Ljubav i brak

Nakon scenarija u kojem Mlađa zaspe, najčešće oko 20, 21 sat, a ja se pitam ima li smisla, uopće, početi nešto smisleno raditi jer znam da će me, već, nakon sat vremena, dozivati iz sobe…
Pa nakon što peglam, kuham, gledam TV, mazim se s Mužem (za što, malena, ima radar i odmah protestira)…ili štogod već, i nakon što do 22, 23, 24, ovisno o tome kada idem leći, već interveniram: nosim, mazim, pjevušim, dojim…dva, tri puta…I onda, u pidžami, pospana i umorna razmišljam je li, uopće, ima svrhu otići spavati i buditi se izmrcvarena «cjelonoćnim» dojenjem, buđenjem….
Nakon svega toga, ako me još pratite, tijek misli je konfuzniji nego inače jer… ….odlučila sam DOSTA!
Na Internetu sam našla, nešto, o metodi koju je razvila Elizabeth Pantley i njenoj knjizi «No cry sleep solution»…Pohvatala sam konce metode. Vrlo je «zdravorazumska», dijete se ne pušta da plače (kao kod ferberizacije s kojom sam, nešto, prije neki dan koketirala, a, jednostavno, mi ne izgleda fer i TOČKA, pa sam odustala), metoda je dugotrajnija, anticipiram još veći umor, ali žrtvovat ću loš san od danas zbog boljeg sna sutra!
Prva odluka je ta da je ne dojim u snu.
Noćas sam bila budna dok sam je dojila i čekala sam prvi znak da spava. Odmah sam maknula bradavicu iz usta i kada bi počela sisati, mljackati «u prazno», nježno sam joj zatvorila usta podupirući bradicu. Iz drugog puta se, čim sam to napravila, okrenula na drugu stranu i nastavila spavati.
Prvi put je protestirala. Tražila je cicu, «njurgala», nisam uspijevala držati joj zatvorena usta…Čupala je (doslovno) grudnjak, vukla me za pidžamu, izgrebla me (vrat i dekolte mi izgledaju kao da ma napala mačka…ili ljubavnik ), vukla je cicu, ručicom, prema sebi (pa nije od lastike!), pokušala se popeti na mene…Prava bitka. Na kraju se rasplakala, u svom očaju i nemoći , pa sam je dojila i zaspala je.
Dakle, kao što napisah, drugi pokušaj je bio uspješan .
Dojila sam, samo, dva puta, od pola noći do pet. I nije spavala na cici.
I to je uspjeh .
Druga stvar koju sam odlučila, i napravila, je da je probudim u 7.
Inače se budi oko 8, 8 i 30, a zna odrijemati (na cici, naravno) sve do 9 i 30!
Ja, umorna, to bih dopuštala samo da uhvatim, malo, sna .
Probudila sam je u 7, a već u 9 i 30 je zaspala .
Inače mi spava samo jedanput na dan i to po pola sata, sat i pol…
Nije zaspala sama u svom krevetiću jer ju je «slomilo» dok sam telefonirala držeći je u naručju.
Plan mi je da nauči i sama zaspati u svom krevetu. No, nije neophodno, ako, po noći spava. Čak nije bitno spava li u svom krevetu ili kraj mene, samo da SPAVA !
Eh, da…Još jedan bitan faktor je taj da je Starija prenoćila kod bake. Ostat će kod nje do kada bude htjela, dan, dva, tri…Jer je baka na godišnjem. Tako da mi je lakše i ne spavati, i biti umorna jer ne trebam dodatnu energiju za jurcanje po ljuljačkama, klackalicama i bitke oko toga što se smije, a što ne smije…I biti dosljedna .
Eto.
Drž'te mi fige!