Ljubav i brak

Nakon scenarija u kojem Mlađa zaspe, najčešće oko 20, 21 sat, a ja se pitam ima li smisla, uopće, početi nešto smisleno raditi jer znam da će me, već, nakon sat vremena, dozivati iz sobe…
Pa nakon što peglam, kuham, gledam TV, mazim se s Mužem (za što, malena, ima radar i odmah protestira)…ili štogod već, i nakon što do 22, 23, 24, ovisno o tome kada idem leći, već interveniram: nosim, mazim, pjevušim, dojim…dva, tri puta…I onda, u pidžami, pospana i umorna razmišljam je li, uopće, ima svrhu otići spavati i buditi se izmrcvarena «cjelonoćnim» dojenjem, buđenjem….
Nakon svega toga, ako me još pratite, tijek misli je konfuzniji nego inače jer… ….odlučila sam DOSTA!
Na Internetu sam našla, nešto, o metodi koju je razvila Elizabeth Pantley i njenoj knjizi «No cry sleep solution»…Pohvatala sam konce metode. Vrlo je «zdravorazumska», dijete se ne pušta da plače (kao kod ferberizacije s kojom sam, nešto, prije neki dan koketirala, a, jednostavno, mi ne izgleda fer i TOČKA, pa sam odustala), metoda je dugotrajnija, anticipiram još veći umor, ali žrtvovat ću loš san od danas zbog boljeg sna sutra!
Prva odluka je ta da je ne dojim u snu.
Noćas sam bila budna dok sam je dojila i čekala sam prvi znak da spava. Odmah sam maknula bradavicu iz usta i kada bi počela sisati, mljackati «u prazno», nježno sam joj zatvorila usta podupirući bradicu. Iz drugog puta se, čim sam to napravila, okrenula na drugu stranu i nastavila spavati.
Prvi put je protestirala. Tražila je cicu, «njurgala», nisam uspijevala držati joj zatvorena usta…Čupala je (doslovno) grudnjak, vukla me za pidžamu, izgrebla me (vrat i dekolte mi izgledaju kao da ma napala mačka…ili ljubavnik ), vukla je cicu, ručicom, prema sebi (pa nije od lastike!), pokušala se popeti na mene…Prava bitka. Na kraju se rasplakala, u svom očaju i nemoći , pa sam je dojila i zaspala je.
Dakle, kao što napisah, drugi pokušaj je bio uspješan .
Dojila sam, samo, dva puta, od pola noći do pet. I nije spavala na cici.
I to je uspjeh .
Druga stvar koju sam odlučila, i napravila, je da je probudim u 7.
Inače se budi oko 8, 8 i 30, a zna odrijemati (na cici, naravno) sve do 9 i 30!
Ja, umorna, to bih dopuštala samo da uhvatim, malo, sna .
Probudila sam je u 7, a već u 9 i 30 je zaspala .
Inače mi spava samo jedanput na dan i to po pola sata, sat i pol…
Nije zaspala sama u svom krevetiću jer ju je «slomilo» dok sam telefonirala držeći je u naručju.
Plan mi je da nauči i sama zaspati u svom krevetu. No, nije neophodno, ako, po noći spava. Čak nije bitno spava li u svom krevetu ili kraj mene, samo da SPAVA !
Eh, da…Još jedan bitan faktor je taj da je Starija prenoćila kod bake. Ostat će kod nje do kada bude htjela, dan, dva, tri…Jer je baka na godišnjem. Tako da mi je lakše i ne spavati, i biti umorna jer ne trebam dodatnu energiju za jurcanje po ljuljačkama, klackalicama i bitke oko toga što se smije, a što ne smije…I biti dosljedna .
Eto.
Drž'te mi fige!

Novosti, ne, nužno, kronološkim redom, ali trudim se .

1. Imam šiške ! Šiške nisam imala…Hmmmm…Desetak godina?! Zaželjela sam se, malo, promjene. I zadovoljna sam. I ja i Muž . Pogotovo kada «ispeglam» kosu i pogledam ga očima ispod šiški. Ističe moje «blatnozelene» (kako bi moja nona rekla) oči. Malo se šepurim, dozvolite mi

2. Ostvarila mi se želja da mi Muž bude, više, doma. I odmah sam se ugrizla za jezik -bio je dva tjedna doma, ali «izvan upotrebe»-ukliještila ga kičma uz upalu leđnog mišića. Pljuc, pljuc, pljuc…Moram bolje definirati želje .


3. Starija je proslavila rođendan . Uf, vrijeme brzo leti. Već su prošle tri (TRI, 3) godine!!!

4. Predali smo papire za upis u vrtić, bile na razgovoru s, kolegom, psihologom i čekamo rang listu koja će biti izvješena, u vrtiću, na oglasnoj ploči, 12.lipnja. Procedura me, jako, podsjeća na upis na fakultet. Priznajem, za razliku od upisa na faks, tražila sam vezu za upis u vrtić


5. Javila mi se Šefica. Ukratko, ništa od mog povratka na posao tj. ponovnog zapošljavanja u istoj firmi na istom radnom mjestu . Mijenja se vlasnik, struktura zaposlenih itd…Uglavnom, korektni, objektivni razlozi. Nakon restrukturiranja biti će jasnija moja pozicija. Nevermind, imat ću više vremena za blog kada Starija krene u vrtić, a ja ostanem «štrikati» kod kuće . Ma, imam osjećaj, da će već nešto iskrsnuti. Uz moje skrivene i neskrivene potencijale, teško d a ću dugo biti nezaposlena (tješim li se )?

6. Ah, u vezi sa poslom…Muž se upisao u jednu Stranku ..Kao, želi se baviti politikom, vidjeti «iznutra» kako to funkcionira... Nakon prvotnog, mog, živciranja, divljanja, histeriziranja …Jer, i tako, ga nema doma koliko bih htjela (u stanju u kom bih ga htjela..vidi točku 3.)…Povukla sam se jer vjerujem da ga neće dugo držati. A, usput, njegovi stranačke kolege me vrbuju da dođem. I Muž me vrbuje jer « i tako se žališ kako ništa ne radimo skupa i kako malog kvalitetnog vremena provodimo zajedno..» Rekli Mužu da ima «obrazovanu, inteligentnu i elokventnu ženu»…Opet se, malo, šepurim i dižem si raspoloženje …...Muž je sva tri pojma sveo na «jezičavost». No, ne dam se ja. Ako, ikada, neka stranka bude odgovarala mojim idealima, ako mi bude «sjela» onda Ok…Hmmm..Ili ako mi jako dobro plate da im budem PR, a da se ta funkcija ne kosi s mojim «unutarnjim bićem» .

7. Mlađu sam, danas, počela puštati da malo plače (to malo je cca 5-10 min) prije nego odem k Njoj, u sobu, i uspavam je . Rado bih da nije došlo do toga, ali Ona, i dalje, sa svojih skoro 9 mjeseci, redovito sisa noću i ne spava više od sat-dva u komadu . Podnosim umor, nekako, ali nisam sva «od volje» u toku dana i ne mogu se s jednakim žarom, energijom, istinski sretna, brinuti o Kćerima kao da spavam noću. Ne tražim puno, bar 5 sati u komadu . Umor je i razlog zbog kojeg ne švrljam netom već koristim preostalu energiju, na kraju dana, za npr.peglanje.

Odoh narezati meso i nasjeckati kapulu...
Ako vam zamiriši gulaš-to su moji njoki s janjetinom.
Slobodno navratite. Uvijek skuham za «cijelu zgradu» .

(Isprike vegetarijancima...)