Malo razmišljam o bebama, dječici....Iz, očitih, razloga.. . : )
Imam prijateljicu koja je patila od, srećom, kratkotrajne depresije, nekon poroda...Prisustvovala sam napadima plača mladih mama jer, nakon, poroda, nije sve bilo baš onako kako su zamislile...Pa ne jede, ne spava, stalno plače...
Bivša kolegica je, čak, u viskokom stupnju trudnoće izjavila «Ma, super..Dobro mi je došlo to što sam trudna pa ću brzo napisati magisterij...Bebe, i tako, samo jedu i spavaju...»...Eh, eh...
Slučaj je htio da ona dobije bebu koja je živahniji primjerak vrste. Malecka niti htjela sisati, niti spavati...Kolegica mi je poslala SMS kada je malena imala oko 6 mjeseci, a ja sam bila trudna: «Molim te naspavaj se dok još možeš...Ova moja je budna od pet do devet...I stalno nešto traži...Umorna sam za krepat, a sada mi je kasno da odustanem...»...
Doduše, ima beba koje samo jedu, spavaju i kakaju, i ja sam rezervirala jedan primjerak za na jesen... : ) Ali loše je imati takva očekivanja da vas, beba, ne iznenadi suprotnim...
Još malo savjeta, a onda, obećajem, neko vrijeme neću više...
Mislim da bi se trebalo organizirati neko društvo, udruga, koja bi pomagala mladim mama i tatama, pružala podršku...Da se nađe mjesto gdje bi se nalazili roditelji i bebe, razmjenjivali iskustva, žalili se, hvalili...Svaka čast gdje toga postoji...U Rijeci nisam čula za takvo što...Nema niti grupe za dojenje. Planiram razgovarati s patronažnom o tome.
Nekako se čini da, društvo, forsira žene da budu (pre)sretne kada rode, da, odmah, obožavaju bebe, da se žrtvuju, pate, da im ništa nije teško napraviti za bebu jer, u suprotnom, loše su majke...Drušvo nam nameće što bi, kada, i koliko intenzivno trebali osjećati. Zbog toga je žene sram priznati da imaju problema, da im beba, ponekad, ide na živce, da, ponekad, možda, požale što su rodile...
Ja obožavam Kćerku...Imamo super odnos..Nikada, baš nikada, nije dobila «po guzi», nisam se izderavala, nisam je zlostavljala...Dogovaramo se, pregovaramo pa, vrišti, plače, ako nije po Njenom, ali, nakon plača dođe i kaže «Mama, poljubi Lolu»...I još doda da sam je «jutila» jer je nisam «nosila», dala joj čokolade, išla van i sl..Grlimo se, ljubimo, mazimo...Ponosna sam na Nju i sebe...A, opet, sam osjećala sve ono što sam napisala malo iznad: ponekad mi je išla, jako, na živce...
Mladi, novopečeni, roditelji,
1. Znajte da niste sami. Milijuni obitelji, diljem svijeta, se nalaze u jednako stresnoj situaciji. Rođenje djeteta je visoko na skali stresa. Biti roditelj je prekrasan posao, ali nije lagan. Ukoliko osjećate kako, na leđima, nosite težak teret, kako vam ništa ne ide od ruke, kako ne razumijete to malecko biće...Ne brinite: s vama i vašom bebom je sve u redu. Treba., malo, vremena kako biste se uhodali.
2. Ne osjećajte krivnju ukoliko ne osjećate ono što biste «trebali»: sreću, ispunjenje...Ukoliko niste 100%, cijelo vrijeme, happy jer ste roditelji...Normalno je biti umoran, tužan, nervozan, s vremena na vrijeme.
3. Prihvatite pomoć ukoliko imate tu sreću da vam je majka, svekrva, sestra, kuma, prijateljica...U blizini i željna je pomoći. Ukoliko si to, materijalno, možete priuštiti platite nekoga tko će vam pomoći, makar, u kućanskim poslovima.
4. Neka vam zdravlje bude prioritet-brinite o sebi. Bolesni ne možete, kvalitetno, brinuti o bebi. Spavajte kada god možete. Makar 15ak minuta dok beba spava.
5. Važne, krupne, odluke odgodite za kasnije. Ovo nije najbolje razdoblje kada ćete raditi životne «rezove»: mijenjati posao, pokretati brakorazvodnu parnicu, seliti se...
6. Ne pokušavajte, pošto-poto, zadržati tempo kakav ste imali prije nego ste postali roditelji. Čišćenje, kuhanje, pranje...Ostavite za vikende. Pa što ako je kuća u kaosu? Nemojte se iscrpljivati zbog drugih: što će mi svekrva reći ako naleti dok je tepih neusisan? Neka uzme usisavač i usisa ako joj smeta.
7. Prihvatite, samo, one savjete koje želite. Mladim roditeljima nije lako sa svom količinom, najčešće kontradiktornih, savjeta koja im «pljušti sa strane»...Ne znam zbog čega, gotovo svi, osjećaju kako imaju nešto za reći i kako oni znaju najbolje...Iako su, najčešće, savjeti dobronamjerni, meni su, osobno, jako išli na živce. Razmišljam na način: dijete je naša briga dok još samo ne može donositi odluke, ako i griješim znat ću da smo MI, njeni roditelji, pogriješili...Uostalom, mnoge stvari su se promijenile od prije 30 g kada su naši roditelji bili roditelji prvi put. Moja strategija: smješiti se, klimati glavom i napraviti kako mislim da je najbolje. Onim najupornijima sam rekla kako ih slušam, ali ću, i tako, napraviti kako ja hoću.
I ove savjete prihvatite, ili nemojte prihvatiti, ovisno o tome što vam kaže intuicija.
Sretno svim sadašnjim i budućim roditeljima!
