Iako sam petanest dana prije očekivanog datuma poroda bila otvorena 4 cm i unatoč tome što su mi svi liječnici i sastre govorili kako ću roditi svaki čas i da će porod biti kratak, ja sam na dan termina bila i dalja»dva u jednom» te sam otišla u rodilište n apregled.
Dežurni ginekolog ustanoviko je kakao sam, sada, otvorena 5 cm, imam lagane trudove i predložio mi je već poznatu stvar-disrupciju vodenjaka.
I dalje, tvrdoglavo, pri svome, želim da sve krene samo i prirodno bez ikakve kukice koja će učiniti da poteku «Nijagarini slapovi».
Na nalazu mi piše: odbija hospitalizaciju i naručio me, za pregled, za slijedeći dan.
Slijedeći dan, 22og, dolazim k istome ginekologu koji zaključuje kako sam se otvorila još centimetar.
U zadnji čas prihvaćam da ostanem u rodilištu. Nerado, sve se nećkajući. Ginekolog odmah obavijesti predrađaonu, da se, slučajno, ne predomislim : )
Ponovno poznata stvar: brijane (tražim brazilian, ali ga ne dobivam :)), klistiranje....I predrađaona.
Donijeli su mi pilates loptu i pokazali kako da skakućem.
Skakala sam kao luda sat vremena. Trudovi koje sam imala-nestali. Dijete je, valjda, pomislilo da je vani potres pa je odlučila izaći kada bude sigurno.
Opet gladujem, naravno. Kasnije mi je babaica rekla kako je izgladnjivanje stara metoda (srednji vijek,čini se : )) poticanja trudova. Pad glukoze može uzrokovati stezanja maternice.
Ništa s e ne događa do navečer, cca 18 i 30.
Tada su mi poslali delegaciju koja me nagovarala na bušenje vodenjaka. I bez njih i ja sam, već, počela razmišljati o tome.
Došla mi je sestra koja me zaprimil ai prvi put kada je bila «lažna uzbuna» i rekla kako će «mirnije spavati ako ja budem u rađaoni». Došla mi je i babica koja me prvi put porodila i rekla «dušo, da si moja kćer, ja bih ti preporučila, bez razmišljanja, bušenje vodenjaka»...
Tražim ginekološki pregled. Ginekolog utvrđuje kako sam otvorena 7 cm i da nema smisla više čekati.
Ok, pristajem! Ipak naglašavam kako ne želim drip. On mi obećaje kako će pokušati sve da to toga ne dođe.
Mislim da sam im se svima popela na vrh glave : ) Ako netko čita blog i prepozna me: hvala najljepša, od srca i najiskrenije, svima koji su, tada, bili uz mene i dozvolili mi maksimalnu slobodu-ljubim vas i grlim!
Odvode me u rađaon.u Čekam do cca 19 i 30 na bušenje vodenjaka.
Trudići, stvarno lagani, počinju biti pravilni oko 20 i 30.
Babica, prekrasna cura, alternativka srcem i dušom, dozvoljava mi da pratim svoje tijelo i dišem kako želim.
Ulazim u kadu oko 20 i 45. Oko 21 i 30 osjećam da trebam na wc. Bravo! Znači glavica je tu.
Kako se pokvario CTG koji mjeri trudove u vodi babica predlaže izlazak iz kade, na pola sata, da izmjeri bebine otkucaje srca.
Ja ću na to «Nema šanse, ja ću sada roditi» i još sam, malo, tepala Sari i ohrabrivala e da se što prije upoznamo.
Što reći: Tri truda i malecka je bila vani: bez pucanja, rezanja i agonije.
Porod za poželjeti. Baš kao i sa Starijom. Je li zbog kade ili imam takve psihološke i fizičke osobine, ne znam, ali hvala Bogu da je tako.
Babica je zaključila kako sam «na ti» sa svojim tijelom i njegovim funkcijama pa osluškujem što mi ono govori.
Saru sam izljubila, izgrlila...I odmah je nestala bojazan da ću drugo dijete manje voljeti, da će biti manje posebno nego prvorođeno.
Stvari su se zakomplicirale. Najprije posteljica nij ehtjela van, a onda su utvrdili atoniju maternice i postala sam «hitan slučaj» koj ije na noge dignuo kirurga, anesteziologa i još hrpicu stručnjaka...
Što ću, kada volim biti u centru pažnje : )
Na otpusnom pismu piše (ne volim te više : )) da odbijam transfuziju krvi.
Planirala sam dva nastavka, ali priča će imati, kako se čini i treći dio ... : )
Očekujem radiestezistu da mi pregleda stan pa dam krevete pomaknem u skladu s podzemnim tokovima i, stoga....later!
