nisi moj a nikada kao sada nisam osjecala da me zelis.
cak ni onog dana kad sam usla u tvoju kucu.
jer tada nitko nije vjerovao.da nas vrijeme i udaljenost nece slomiti.
a slomilo nas je.otisli smo jos dalje jedno od drugog.
ucinili sve da zaboravimo.da prekinemo nit koja nas veze.
ali ona nije pukla.ti zivis u meni i ja sad znam da zivim u tebi.
i da je uvijek tako i bilo.
sada svi oni koji nekada nisu,vjeruju u nas.
mozda vise nego mi.
mi se zavaravamo da nije kao prije.
da ne trebamo vise jedno drugo.
a dan zapocinjemo zajedno i snivamo zajedno.
citamo izmedju redaka i bjezimo od istine.
bez puno rijeci mi se slusamo.
bez nade se nadamo.
bez smisla se bojimo da ce opet doci kraj.
snove nam gazi stvarnost.
sve nas na ovom svijetu dijeli a mi se ni koraka udaljili nismo.
Post je objavljen 17.02.2006. u 00:46 sati.