luda_krava

a bonaca je...

... asti divote.

popodne san provea na brodu s kojin ćemo na mrduju.
koji dobar način za provest popodne.
blizina mora, njen miris i okus, čovjeka ne može ostavit ravnodušnim. makar se taj bokunić svita radilo o fonji u lučici.

kad san god na brodu ne mislin o ničemu. ni o ženi, ni o dici, ni o poslu... samo more i ja. i sad čujen pupačića "i dobrojutro more...".

s vrimena na vrime pari mi se da san se oženia moren.
cilo vrime se veren po brodima, bilo svome bilo tuđima. pa onda daska i jedro u ruke. pa bokun i zaronit, jerbo je lipo pit vino, a još lipše ako ima ribe. i tako...
volin ja i nevere, volin ja i kišu na moru, volin kad puše... jedino ne volin kad je bonaca. onda mi dođe rigat. al opet, ima gušta i u bonaci. kad ti sva jidra lešo stoje i klapataju. onda se zavališ u ladovinu ča je jidro stvara i guštaš. guštaš u tišini.
...

ove jedne slike ča san je učinia ovo lito.

ovo je ka neka nevera. split je u kiši, a ovo pod bračem je neki vitar ča luduje.

i tako van je to.
to more.

e, nadan se samo da će u subotu bit vitra!

oj ispite, posla bi te u ... !!

ponekad se osijećem glup, tup i neupotrebljiv. ono, ko spomenik.
još mi samo fali natpis "serite po meni golubovi moji!".

mrzim ovi feeling kad ne znaš di si, na čemu si,...
evo, ka jutros sam bia na ispitu. i riješim zadatak i napišem teoriju. i sad me od svega muči taj zadatak.
nisam ga doveo do kraja. ne imadoh ni dovoljno vremena, ni dovoljno znanja (vrijeme će pokazati). sve je bilo u redu do pet minuta prije kraja ispita.
i benmu!?!"#$!%#

al dobro, sad mogu ili sist i plakat ili se zapit i pivat. nema treće mogućnosti.

iden jedrit!
lokat i veselit ću se navečer.
mislim da je jedrenje jedina stvar u ovom trenutku koja može spustit duhove natrag u kapsil. moj kapsil. ružičasti.

inače, sunce ponovno prži. more je još uvik toplo. idealno za banjanje. vitra ima malo. i tako...
idealno za marendat!

iden i ja

evo još nisan ni stiga sve napisat o "road tripu there and back again" kad je već pala odluka za ponovni odlazak "there again".
ovi put je cilj davis cup.
ovi put se ide iz gušta.

nisan još sve stiga napisat jerbo ka spreman jedan ispit za četvrtak pa san malo psikički razbacan uokolo. no, i to će proći, a mrduja će doći. već ove subote. :))))

til nekst vik neće bit odi ništa pametnog za pročitat.

ps. ... fala šta blankini fanatici u sve manjem i manjem broju dolaze na ovi blog!!!

dc day 3: cro - rus (3-2)

gotovo je!!!

u finalu smo!!!

nije bitno s kim ćemo igrat dalje. ovaj trenutak bitan je samo bod šta ga je ljubo osvojia. išamara je onog davidenka ka malog majmuna.
neznan kako slovaci stoje, ali bi volia otić opet gore na finale davis kupa.
slike s ludnice na gripama stižu uskoro.
dok malo dođem k sebi.

iden slavit!!!

dc day 2: cro - rus (2-1)

mi dobili neparne setove oni parne!
mi pobijedili!
mi odlični!

meni pun kufer nerviranja oko sporta i suđenja!
p*** ti materina sudac, idi u k***!!!


i sad nan fali još jedna pobjeda za finale!
i to sutra!

još to preživit, pa da mogu na miru u ludaru na rehabilitaciju!
ovako nestabilan više ne mogu!
ni tu ni na blogu!

iden srat!

haiku

regate...

ovo je slika nakon što ženska ruka pomazi brodove. naime, katrina je prekrasno prešla preko dotičnih sa slike. uživajte u pogledu.



već par dana namjeravam nešto napisati o regatama koje nadolaze. tj. o onih par na koje redovito idem.

prva po redu je sveučilišna regata elmar 2005. domaćin je jk uskok. deveta po redu održat će se od 26. do 27. rujna 2005 u zadarskom akvatoriju.
za razliku od proteklih godina ove godine neću prisustvovat na njoj. zašto? puno je lipo, al nesmin reć.

druga regata, na koju ću otići, je 74to izdanje mrduje. naravno, prva subota u desetom mjesecu. ove godine pada prvoga u mjesecu. u organizaciji jk labud tradicionalna obiteljska regata. dođite i uživajte svi!

treća regata je viška regata. ona je dva tjedna posli mrduje. znači 14.10. i traje do 16.10. ove godine je 61. po redu. također u organizaciji jk labuda iz splita.


pps... ovi je mali šturi opis. no, uskoro će osvanit veći post sa slikama. til den guštajte!

dc: cro - rus (1-1)

nakon prvog susreta polufinala davis cupa teniska reprezentacija rusije vodi u splitu protiv hrvatske 1:0.
bod za rusiju osvojio je nikolaj davidenko koji je pobijedio maria ančića 7:5, 6:4, 5:7, 6:4.

idemo dalje!



update!

drugi susret slavio je ivan ljubičić nad mikhail youzhnyjem 3:6, 6:3, 6:4, 4:6, 6:4. bod hrvatskoj.
još dva do finala!

ljubo ljubičice bijela!!!

ovo je post za sve drkađije koje su...

došle danas na ovi blog priko tražilica!
idite u kurac vi i blanka vlašić!
jebala vas ona, da vas jebala!

ovdje nema blankinih slika! nema!!!
čoviče jednom spomeneš neko ime i onda piši propalo. propalo do neke sljedeće perverzije. konji jedni nastrani!

od 74 današnja ulaza na ovi blog, 57 ih je ostvareno preko magične tražene riječi "blanka vlašić".
e pa znate šta, nek vam je sa srićom na nekoj drugoj stranici.

nema dokle se već nije pročulo.
dolazi svit iz dubaia, sao paula, nidrlanda, franse, švicerlanda, iz kroejše...
ali uzalud vam trud drkači. nema odi slika. nikad ih nije ni bilo. i zato odite drkat negdi drugdi.

aj pali motore

"road trip - there and back again" - d firm

firmu baš ne smijem puno spominjati.
prvo joj ne želim spominjati ime, jerbo bi to bila reklama. i to besplatna reklama. za firmu koja ima mjesečni profit 4,3m eura termin besplatna reklama ne dolazi u obzir.
drugo, baš ne smijem puno pričati o tehnologiji firme radi eventualne konkurencije. izludili su me sa pojmom industrijske špijunaže.
ne vidim smisla u toj njihovoj industriji. bolje reći vidim smisla, ali mi nije jasno tko želi njihov proizvod. (po lovi koju okreću njihove proizvode žele mnogi)
to čime se bave je stvarno na najvišoj razini, no totalno je debilno.
njihovih konstrukcija u cijeloj lijepoj našoj ima svega pet.
da li je ta brojka znak neimaštine ili graditeljske zaostalosti i nekulture pitanje je sad! no mislim da mi još živimo u izgradnji vikendica hoo-ruk.

meni je bio izazov doći i raditi, makar na kratko, u jednoj takvoj firmi. maloj privatnoj firmi s velikim profitom te nadasve velikom automatiziranošću i profesionalnošću.
službeni jezik firme je engleski, iako poligloti nisu na odmet. svi pričaju osim češkog i slovačkog, engleski i njemački. ima par ljudi što govore još i mađarski, francuski i talijanski.
nekada je u firmi od sto zaposlenih bilo ljudi iz devetnaest država. no sada se broj smanjio na samo pet država.
mahom su to mladi ljudi, no kao što i sami kažu tu su jedino radi love: "posao nije previše kreativan, no plaća je dobra!". svi su stalno spominjali da je plaća dobra, no to "dobra" nisam uspio egzaktno saznati.

u vremenu koje sam proveo s njima na i u poslu, u stvarima koje sam sam obavljao, te stvari koje sam vidio da pojedinci obavljaju ja uopće ne vidim ništa interesantno. već nakon par dana bio sam u stanju raditi sve što i svi njihovi novaci, pa čak i stariji inžinjeri rade. nije da sam sad ja genijalac, već je toliki stupanj automatizacije i rada s bazama podataka da je kreativnost totalno isčezla. nema je.
cilj građenja je serijska proizvodnja, no filozofija građenja je u kreativnosti i dovitljivosti. u serijskoj proizvodnji nema kreativnosti. kreativnost je nestala nakon prvog ciklusa izrade.

pomalo redikulozno mi se ogadio segment jednog posla gdje mi se računalo toga dana srušilo 68 puta. od 8 ujutro do 5 popodne uspio sam testirati 217 slučajeva opterećenja, a sistem mi se srušio samo 68 puta. tog dana sam im pohvalio njihov softver.

no nije sve bilo toliko loše.

kad smo otišli na jedno gradilište u slovačku uspio sam slovaku vizualno prikazati što je to fjaka i kako ona utječe na ljude. za ručkom smo malo slobodnije počeli pričati o svemu i svačemu tako da sam ja spomenuo da mi njihov sistem dnevnog rada nimalo ne paše. radi se od 8 do 17, s tim da je pauza za ručak od 12 do 13. komentirali smo kako je ta ura za ručak pomalo nezgodna, jer nisi još gladan, a nakon što pojedeš imaš još pola radnog vremena odvalit.
po povratku na gradilište i dva tri zijeva, potražio sam hladovinu i ubio oko uru vrimena.
njihovi radnici koji su oličenje nerada ostali su šokirani. tip u rebatinke, flurescentni điletin i kričavi šljem usred građevne jame spava!?
no pravo vrijeme šoka tek sad dolazi. ti njhovi radnici iako su cilo vrime ljenčarili na pamet im nije palo ovako nešto napravit, baš me sad zanima jesu li što iz mog primjera naučili.
ne trebam ni govorit da je ovi inžinjer s kojim sam bio ostao šokiran. nije lik znao što bi rekao, što napravio. totalno ludilo.
no nakon što sam došao k sebi napravio sam posal ipo.
arbeit macht frei!

firma obiluje ženama.
iznenadilo me što sve izgledaju ko da su sišle s modne piste.
neke se bave inžinjerstvom, neke marketingom, neke ekonomijom, neke kuhaju kavu, neke se javljaju na telefon, no sve izgledaju za devet (da nemaju toliko kockaste glave bile bi za deset).
suknjice, minice, tangice, topići, rebatinke, minice...
prvi dan nas dočeka direktorica marketinga. avion. o toga dana do kraja svaki slobodni trenutak sam provodio u njenoj kancelariji. ostao sam fasciniran njenom pojavom i sjenom.
uh...

ja jsem pitomy!

dan dva pauze od road tripa

evo di san bia:


evo ča san radia:

"road trip - there and back again" - on d roud

put od splita do zagreba trajao je 6 sati. u tih 6 sati prošli smo kroz tri godišnja doba. sve smo prošli osim snjega.
trajanje tog puta možemo ponajviše zahvaliti našim dragim turistima (dođite nam ponovno) koji su zakrčili promet na našoj divnoj dalmatini. pred ulazak u tunel sv. rok nastala je kolona duga 13 km. mi smo tih 13 km vozili (stajali) 90 minuta. stvarno inspirirajući početak putovanja.
stajati 90 min u pripizdini na 30°c usred ljeta nije zabavno, no bilo je neizbježno.
nakon tog ljetnog zastoja ušli smo u područje kiše i magle. došli smo na skromnih 13°c. prolomi oblaka i mjestimične magle su nas pratile sve do austrijske granice. tada nam je sunce ponovno zasjalo.

austrija me oduševila. (poglavito austrijanka kod koje sam kupio vinjetu)
austrija me stvarno oduševila. (izuzevši austrijanku kod koje sam kupio vinjetu)
cijela zemlja se zeleni. zeleni bregi, gore prepune šume, ravnice prepune suncokreta... za čovjeka kojem plava boja predstavlja cijeli spektar boja, ta zeleno-žuto-smeđa kombinacija me oduševila. također i sama autocesta je imala svoj utjecaj, ali vrlo kratko.

"road trip - there and back again" - enđin start

kao što se već zna, spojio sam ugodno s korisnim, bio sam u českoj.
češku namjerno pišem sa s jerbo mi je to ostalo od česka republika.

tri tjedna na istoku česke, tri iljade kilometara, tri milijuna eura mjesečnog prometa, tri hale dnevno, tri gradilišta...

nadobudno sam otišao u jednu tamošnju firmu obavit praksu. to me kolpalo. ponajviše me kolpa prvi tjedan dok se nisam priviknuo na tamošnji način života i rada.

no, da se već u uvodnom postu, ovog nadasve interesantnog putopisa, ne počmem žalit krenut ću polako prvom s nekakvim brojčanim prikazom.

iz tomine škrinje "primitivci moji dragi"