Evo i nas u drugom tromjesječju.
Sada bi umor, mučnine i neugodne nuspojave «zatrudnjivanja» trebale biti iza nas «Juuuuupiiii».
Nekako se baš dobro osjećam ovih dana.
Valjda proljeće, sunce, hormoni, Muž na godišnjem...
Počela sam dobivati kmplimente tipa «baš dobro izgledaš, nešto mi je na tebi drugačije, ali ne znam, točno, šta...»..Eh, eh, nije NA meni već U meni.
Dobila sam i ozbiljnu ponudu za posao. Zvala me bivša kolegica, sada menadžerica jedne poznate banke, i rekla, u kratkim crtama, kako mi nudi posao psihologa u kadrovskoj službi.
Posao mrak, plaća mrak, mogućnost napredovanja mrak...i sve će ostati na mogućnosti jer sam joj rekla za svoje drugo stanje.
Novi posao bi uključivao i selidbu u Zagreb što nije nemoguće izvesti itd, itd...Ali ništa od toga.
Čak mi nije žao. Bilo mi je super kako se baš mene sjetila. I još kada je pitala ako joj mogu preporučiti neku, svoju, kolegicu, ali ako je «kao i ja»....Meni nos do plafona : )
Šuška se da me čeka napredovanje i u ovoj, sadašnjoj, firmi...Znam da ništa od toga kada, nakon slijedećeg pregleda, kažem sretnu vijest...
Stvarno niti jedan posao nisam dobila «preko veze»..Baš ništa mi nije išlo «preko veze» i super mi je kada sam zapažena zbog vlastitih sposobnosti, ličnosti....
Ja sam, čak, prva, u obitelji, završila fax, bez da me itko na išta tjerao...I sve pohvale, nagrade, osvojila sam sama uz veliku i nezanemarivu podršku obitelji.
Znam i vjerujem da će i nakon ovog porodiljnog iskrsnuti neki posao za mene.
Neki dan sam rješavala test i saznala da sam 88% feminina, a samo 12% maskulina. Možda se, zbog toga, na laktarim, probijam, nisam, pretjerano, ambiciozna, agresivna...
Mislim da bih, na kraju života, žalila za obitelji, djecom, kada bih se posvetila, samo, karijeri više nego što bih žalila za karijerom...
Možda sam i zbog toga sklona analiziranju. Ženska strana me «tjera» na to.
Jučer me kolega nasmijao do suza, ali sam se i zamislila, kada mi je rekao (parafraziram):
Kada ti ja kažem-baš si, jutros, lijepa ti me, najprije, pitaš, ili makar razmišljaš, o tome od kada do kada meni traje jutro. Nakon toga se pitaš koje kriterije ljepote ja koristim: klasične-grčke, rimske ili one iz modernih modnih časopisa. Nakon svega se još i naljutiš na mene jer zaključuješ kako se popodne poružnuješ, ali bi, naravno, prije toga provjerila postoji li riječ «poružnjivanje»....
Nekada, namjerno, dovodim, u verbalnom prepucavanju svoju prirođenu sklonost analizi, igri riječima, do ekstrema, do apsurda...Ali trudim se više živjeti, a manje razmišljati. Tako je lakše i ljepše.
