Dosta sam razmišljala o učenicima koji su kažnjeni zbog iznošenja mišljenja o svojim profesorima.
Kada sam pročitala viđenje učenika Prve riječke hrvatske gimnazije koji je, čini mi se, nakon svega, bio kažnjen ukorom pred isključenjem, odmah sam nazvala prijeteljicu, s kojom sam išla u tu istu srednju školu, i slatko smo se nasmijale kako je dečko «skinuo» profesore: ponašanje, poštapalice...
Ruku na srce, baš takvima pamtimo profesore koji su, i nama, predavali, a koje je srednjoškolac opisao.
Ne vidim tu ništa skandalozno. Dečko je iznio vlastito mišljenje, vlastiti pogled na profesore pa kakvo god mišljenje bilo, njegovo je. Od kada to postoji točno i netočno mišljenje? Ispravno i neispravno subjektivno, naravno, viđenje stvari?
I tako, i onako, «pola Rijeke» o tim profesorima priča isto. Usmena predaja je efikasna koliko i tekst na blog-u.
Po meni, potrebno je ocjenjivanje nastavnika od strane učenika baš zbog toga što postoje pojednici, profesori, koji služe na čast obrazovnim istitucijama, koji su divni, požrtvovni, koji imaju znanje i znaju ga prenijeti učenicima, koji se ne srame ako nešto ne znaju i potraže odgovor za slijedeći sat, koji ne gledaju, učenike «s visoka» kako to, najčešće, nažalost, rade profesori, koji su pristupačni i znaju kako komunicirati s mladima....a postoje i oni «niškoristi». Sada su svi strpani u istu kategoriju, dobivaju jednaku plaću, imaju jednaka prava...
Sjećam se profesora tjelesnog koji je bazdio na alkohol, i cijela škola je, imam dojam, to znala i nitko ništa nije poduzimao...Taj isti nas je gađao čunjevima i nabijao tenisku lopticu, reketom, iznad naših glava dok smo trčali dvoranom....
Sjećam se profesorice koja je na temelju jednog diktata koji smo svi loše napisali zaključila ocjenu: koju ocjenu si dobio iz dikata tu ocjenu imaš na polugodištu neovisno o prosjeku...
Sjećam se kako su nam izgledali satovi kada bi na njih došla, kako se to zove, čini mi se-prosvjetna inspekcija..Pa to je bilo smiješno!!!! Ili tužno....
Čast izuzecima, ali profesori bi glumatali kao da su na prijemnom za Akademiju...Sat su vodili, točno, po pedagoškim, didaktičkim, pravilima...»Pa, djeco, ponovimo što smo učili prošli sat..» pa igraju na sigurno i prozovu učenika najboljeg u tom predmetu koji bi sažeo gradivo naučeno na prethodnom satu...Nakon toga bi uslijedilo «Evo, kao i obično, da vas upoznam sa sadržajem današnjeg predavanja»...Ono «kao i obično» bi, redovito, govorila jedna profesorica povijesti, a NIKADA nas, ako nije bila prisutna «komisija» nije upoznavala, na početku sata, sa onime o čemu će na satu biti riječ...I na kraju, naravno, slijedio bi rezime cijelog predavanja...
Meni bi bilo mučno!!!! Da pljuneš u lice takvom profesoru! Sorry, ali revoltirana sam. Ne želim da moja djeca idu u takve škole takvim profesorima!
Kako bi se ocjenjivali profesori? Lijepo, na skali školskih ocjena učenici bi ocijenjivali npr. stručnost predavača, objektivnost nastavnikovog ocjenjivanja, razumljivost predavanja, blabbalabla...Sve ono što profesora čini profesorom.
Ma neka sami profesori sastave listu osobina «dobrog profesora» pa da vidimo kako bi prošli na vlastitoj listi.
Možeš se zamjeriti nekolicini učenika, ali ne cijelim razredima da te loše ocijene!
Te procjene bi, zašto ne, služile kao temelj za dobivanje, dodatne, novčane stimulacije, ili oduzimanja od plaće....otkaza, na kraju krajeva.
Još mi je nešto, užasno, smetalo-imenici. Zbog čega svi profesori imaju uvid u sve tvoje ocjene? Opće poznata stvar da ostale ocjene utječu na profesora. Kada se zaključuju ocjene, profesori, redovito bace pogled na druge, zaključene, ocjene pa, ovisno o tome, možeš dobiti ocjenu manje-više.
Osim toga na ocjenu utječe i simpatija profesora prema učineku i/ili njegove prethodne ocjene iz tog predmeta.
Na ocjenu utječe i vladanje učenika. Treba odvojiti pristojnost od znanja.
Na ocjenu utječe i izgled učenika: alternativci, redovito, loše prolaze, a ljepuškasti, simpatični učenici imaju dobar «baseline».
Moja susjeda, profesorica HJK, kada sam joj pomagala ispravljati «zadaćnice» (eh,da, nešto što si ona ne bi trebala dozvoliti jer ja nisam prof.hrvatskog jezika, ali nakupila joj se hrpa «zadaćnica» pa me zamolila za pomoć) znala je reći, na ocjenu koju sam joj sugerirala «Joj, ma on mi je tako drag dečko, daj mu četiri»...
Bilo bi super kada bi se testovi pisali pod šiframa. Pogotovi oni esejskog tipa koji nisu, skroz, objektivni.
I znate što?! Ti, naši, profesori, isto tako, imaju svakave komentare na učenike...Učenici su, isto tako, tema u zbornici i u prijateljskim, profesorskim, razgovorima kao i nastavnici tema učenicima na velikom odmoru. Neki od tih komentara nisu, nimalo, bezazleni npr. «On mi se čini kao da se drogira» i tako krene lov na vještice narkomane! Ok, možda ih ne pišu na blog-u, ali to «tračanje» nije u redu.. Pogotovo kada si pripisuju nadljudske osobne kao što su nedodirljivost i «grom pogodio svakoga tk ose drzne ocjenjivati nas, mi smo tu da ocjenjujemo, zar ne?!».
Btw, i ja sam profesorica i danas/sutra mogu predavati u vašoj školi! Čuvajte se, kolege! : )
