dentro me

Chissŕ se tu mi penserai
Se con i tuoi non parli mai
Se ti nascondi come me
Sfuggi gli sguardi e te ne stai
Rinchiuso in camera e non vuoi mangiare
Stringi forte a te il cuscino
Piangi e non lo sai
Quanto altro male ti farŕ la solitudine

Marco nel mio diario ho una fotografia
Hai gli occhi di bambino un poco timido
La stringo forte al cuore e sento che ci sei
Fra i compiti d'inglese e matematica

Tuo padre e i suoi consigli che monotonia
Lui con il suo lavoro ti ha portato via
Di certo il tuo parere non l'ha chiesto mai
Ha detto "Un giorno tu mi capirai"

Chissŕ se tu mi penserai
Se con gli amici parlerai
Per non soffrire piů per me
Ma non č facile lo sai
A scuola non ne posso piů
E i pomeriggi senza te
Studiare č inutile tutte le idee
Si affollano su te

Non č possibile dividere
La vita di noi due
Ti prego aspettami amore mio
Ma illuderti non so

La solitudine fra noi
Questo silenzio dentro me
Č l'inquietudine di vivere
La vita senza te
Ti prego aspettami perché
Non posso stare senza te
Non č possibile dividere
La storia di noi due

La solitudine fra noi
Questo silenzio dentro me
Č l'inquietudine di vivere
La vita senza te
Ti prego aspettami perché
Non posso stare senza te
Non č possibile dividere
La storia di noi due

La solitudine

ponedjeljak, 06.02.2006.

senza.bez.senso.smisla.

Obozavam irsku glazbu.povrijedio me.zvuk tog nekog meni neobicnog instrumenta me smiruje.opet.opet je zahladilo.a mislila sam da mi vise ne moze nanjeti bol.mrzim peglat ujutro.nemam snage za povratak u proslost.a morat cu.kako zapocet nesto cemu znas kraj?bez kosulje ne mogu na posao.zasto sam tako slaba.nisam vecerala.je li svjestan sta mi radi?!bole me misici.bol je ista a motiv novi.da bih se vratila u formu moram malo patit.ne zasluzuje me.zivot je poput playstationa.ja zasluzujem puno vise.pravila znamo.a on to ne zna.oni koji ih prihvate napreduju.ja moram ici dalje.ostali gube i nestaju.ne smijem vise zaostajati.jedina razlika je sta u stvarnosti ne postoji pause.on to mora znati.sve ostalo je isto,ako ne i gore.ne smijem mu dopustit vise da me zatvori opet u zacarani krug.jedva cekam izac iz stana.previse sam mu dala.nedostaje mi zraka.tko zna zna li on to.moje misli trebaju osvjezenje.tko zna koliko toga ne znam ja.vado a riposarmi.forse la notte mi portera' consiglio.questa volta non voglio sogniare.

nedjelja, 05.02.2006.

Aspettando Godot...

petak, 03.02.2006.

sunny day

koji lipi dan danas judi moji...osjecala sam se ka da sam doma.cist zrak...sunce koje se probija kroz skure i na silu mi zeli uc u sobu....vracajuc se s posla setala sam s prijom i gustala.gledale smo nebo...koliko boja...nikad ovaj talijanski grad nije tako mirisa ka danas.a da ja nisam malo prepateticna ovih dana??moze bit....ma koga briga...svidjaju mi se ovi "leptirici" u stomaku dok cekam njegov poziv navecer...svidja mi se zamisljat kako je tamo di on zivi....pitat se sta ce mi rec...osjecam se opet mlada,vesela i neiskvarena....mozda sam svo ovo vrime takva bila ali to nisam znala...
a koji kupus ljudi moji...placam pice onom tko uspije desifrirat ovo moje baljezganje.....
koji lip dan...

srijeda, 01.02.2006.

kolo srece se okrece

Znam da na svijetu postoje divni ljudi.i znam da
isto tako postoje uzasni ljudi...pokvareni..lazljivi...zlocesti..
ali sam mislila da ih nema tako puno.nazalost,ima ih i previse.
danas sam opet to iskusila.
uglavnom su to iznimno simpaticne i inteligentne osobe.
jako ih je tesko prepoznat jer su izvrsni glumci.
uvijek moraju bit u centru pozornosti i dok je tako,sve je ok.
ako te jedna takva osoba uvuce u svoje klupko...tesko joj se
neces polonit.i sve ce bit ok ..dok ne odlucis otici...
u tom trenutku takve osobe pokazuju svoje pravo lice..i
sposobne su uciniti bilo sta da bi privukle pozornost.
buduci da,nazalost,zivim u gradu u kojem je koncentracija
interesa,ljutske nemarnosti i zloce presla svaku granicu normale,
na svojoj sam kozi osjetila kako je biti prevaren i iskoristen.
danas sam se znala nosit sa situacijom,ali me ipak "bacilo" na razmisljanje...
ljudi moji cuvajte se.gdje god bili,sta god radili,dobro otvorite oci...
ocekujte i neocekivano.budite spremni na sve.ni za koga ne stavljajte
ruku u vatru i ne dopustite da zlo ikada podjedi nad dobrom.
.....ako vas zanima sta se dogadja na kraju s ljudima o kojima pisem...
ti ljudi izgube kontrolu nad situacijom..svi im okrenu ledja jer nitko nije
toliki idiot...ostanu sami..potpuno sami..prije ili kasnije..
ne znam shvate li ikad koliko su boli nanili drugima.ne znam grize li
ih savjest.ne znam imaju li uopce savjesti.ali u jedno sam sigurna:
sve se u zivotu vrati."kolo srece se okrece..tko je gori sad je doli..."

jungle in my bus

Vracam se ja maloprije s posla..ulazim u bus na stanici pokraj najvece crnacke i dilerske zone ovog grada.timbrajem kartu i razmisljam:"koji kurac ja trosim lovu na autobusne karte kad nitko u ovom jebenom gradu ne kupuje karte..."ali buduci da sma extracomunitare ilitga stranac u ovoj drzavi svaka glupost dovoljna im je da te izbace iz drzave.prije par godina ucinili bi mi uslugu ali fali mi pola godine do diplome pa ne bi bilo bas pametno da radim nerede bas sada.i vratimo se na bus.bilo je otprilike 50-tak ljudi svih rasa,boja i nacionalnosti.od marokinaca,preko crnaca(i africkih i americkih),rumunja,albanaca,arapa....i naravno ja sam bila predstavnik nase nacionalne manjine u tom busu.pricalo se bar 10ak razlicitih jezika....vozac je bio nadrkan pa je vozio ka ludjak...neprestano sam padala na jednu jako mladu muslimanku i bogu hvala ljubaznu...dok je na mene padao neki albanski par(a na koga ce nego na mene,nije neka novost) i komentirao me na njihovom,meni jako poznatom jeziku,ni ne sanjajuc da ih ja uglavnom razumijem.doduse nije da se zalim jer mi je s druge strane bio neki narkoman(mislim jedini talijan koji je bio u tom guzvanjcu) pa bolje da me i albanci "stiskaju" nego narkomani.
i naravno di ima dima ima i vatre,dvije stanice od od "starta" cekli nas ni manje ni vise nego kontrolori.i to njih 4.oni u ovoj "predivnoj" drzavi su obuceni kao policajci,a ponasaju se kao premijeri i ministri.ja sam bila na pola puta izmedju prvih i drugih vrata.prve na udaru su bile dvije africke crkinje obucene kao afrotransevi koje su im zavarile u facu od smijeha i nastavile pricat medju sobom kao da nikog nema.inace atmosfera u autobusu je bila kao da su usli klaunovi a ne kontrolori.svi su ih ignorirali i smijali im se i pricali na njihovim materinjim jezicima.
narkoman pokraj mene je dobio napad panike tako da sam se ja nekako probila do drugih vrata i nakon rengenske snimke moje karte uz neopisivo iznenadjenje pustili su me van.ne znam kako se nastavilo to slavno putovanje.i jesu li otisli direktno na policiju.znam samo da da sam dobila odgovor na pitanje zasto ja kupujem karte (btw ovdi kazna kosta 40e,nije mala stvar) i pomislila kako ne bih nikada voljela bit na mjestu tih kontrolora.izasla sam iz tog busa kao sa pozornice neke tragikomedije...i s osmjehom pomislila:"a ljudi moji SVASTA!"

- 15:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #
znimljivo! a di i ti uopće?? (Daughter Jane 15.02.2006. 13:40)

e da znas kako si me nasmejala samo!!! (arianna 16.02.2006. 17:11)

<	veljača, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?