Marketing
"road trip - there and back again" - on d roud
put od splita do zagreba trajao je 6 sati. u tih 6 sati prošli smo kroz tri godišnja doba. sve smo prošli osim snjega.
trajanje tog puta možemo ponajviše zahvaliti našim dragim turistima (dođite nam ponovno) koji su zakrčili promet na našoj divnoj dalmatini. pred ulazak u tunel sv. rok nastala je kolona duga 13 km. mi smo tih 13 km vozili (stajali) 90 minuta. stvarno inspirirajući početak putovanja.
stajati 90 min u pripizdini na 30°c usred ljeta nije zabavno, no bilo je neizbježno.
nakon tog ljetnog zastoja ušli smo u područje kiše i magle. došli smo na skromnih 13°c. prolomi oblaka i mjestimične magle su nas pratile sve do austrijske granice. tada nam je sunce ponovno zasjalo.
austrija me oduševila. (poglavito austrijanka kod koje sam kupio vinjetu)
austrija me stvarno oduševila. (izuzevši austrijanku kod koje sam kupio vinjetu)
cijela zemlja se zeleni. zeleni bregi, gore prepune šume, ravnice prepune suncokreta... za čovjeka kojem plava boja predstavlja cijeli spektar boja, ta zeleno-žuto-smeđa kombinacija me oduševila. također i sama autocesta je imala svoj utjecaj, ali vrlo kratko.
kad vozim dalmatinom imam osjećaj kao da sam sam na cesti. tu i tamo netko prozuji pokraj ili u suprotnom smjeru. za razliku od dalmatine u austriji ti vidiš promet. kolone auti jure ispred tebe, pored tebe, iza tebe (u jednoj, dvi, pa čak i tri trake).
no, jedna velika pohvala hrvatskim cestarima: napravili ste najbolje ceste u ovom dijelu svijeta! najudobnije! čestitam!
nakon beča sišli smo na "drž se desno" cestu. već se u prvim kilometrima dalo naslutiti zašto je svakih 300 metri postavljena tabla koja predlaže vožnju bližu desnom rubu. takav tip ceste me razveselio. kako sama cesta tako i kultura vozača, koja me nažalost samo oduševila kroz austriju.
kao što ste možda primjetili, ili niste, izostavio sam sloveniju. nisam namjerno, već je stvarno na putu there nisam uopće registrirao. tek sam na putu back skužio da se nalazim u jednoj maloj zemlji. stanem ja na semaforu u sloveniji i izbacim iz brzine, a ono već zeleno. čudno. vjerovatno su i stavili ograničenje brzine na 70, jer u protivnom da vozite brže ne bi uopće uočili ovu predivnu zemljicu (ja nisam vozio prebrzo:) barem ne drugi put).
česke ceste se mogu svrstati u solidne ceste, ali samo do trenutka dok ne kročite na njihovu autocestu. autocesta im je blago rečena za kurac. dok vozite imate osjećaj da konstantno prelazite preko ležećih policajaca.
takve ceste imaju samo jednu pogodnost. razbijaju kamence na žuči i bubrezima. učinkovitost 100%.
osim autoceste koja je takva kakva je, ostale ceste su dobre. široke su, s mnoštvo mjesta za pretjecanje. jedina mana je što imaju ogroman promet teretnih vozila koja uništavaju kolnik. nerijetko se mogu vidjeti udubljenja od kojih desetak centimetara. e, i ogroman broj biciklista je na cestama. ogroman!
što se tiče tipova automobila na putu smo vidili sve moguće. najviše ekskluzivnih u českoj. (?!)
što se tiče kulture vožnje tu smo mi najgori. svi se nešto pale na brzu vožnju, a nemaju pojma. najmanje što su opasni za sebe, već su opasni i za druge. blicanja i trubljenja nisam čuo nigdje drugdje osim u hrvatskoj.
no da samo ne serem po nama, česi su definitivno najgori vozači. najkrući. on vidi znak pedeset i odmah uhvati vozit 49, bez obzira što se tu sigurno može vozit 70-80. bez obzira da se stvorila kolona. no dobro. nakon dan dva dok smo upamtili cestu pičili smo tu triput više nego što je dozvoljeno. (nije baš neka pohvala, al... žurilo nam se na posao.)
inače, definitivno stara dama austrija ima najrazvijeniju kulturu na cesti.
horn!
Post je objavljen 14.09.2005. u 19:30 sati.