Izlaza nema, sve je uzalud
trnjem je obrastao put
koji je nekada u djetinjstvo vodio
a sada ga je vrijeme bez pitanja odnijelo.
Tragova nema kojima ću poći,
dvije su ptice ostale u noći
sjediti na prozoru mojih snova,
a more mi krade poput lopova
onu zadnju nadu što prošlost mi skriva
i svako novo jutro što se rodi,
sve dalje od moga djetinjstva biva...
Post je objavljen 29.03.2007. u 15:03 sati.