Ljubav i brak

Bili jednom Kralj i Kraljica.
Njihovo kraljevstvo bila je Zemlja Ljubavi.
U tom Kraljevstvu vladao je red, harmonija, spokoj, zajedništvo i zadovoljstvo, a kruna svega bila je ljubav, što i sam naziv kraljevstva kazuje.
Čim biste, ujutro, otvorili kapke, na prozorima, netko bi vam priskočio u pomoć «Evo, taaaako, pridržat ću ti.... zakačit ću ga kukicom da ga propuh ne zatvori...»...
Drugo nasmiješeno, prijateljsko lice mahnulo bi i doviknulo «Dan pun ljubavi ti želim, evo, idem u pekaru, želiš da ti donesem toplog kruha?»...
Čim bi netko uočio neku, tvoju, neispunjenu želju, potrebu...Odmah bi se potrudio da ti se želja ostvari, makar učinio i najsitniji korak da te približi tvom cilju..Koliko je tko mogao pomoći, pomogao je..Bez pitanja, bez očekivanja «revanša», bez kalkulacija u glavi...
U Kraljevstvu se, svakodnevno, čuo zvonak smijeh i nazdravljanje «U tvoje zdravlje i sreću, domaćine!», «Za sreću i ljubav mojih gostiju!»...
Stanovnici Kraljevstva stalno su, jedni drugima, odlazili u goste, spravljali zajedničke ručkove, večere, organizirali plesove, društvene igre u kojima su svi dobivali..
Nije bilo licemjerja, ljubomore, zlobe i zavisti.
Osmijeh na licu dolazio bi iz srca, ljubav bi došla iz duše. Nije bilo trenutka, u Kraljevstvu, kada se netko nekome ne bi osmjehnuo, kada netko nekome ne bi izjavio ljubavi ili učinio dobro djelo potaknuto, iskrenom ljubavi prema bližnjemu...
Bilo je, u Kraljevstvu i tuge i suza, ne samo radosnica, bilo je i neuzvraćenih ljubavi, ali prije ili kasnije baš svatko bi našao srodnu dušu.
Kako se ljubav neskriveno davala, tako je bilo lako uočiti tko, prema kome, gaji posebne simpatije. Bilo je lakše naći životnog sudruga nego u našem svijetu, baš zbog iskrenog iskazivanja najdubljih osjećaja.
No, jednoga dana, Kralj je načuo kako svaki živi čovjek ima ograničen broj osmjeha koji može pokloniti, ograničen broj puta kada smije reći «Volim te»...Shvatio je da je energija ljubavi konačna, a ne beskonačna kako se činilo...Čovjek ljubav troši dajući je drugima, a kada se isprazne zalihe ljubavi, osoba, teško oboli, a može i umrijeti!!!!
Jako se zabrinuo.
Razmišljao je, dugo, što napraviti. Prestao se smješiti Kraljici, prestao ju je grliti «iz čista mira», prošao je cijeli dan da nije rekao koliko je voli i koliko mu znači.
Vidio je kako se Kraljičino lice uozbiljilo, kako joj se ton glasa promijenio, vidio je kako skriva suze...
I Kraljica je, svakim danom, sve manje ljubavi i pažnje pokljanjala suprugu. Jer kada je čovjek tužan, nesretan, ventili duše, kojima propušta ljubav, zatvore se, «zaštropaju»...
Kralj nije bio zadovoljan.Volio je dobivati ljubav i pažnju, veselili su ga Kraljičini osmjesi... Odlučio je potražiti pomoć Dvorskog Mudraca.
Dvorski Mudrac je, odmah, ponudio rješenje: proizveo je lažne osmjehe, lažne činove ljubavi i napisao je priručnik kako se njima koristiti.
Diljem Kraljevstva proširila se vijest kako nesebično davanje ljubavi i poklanjanje osmjeha oduzima dane života i kako im Dvorski Mudrac može pružiti pomoć kako bi se tome othrvali.
Mudrac je, preko noći, zgrnuo ogromno bogatstvo prodajući lažnu ljubav i priručnike.
Do tada nepoznati osjećaji i stanja zavladali su Zemljom Ljubavi: ljubomora «Mislim da njoj daješ više prave ljubavi nego meni», «Poklonila si mi lažni osmjeh, a njemu iskreni!!!»; strah «Što ako mi nitko nikada ne pruži pravu ljubav?!», laž «Ma, naravno da ti dajem pravu ljubav!», sumnja «Je li njegov osmjeh pravi ili ga je Mudrac tome naučio?»....
Počelo se trgovati ljubalju: «Voljet ću te iskreno, ako i ti mene tako voliš!», «Poklonit ću ti pravi osmjeh, ako ti meni daš dijelić iskrene pažnje!»...
Više nije bilo zajedništva na koje su ljudi u, Zemlji Ljubavi, bili navikli.
Počele su se formirati grupice, mala društva. Unutar grupe dijelila bi se iskrena ljubav, a članovima drugog društva pružala bi se ona lažna..Ali i unutar društva se događalo da se pojavi lažni osmjeh! Nitko ni u koga nije imao povjerenja «Voli li me zaista?», «Daje li drugome pravu ljubav?»...
Mudrac je lažnu ljubav stvorio na sliku i priliku lažne. Teško je, od oka, bilo procijeniti koji je osmjeh iskren, a koji lažan
Unatoč štednji na pravoj ljubavi, čuvanju iskrenih osmjeha samo za posebne ljude, ljudi su oboljevali. Lica su bila blijeda, oči bez sjaja, a duša, nekako, prazna.
Čak se činilo kako teži oblik bolesti imaju oni koji daju više lažne ljubavi i koji, isto takvu, ljubav dobivaju.
Kralj je, i sam teško bolestan, ponovo odlučio posjetiti Dvorskog Mudraca i upitati ga što je, u tako savršenom planu, krenulo po zlu.
Pretražio je cijeli dvorac, sve tajne odaje, ali od Dvorskog Mudraca ni traga ni glasa.
Odjednom Kralj shvati da je prevaren! Kada je malo bolje razmislio od Dvorskog Mudraca je, prvi put, čuo kako je ljubav konačna.
Odmah je dao nalog da se, u Kraljevstvu, spale svi priručnici o lažnoj ljubavi, da se iskorijene svi recepti za stvaranje lažnih osmjeha i uputstva o njihovom korištenju.
Na velikoj gozbi, priređenoj u čast pravoj ljubavi, rekao je okupljnima «Najdraži moji, živjeli smo u zabludi. Mudrac nas je zaveo i obogatio se na našoj naivnosti. No, želim da mu, bogatstvo koje je stekao, donese sreću. Želim da pronađe pravu ljubav i da shvati kako je nikakvo, materijalno, bogatstvo ne može nadomijestiti. Slobodno se volite iskrenom ljubavlju. Svaka čestica, takve ljubavi, koju poklonite bliženjemu, poput grude je što se kotrlja niz brijeg...Postaje sve veća i veća i veća...Takva vam se vraća i ruši svaku nedaću pred sobom! Živjela ljubav: moćna i beskonačna!».

Jeste li, nekome, danas, rekli «Volim te?»
Voli vas She Devil!



(molim da me se obavijesti ukoliko se želi kopirati koja moja postana bajka/priča, inače zovem svog odvjetnika : ))