katkad misliš da se nešto dogodi.. ali ne trebaš u to vjerovati...
upoznala sam osobu.. zapravo ona je upoznala mene.. imala je dva lica.. znala sam to oduvijek.. ali u početku su oba dva lica bila pozitivna.. sada više nije tako.. ostalo je jedno pozitivno lice koje ja pamtim kao takvo.. koje ja želim da bude onakvim kakvim se predstavljalo.. dobro, drago, zabavno, puno prelijepih riječi, uvijek optimistično, nježno i pomalo ludo, simpatično.. drugo lice je oduvijek bilo pomalo vragolasto, ali na sladak i lijep način.. bar se meni činilo tako.. ali opet sam se prevarila u ljudima.. po tisućiti put.. iz te dvije lijepe strane sada je ostala samo jedna.. ni malo lijepa..
toliko sam vjerovala nekome, a to je zapravo sve bila velika laž.. i mislila sam da se takvoj osobi ne može vjerovat.. ali uvjeravala sam sama sebe da nesmijem bit uvijek pesimistična, da moram pružiti priliku.. i jesam, vjerovala sam.. al eto, opet sam sebi i drugima dokazala da sam totalna glupača.. nisam ljuta.. samo jako razočarana.. jako, jako.. prevarena i iskorištena.. pitam se gdje sam pogriješila?