Jedan stari post govori o porodu u vodi. Stariju (2 g i 4 mj) sam rodila u «kadi» i to mi je bilo super iskustvo.
Možete, malo, ponoviti ili prvi puta pročitati «gradivo» negdje među starim postovima. Čini mi se da postoji i link..Tamo lijevo...I ovu Mlađu Kćer sam odlučila roditi u vodi. Zbog čega isprobavati nešto novo? Inače sam za novitete, ali, nekako, ne i u ovom slučaju.
Priča počinje ovako: Jednom, ne tako davno, petnaest dana prije očekivanog termina poroda otišla sam, na pregled, u rodilište. Trudnice koje žele roditi u vodi, petanest dana prije poroda, donesu sve potrebne nalaze i obave ginekološki pregled kako bi se vidjelo je li poord u vodi moguć. Trudnoća, trudnica i beba moraju biti potpuno zdrave inače je porod u vodi kontraindiciran.
Došla, tako, ja na pregled kada doktor ustanovi da sam, već, otvorena oko 4 cm, da mi je rodni dio omekšan i da bih mogla roditi «svaki čas».
Kako sam odbila mogućnost bušenja vodenjaka (ipak, nije mi tolika slila odmah roditi, a i u pitanju je 38.tjedan trudnoće), lijepo sam se zahvalila i otišla kući.
Ostala mi je buba u uhu «na svaki znak otjecanja plodne vode, na svaku naznaku truda, požurite u rodilište kako muž ne bi trebao rezati pupčanu vrpcu...»...
Muž je bio na službenom putu, otkazao je sastanke i požurio kući kako bi me mogao poroditi J
Taj dan, četvrtak, osjećala sam stezanja na koja sam već bila naviknuta, ali sam pooštrila senzore i stalno vagala «krenuti ili ne u rodilište».
Počela sam se šaliti kako moram vidjeti tko će izletiti iz BB kuće (da, da, navukla sam se : )) i onda, mirne duše, otići u rodilište.
U tjeku j ebio BB, a meni nešto mokro u gaćicama. Hmmm..Plodna voda da ili ne? Iako sam već rodila sve mi se činilo, nekako, drugačije. Osjećala sam i jača stezanja.
Muž je bio «na iglama»...Moji me tjeraju u rodilište, a meni se ne ide. Na kraju je prevladao razum: OK, bolje da me vrate doma zbog lažne uzbune nego da se Muž onesvijesti i porodi me susjed..»..Zašto susjed? Imam susjeda psihijatra...Ginekolog, psihijatar, sve su to liječnici, a usput bi mogao i smiriti Muža, makar injekcijom u dupe :)
Stigli u rodilište. CTG mjeri «nešto»..Baš tako je sestra rekla-«nešto»...Brijanje, klistiranje, tralalalala...I strpana sam u predrađaonu...
Ja očajna-hoću kući!!!! Osjetila sam da nije to to i da neću roditi.
Konstantno mi predlažu bušenje vodenjaka «je rplodova voda je zrela, plod je zreo...»..WTF, da je sve zrelo onda bi porod i sam krenuo! Ja, uporno, odbijam.
«Cimerica» mi j ebila Albanka koja natuca hrvatski. Ja želim pričati, šetati...Ništa od toga...Cura na susjednom krevetu nije bila za razgovor: puali su je jaki trudovi i povraćala je zbrog nepravilnog disanja...Ništa niti od onog «pokušajte odspavati...»..
Petak i subotu bila sam bez hrane jer se čekalo da «krene»...Kada su i oni shvatili kako ništa neće krenuti odlučili su me, u ponedjeljak, pustiti kući.
Juuupi!!!! U međuvremenu smo nova cimerica i ja, sada već na odjelu i punog želuca, složile frku..Pojačale smo specijalno izdanje BB-a tako da su dotrčale sve sestre i dežurni ginekolog u našu sobu jer su mislili kako neka rađa.
Dobra strana cijele situacije je ta da mi je Muž priznao kako bi «na mom mjestu ostao do poroda u rodilištu jer Starija jako iscrpi čovjeka...»...KONAČNO!!! To mu j ebio real life i prvi pravi doticaj s pojmom «biti tata»...Tri dana što su bili «sami» (pod navodnicim jer je moja mama kuhala i počuvala bi Stariju dok bi se Muž, malo, odmarao) pomogli su mu da shvati zbog čega je nekada ručak na brzinu i zbog čega neka košulja nije ispeglana...Sada me gleda drugim očima, doslovno.
I tako, Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba...She Devil u rodilište, She Devil iz rodilišta u istom obliku u kojem je i ušla, ali ne zadugo...
