Ljubav i brak

Čistim svoj kućni radni stol i našla sam papir, poluzgužvan, s dvije pjesme koje sam napisala uslijed emicionalnih turbulencija.
Othrvala sanm se porivu da ih bacim. Žao mi ih je. Ipak su dio mene.
Papir ću baciti, a njih ovjekovječiti na blogu (dok je bloga).
Ja volim čitati tuđe pjesme i volim onaj osjećaj «pa to sam ja, to bih ja tako rekla»...Možda se netko nađe i u mojima.


ŽIVOT 1

Je ne volim dan, radujem se noći,
Da padne prvi san, jer tad' ćeš ti doći.
U snovima živim,u strahu od života.
Ima li to smisla?
Izmiče ljepota.
Čas smo tu, čas nas nema,
Začarani krug se vrti,
Tol'ko bolno, nekad, da se pitam-
Ima li života prije smrti?


ŽIVOT 2

Neki ljudi žive život:
Psssst, tiho, tiše...
Ja želim glasno, bolje, više!!!
Želim živjet' ljubav, ostvariti snove,
Otkriti, do sreće, neke puteve nove.
Kročit' s nekim' tko je srodna duša:
Tko me vidi, dira i čuje kad sluša.
Tko kad' gleda vidi pravu mene,
A ne one Ja što, samo, moje su sjene
Što su tu za one kojim' do me nije stalo
I dovoljno im vidjet ništa ili, skoro, sasvim malo.
Sasvim malo od stvari koje mogu im pružit',
Takvi nikad neće s Pravom Ja se družit'.
Želim letjet' sve do neba, pasti ako, tako, treba.
Želim letjet', dignut krila,
Ako padnem znati znati -tamo gore sam bila!


Sada mi djeluju pubertetski pa se sramim (evo, crvenim)....Ali biti ću faca i staviti na blog : )