S kim najvise provodima vremena?od koga ne mozemo pobjeci?kome bi se trebali posvetiti najvise?koga nikada ne bismo trebali zapostaviti?koga bismo trebali prihvatiti i voljeti bez obzira na sve??
ne znam tko je vama pao na pamet i imali ih vise....po mom misljenju odgovor je prvenstveno:sami sebe.
koliko ljudi na svijetu gleda na svoj zivot kao na projekt...u koji treba ulagati..u koji treba vjerovati...koji treba voljeti..
gledam oko sebe i vidim jako puno nesretnih ljudi.ljudi koji bi zeljeli biti bilo gdje samo ne tu gdje su...ljudi koji se izgladnjuju i na svakojake druge nacine kaznjavaju zato sta ne znaju sebi oprostiti..sebe zavoljeti...sebe prihvatiti..sebe pohvaliti za dobro napravljenu stvar....ljudi koji uporno kroce putem kojeg smatraju pogresnim...ljudi koji ispunjavaju tudje snove a svoje zapustaju...ljudi koji misle da se moze voljeti bliznjeg bez ljubavi prema samom sebi...nema smisla...kako moze nesretna osoba usreciti nekog drugog a da ta osoba ne osjeti njegovu tugu...
ja sam neko vrijeme bila jedna od tih ljudi....i nisam bila svjesna u kojoj mjeri sam cinila nesretnima ljude koje sam voljela...koliko su mi zeljeli pomoci a nisu mogli uciniti nista bez moje dobre volje...koliki sam im teret bila...
bitno je da se stvari mogu promjeniti.treba vremena,truda,strpljenja,zrelosti i prihvacanja spoznaje da savrsenstvo ne postoji i da nas najvazniji projekt nikada nece bit gotov jer uvijek cemo moc nesto novo nauciti bar mrvicu postati mudriji i bogatiji..
od samog sebe ne moze se pobjeci.i nema smisla.pokusaji su uzaludni i samo nam crpe energiju
potrebnu za nas projekt.
upoznajte sebe.shvatite sto zelite.sto istinski volite.sto vas ispunjava i cini sretnim.time ispunite
dan.ulazite(moja tastatura nema kvacice ali vjerujem da cete ovaj glagog procitait kao da ima kvacice:)) sami u sebe.neprestano.u svakoj situaciji mozemo nesto nauciti.i svaki dan postati bolja osoba.svaki dan malo bolje upoznati sami sebe.biti sretniji.i naravno ,jedno s drugim ide,usreciti one koji nas okruzuju.
pisem ovo da samu sebe podsjetim na neke bitne stvari u zivotu koje u ovoj strci cesto zaboravimo.
pisem ovo jer sam nadahnuta promjenom u zivotu jedne predivne meni bliske osobe.ona je napokon pocela voljeti sebe i ne mozete zamisliti kako je ugodno biti u njenom drustvu.ona zraci.kao nikada prije.bravo bejbe.samo tako naprijed.
pisem ovo da bih sebi ponovila "na glas" da cinim pravu stvar.odricanje.zrtva.sve.
da sve ovo ima smisla.i da nekako u tisini bez ijedne izgovorene rijeci kazem stanarima mog srca da mi nedostaju i ih ne zaboravljam.hvala im na strpljenju.bez njih ne bih nigdje stigla.
Post je objavljen 07.03.2006. u 23:52 sati.