|
|
Kad bi znao tko te noćas ljubi
Tvoje malo srce gdje se skrilo
Čini mi se da bi nebo palo
Čini mi se da bi lakše bilo
Nisam te znao voljeti
Dok sam bio tvoj
Nisam ti znao praštati
Živote moj
Kad bi znao noćas mirno preći
Preko svega što se s nama zbilo
Čini mi se da bi nebo palo
Čini mi se da bi lakše bilo
BECAUSE OF YOU :(
I will not make the same mistakes that you did
I will not let myself cause my heart so much misery
I will not break the way you did
You fell so hard
I've learned the hard way, to never let it get that far
Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side
So I don't get hurt
Because of you
I find it hard to trust
Not only me, but everyone around me
Because of you
I am afraid
I lose my way
And it's not too long before you point it out
I cannot cry
Because I know that's weakness in your eyes
I'm forced to fake, a smile, a laugh
Every day of my life
My heart can't possibly break
When it wasn't even whole to start with
Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side
So I don't get hurt
Because of you
I find it hard to trust
Not only me, but everyone around me
Because of you
I am afraid
I watched you die
I heard you cry
Every night in your sleep
I was so young
You should have known better than to lean on me
You never thought of anyone else
You just saw your pain
And now I cry
In the middle of the night
For the same damn thing
Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side
So I don't get hurt
Because of you
I tried my hardest just to forget everything
Because of you
I don't know how to let anyone else in
Because of you
I'm ashamed of my life because it's empty
Because of you
I am afraid
Because of you
Because of you
Roba sa greskom
Nocas je hladno, k'o smak da je svijeta
svi slave zastitnika ovoga grada
necija tudja prisutnost mi smeta
zasto sam sebi to dozvolila ja
Jesam li luda il' nisam budna
sto mi je sad
casa sampanjca i ruke neznanca
ma to nisam ja
Ref.
Krojaci sudbine moje
sa njim me spojite da slicim na nesto
moje je srce nepopravljiva stvar
roba sa greskom, roba sa greskom
Krojaci sudbine moje
razbijte tanjur fini od porculana
pratite taj dio kuce sa svih strana
ova je ljubav ko jeftina hrana, loseg restorana
Lijep kao grijeh al' zeli to sve
zagrlim jastuk i odmicem se
dal' to me grije svijetlo iz geta
il' tijelo njega sto uvjerava me
Da sam mu draga i cemu se nada
al' ja nisam ta
casa sampanjca i ruke neznanca
ma to nisam ja
*************************
Heroji ne plaču
Što ostat će jednom od mene
Kad' usnama sudbinu dotaknem.
Samo tužne pjesme,
Neka tuđa žena
Reći će moje ime šapatom.
Heroji ne plaču
I kad gube pobjeđuju
Heroji ne mole
Zube stisnu i prebole.
Što ostane jednom od čovjeka
Kad istina na vrata pokuca.
Samo tužne pjesme
Neka tuđa žena
Reći će moje ime šapatom.
********************
NAJBOLJE OD SVEGA
Zelimo istu stvar
zbog cega onda takav stav
osim ako je tvoja ljubav
samo otmjena laz
Gdje bi bio bez mene
hajde, probaj sjeti se
jeftine zabave, kocka
zivot na ulog
nista ili sve
Da bar okrznu te
ove moje rijeci
pa da mirno mogu, mogu leci
u nadi da ipak postoji
nacin da te vratim
I mislim na tebe sad
a s tobom koji je vrag
u nasim tijelima
gori plamen, znam
ja sam ti sve, sve sto ti treba
ja sam ti najbolje od svega
| ožujak, 2007 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Porasla sam, al još nije izgradila onu sebe :)
Radim na tome... ha ha ha
Dakle, Vagica – s njenim osobinama
I manama... :))
Neodlučna :((
Ali ukoliko nešto odluči, hm, ne može je više nitko ni ništa spriječiti
Zaljubljena, uvijek :)
Ljubav joj je inzulin
Jako se lako zaljubi (i odljubi, brr)
Rekli su i da je, tajnovita, neka onako
Naoruža se osmjehom i koketira :)
Previše racionalna i objektivna
I što ni meni samoj nije jasno, ponekada prokleto hladna
Voli «neobično»
Voli «obično»
Voli svoju Slobodu (nju neka joj ne dira nitko)
Voli voli voli pjevati (strašno!:)
Voli crnu
Za fešte je uvijek
Voli ples
NE Voli visoke cipele
Jakooo voli subote
Smokve i grožđe
ne voli ljude koji izmišljaju.. mislim.. kakva korist od toga????
moj stari blog
svi moji prijatelji:
MIRIKA
NATASHA
DADA
TONNEK
IGOR
lorency
silva
VERA
ZEZOTERKE
INESKA:)
anngell :))
ninnikkkaaaaaaaaaa
moje posebno
Ti si mi u krvi
Pogledom me miluješ
k'o da me dodiruješ
i svaki put
kao da je prvi
Ja stalno mislim prestat će
iz cista mira nestat će
al' požuda ne prestaje
ti si mi u krvi
Toliko dugih godina
uzimanja, davanja
ostajem posljednji i prvi
Zbog tebe sanjam Cigane
i smisljam slatke prevare
al' đavo se ne predaje
ti si mi u krvi
I ako te odvedu
Cigani Čergari
ili te ukradu strasni haremski cuvari,
Ako te odvedu
ja cu da poludim
bez tebe ne umijem vise jutrom da se budim
Ako te odvedu
sve ce da se sruši
Pamti me k'o prijatelja, čuvaj me u duši
i onda
kad mislis da je prekasno za snove
za sve..
koliko vas je bilo od 01. 07. 2007
Free Counter
JA PIJEM DA ZABORAVIM
Od tebe sam, mala, bježao, bez tebe sam budan ležao
Zbog tebe
sam sto života tuđih slomio, al' od sebe nisam
pobjeg'o
Tvoje srce - čisto, nevino, priznajem da nisam
shvatio
Ja sam htio puno više, ružu ubrati, ti me nisi mogla
pratiti
Ja pijem da zaboravim, ja kockam da se
umorim
Moj je broj odavno pao, kad sam tebe
upoznao
Al' to tada nisam shvatio
Ne
gledaj me da ne poludim, još bi mog'o sve da
pokvarim
Sad si ista kao i ja, idu godine, budi s drugim,
budi bez mene
* * *
I want to have you by my side,
without you I can't sleep at night.
The only thing I want to do
is to be in love with you!!!
* * *
Poput nježnoga cvijeta,
Ukras si života moga,
Za mene si centar svijeta,
Najljepši dar od Boga.
Poput prekrasne zore,
Svitanje ti si moje,
Poput izvorske vode,
krasne su oči tvoje.
Poput plavetnila mora,
Ljubav me tvoja smiruje,
poput laganog povjetarca,
Tvoja me ljubav miluje!
* * *
Izlaza nema, sve je uzalud
trnjem je obrastao put
koji je nekada u djetinjstvo vodio
a sada ga je vrijeme bez pitanja odnijelo.
Tragova nema kojima ću poći,
dvije su ptice ostale u noći
sjediti na prozoru mojih snova,
a more mi krade poput lopova
onu zadnju nadu što prošlost mi skriva
i svako novo jutro što se rodi,
sve dalje od moga djetinjstva biva...
Ne vjerujem u budućnost.Jer ona ne postoji.Ne mogu vjerovati u nešto što nam
netko tvrdi da će se dogoditi.Ali vjerujem u nadanja,vjerujem u čuda.Vjerujem
u mogućnosti.Prošlost nas je sve izgradila.Zbog nje smo ovo što jesmo,ali i
na nju treba zaboraviti,jer mi smo ovdje.Baš u ovom trenutku.Sad.Nismo ni 'ondje' niti
smo 'poslje'.Sad smo.Za jučer više ne postojimo,za sutra još nismo rođeni.
I zato sam shvatila da maštati i nije baš najbolje.Jer nas to može učiniti samo
tužnima,izgubljenima...Izgubljenima u dalekoj prošlosti i sjećanjima,izgubljenima
u dalekoj budućnosti i snovima.I onda gledam kako vrijeme brzo leti...I kako svaka
sljedeća sekunda postaje prošlost i kako brzo hvatam sekundu koja mi je malo
prije toga bila budućnost.Ali nikada ne mogu biti sigurna,u ništa što nam život nudi,
u ništa što mi ljudi govore.I zato se javlja osjećaj nesigurnosti.Jer kako vjerovati nekome
tko nam nešto obeća kada nitko ne zna što će se u budućnosti dogoditi...?
Ali mi opet vjerujem.Jer tako smo naučili.Zato imamo one kojima vjerujemo više,onima
kojima vjerujemo manje i one kojima ne vjerujemo.Zato ponekad bivamo naivni,povrjeđeni
i može se reći glupi.Jer damo nekome naše povjerenje,jer vjerujemo u nečije riječi,vjerujemo
nekome tko nam obećaje što će se dogoditi u budućnosti,a onda tako ne bude...
I sve se sruši...Pucaju i najčvršći lanci...
Zbog vjere u budućnost.U budućnost koja ne postoji...U budućnost koja
je izmišljena...
Zato živite svaki trenutak jer tko vam garantira da ćete se sutra probuditi...?
*Najdraži jedini prijatelju
uz ovu tihu proljetnu kišu
moji ti tanki i blijedi prsti
posljednje pismo pišu.
*Ako mi slova nisu lijepa
oprosti ruci što drhti
jer osjećam već da tiho idem
k zadnjem času smrti.
*Ruke mi drhte,postaje hladno
moj zadnji dan će brzo proć
i sad ću sama s tugom
u drugi kraj ko stranac poć.
*Kada mi sretneš majku na putu
uruči joj topao pozdrav moj
i reci joj da sam sretna bila
jer sam živjela život svoj.
*O,kad bi znao kako je tužno
pozdrave slati posljednji put
kako je teško reći ''ZBOGOM''
i poći na tamni,hladni put.
*Možda je bolje da sad odem
nego da dođe bijela zima
al svakako kad jednom odem
reci da sam svima oprostila.
*Ako netko i pusti suzu
obriši je nježno sa lica tog
i ne daj da itko za mnom plače
niti da dođe do groba mog.
*Ne daj,jer nitko nije bio
takav prijatelj kao ti
jer nitko nije pričao
kao što smo pričali mi.
*Kraj pisma već se bliži,
na slova pade suza bijela
tek sada mogu da kažem:
''JEDINO TEBE SAM VOLJELA!''
jednom sjatkom decku...
Postoje sati kada se osjećamo odbačeno i tužno, dani kada stvari ne idu tokom kojim bi mi željeli da idu, tjedni kada nemoćno proklinjemo život. Zaista, svatko ima crnih dana kada bi najradije uzeo gumicu i izbrisao sve loše stvari, bacio u smeće godinama čuvanu bol, isprao vodom zatomljenu patnju.
No, jesi li ikada pokušao učiniti dan ljepšim? Da li si se potrudio skinuti sve svoje maske i prljave misli? Vrijeme maškara je prošlo. Razmisli o stvarima koje voliš i osobama koje ti znače. Veseleći druge, veseli sebe.
Život je put kojeg trebamo prijeći. Živi polako i gledaj ljepote svijeta, pamti svako dobro djelo, osjeti snagu života, divi se svakoj lijepoj riječi, poštuj svako srce. Potrudi se da ti dan postane magičniji, san stvarniji, mrak svjetliji. Nauči osjetiti sreću i prepoznati dobro u zlome, svijetlo u tamnom, radost u boli, osmijeh u suzi.
Nemoj dopuštati drugima da odlučuju o tvojoj sreći. Uživaj u životu i pošalji mi osmijeh. 
Dragi sine,
Pišem ti ovo pismo kako bi znao da ti pišem. Ako dobiješ ovo pismo znači da je dobro stiglo. Ako ga ne primiš javi mi, tako da ti ga ponovo pošaljem. Pišem sporo, jer znam da sporo čitaš.
Neki je dan je tvoj otac pročitao u novinam da se po statistikama većina prometnih nezgoda događa 1km udaljeno od kuće, tako da smo se nedavno i mi preselili malo dalje od kuće.
Kuća je prelijepa, imamo čak i veš mašinu, ali ne znam radi li.
Jučer sam stavila veš da se pere, povukla vodu i veša više nije bilo... Ovdje vrijeme i nije tako loše. Prošle sedmice samo je dva puta padala kiša - prvi put je trajalo 3 dana, a sljedeći put 4.
U vezi one jakne koju si želio, tvoj ujak Pjer mi je rekao da ako ti je budemo slali da skinemo dugmad, pošto su dosta teška, jer to bi više koštalo, tako da smo skinuli dugmad i stavili ih u džep. Napokon smo sahranili tvoga djeda: pronašli smo njegovo tijelo kada smo čistili kuću.
Bio je u ormaru od onog dana kada je pobijedio dok smo se igrali skrivača.
Prije nekoliko dana eksplodirala je boca od plina u kuhinji: tvog oca i mene je izbacilo van kroz prozor: koji osjećaj!
Nakon toliko godina, otac i ja smo izašli van zajedno.
Pošto već spominjem tvoga oca - dobio je novi posao! Jako je ponosan.
Ispod njega se nalazi oko 500 ljudi... zaposlili su ga na gradskom groblju... održava travnjak. Tvoja sestra Julia, znaš ona koja se udala za svog muža... napokon je rodila! Ne znamo još spol, tako da ne znam jesi li postao tetka ili ujak... ako bude curica, tvoja sestra će je zvati po meni... Čini mi se malo čudno da svoju kćerku zovem "mama".
Tvoj rođak Pol se oženio.. po cijeli dan se moli pred ženom, jer je djevica. I da znaš da više ne viđamo tvoga Ujaka Isidora, onoga koji je umro prošle godine...
A da ne govorim o tvom bratu Žanou.. on je grozan.. zatvorio je vrata od auta, a unutra su ostali ključevi. Morao se vratiti u stan kako bi uzeo duplikat i kako bi nas sve izvukao iz vozila.
Katastrofa !!!!!!
Dobro sine, neću ti napisati adresu, jer ne znam koja je. Porodica koja je ovdje prije nas živjela, uzela je kućni broj sa zida i ponijela ga sa sobom. Ako vidiš Margarit pozdravi je, a ako je ne vidiš nemoj još ništa govoriti.
Mama koja te voli.
P.S. Htjela sam ti poslati nešto novaca, ali sam već zatvorila kuvertu.
Jeli vam poznato ono kad ležite na krevetu i potpuno bezrazložno cmizdrite??? Ja to činim upravo sada. To, naravno ne vodi ničemu, osim podbuhlim crvenim očima i nateklom nosu. Nikad nisam mogl aplakati kao vilinske princeze kojima suze tekub niz blijede obraze blistajući poput staklenih perli. Meni cure šmrklji i ne mogu doći do zraka. Sigurno želite, napokon, znati zašto onda to toliko revno činim umjesto da radim nešto doista korisno i lijepo kao na primjer -hm- domaću zadaću...
Stvarno je jednostavno – i jednostavno savršeno užasno.
U mojem životu više ništa ne štima. Nisam nikoga cinkala, niti sam najboljoj prijateljici uzela dečka, ne, moj grijeh je, izgleda puno gori: JA NEZNAM ŠTO HOĆU I KOGA HOĆU!!!
Jednostavno sama sebe živciram tim svojim neodlučnim glasom koji me iritira, i iako pokušavam uživati u životu to mi baš i ne uspjeva...
Možda je samo problem u toj prokletoj nadi u koju polažem toliko vjere da će sve biti dobro, da će svi živjeti sretno i zadovoljno, i da na kraju krajeva postoji netko ko će me voljeti...???
Možda je problem u tome što se ne mogu odlučiti volim li nekog ili ne?? I što mi se u jednom trenutku čini nešto ispravnim a nešto ne???
Jedino je sigurno pokušati navuči osmjeh preko cijelog lica i ne misliti na sutra, živjeti DANAS!!!!???!!!
upoznala sam osobu.. zapravo ona je upoznala mene.. imala je dva lica.. znala sam to oduvijek.. ali u početku su oba dva lica bila pozitivna.. sada više nije tako.. ostalo je jedno pozitivno lice koje ja pamtim kao takvo.. koje ja želim da bude onakvim kakvim se predstavljalo.. dobro, drago, zabavno, puno prelijepih riječi, uvijek optimistično, nježno i pomalo ludo, simpatično.. drugo lice je oduvijek bilo pomalo vragolasto, ali na sladak i lijep način.. bar se meni činilo tako.. ali opet sam se prevarila u ljudima.. po tisućiti put.. iz te dvije lijepe strane sada je ostala samo jedna.. ni malo lijepa..
toliko sam vjerovala nekome, a to je zapravo sve bila velika laž.. i mislila sam da se takvoj osobi ne može vjerovat.. ali uvjeravala sam sama sebe da nesmijem bit uvijek pesimistična, da moram pružiti priliku.. i jesam, vjerovala sam.. al eto, opet sam sebi i drugima dokazala da sam totalna glupača.. nisam ljuta.. samo jako razočarana.. jako, jako.. prevarena i iskorištena.. pitam se gdje sam pogriješila?
Kada netko spomene bajku, pomislimo na priču sa sretnim završetkom, zadovoljstvo i nestvarnu sreću. Na kraju svake obično stoji: Živjeli su sretno i zadovoljno do kraja života. No, često zaboravljamo pravu radnju bajke. Pepeljugu pamtimo po plesanju na balu i ljubakanju s princem u ogromnu dvorcu, a ne njezin naporni rad i trpljenje maćehinih pogrdnih uvreda. I ona je bila žrtva nasilnika, psihičko zlostavljana, kao i mnogi u današnje vrijeme. No žarko je željela promijeniti život i upoznati princa. Na završetku, to joj se ostvarilo.
Rijetke stvari u životu postižemo s lakoćom.opće ke poznata istina da ne možeš biti i pošten i jeben. Životne ciljeve teško je ostvariti. Samo našom voljom, snagom, stavovima i napornim radom možemo uspjeti. Nikada ne posustajte. Čak i kada vam se čini da se cijeli svijet urotio protiv vas, da ne postoji osoba koja bi vas razumjela, visoko dignite glavu i krenite dalje.
Ne popustite okolini u mijenjaju vaših vjerovanja i stavova. Nemojte dopuštati ikome da ukloni osmijeh sa vašega lica, izbriše sreću iz vašega srca, potakne suze iz vaše duše. One nisu vrijedne niti jedne osobe. Čvrsto ustrajte u svojim snovima i živite po svojim pravilima. Svatko je kovač svoje sreće. Zato ne dopustite drugima da je uništavaju.
Vjerujte, na kraju će se isplatiti. Kada netko spomene vaš život, pomislit ćete na priču sa sretnim završetkom, zadovoljstvo i nestvarnu sreću jer će u vašem srcu nevidljivim slovima pisati:
Živjeli su sretno i zadovoljno do kraja života....
voli vas vaša malena