Jednom davno živjela, jedna, Princeza.
Došlo joj je vrijeme da se uda i Otac pozva prosce neka nahrle u dvor kako bi Princeza odabrala, budućeg, supruga.
Prvi je bio ovakav, drugi, onakav, treći niti ovakav niti onakav, četvrti i ovakav i onakav...
Niti jedan joj nije bio dovoljno dobar.
Prošlo je nekoliko godina i jedan od bivših prosaca prolazeći pored Princezine kuće vidi, u vrtu, neuglednog, postarijeg, pijanog, gospodina...Bivši prosac priupita za Princezu, a čovjek će, osorno, «Ja sam joj suprug, tko ste Vi?».
Uto dođe i Princeza, prepozna prosca i pozva ga da joj se pridruži na, popodnevnom, čaju.
Prosac nije mogao izdržati, a da je ne upita kako je od svih prosaca odabrala baš ovog čovjeka za supruga.
Princeza uzdahne i reče Bivšem Proscu: «Iza kuće je cvjetnjak. Molim te, uberi mi najljepši, najmirisniji cvijet koji nađeš, ali pod jednim uvjetom, ne smiješ se vraćati unatrag».
Proscu bude malo čudno, ali posluša Princezu.
Šetao je cvjetnjakom i svaki put kada pomisli «Evo, krasnog cvijeta za Princezu» otkrije da ne miriši dovoljno dobro. Svaki put kada osjeti predivan miris, učini mu se da ima i ljepšeg cvijeća.
Tako dođe, naš, Prosac do kraja cvjetnjaka i ubere poluuveo cvijet, nit smrdi nit miriše...Bude mu žao što nije ubrao onu krasnu, crvenu ružu s početka cvjetnjaka, ali, hebi ga, obećao je da se neće vraćati unatrag....
Odjednom je shvatio.
Priča je zgodna, ali, uopće, nije poučna.
Uči nas da «tko bira masturbira».
Uči nas da se udaju samo Princeze. Općenito nas bajke uče glupostima i stereotipima.
Zbog čega nije ružna Vještica birala prosce?
Ili zbog čega Princ ne sjedi kući dok mu, djevojke, ili, zašto ne-mladići ;), paradiraju pred nosom?
Zbog čega ne bi Princeza zaključila kako se ne želi udavati i «živjela je sretno, sama, do kraja života»?
Uči nas da postoji pravo vrijeme kada se Princeze udaju i o tome, uglavnom, odlučuje Otac.
Uči nas da se svi lome oko Princeze, a ona sjedi i čeka.
U bajkama, obično, postoji happy end. U ovoj priči, možda. Nismo sigurni je li Princeza sretna, u braku, ili ne.
Govori nam, priča, i o tome kako treba zgrabiti prvu priliku koja se čini OK. Nije u redu birati, tražiti, čekati nekoga s kim ćeš, na kraju krajeva, provesti cijeli život (ili makar to želiš), jer, na kraju, završiš s neuglednim, postarijim, pijanim, gospodinom...
Budite skromni, zadovoljni, uzmite što vam život pruža «jer danas si sve, a sutra si uvela ruža»...Nemaš se pravo predomisliti i vratiti unatrag.
Ma nemoj!
Moram napisati svoju bajku.
