Pitam se, pitam, znaju li, slute li, žene kako se njihovi muževi ponašaju izvan kuće?
Moje radno okruženje je prepuno šarolikih primjeraka muškog roda.
Svakakvih statusa: oženjeni, rastavljeni, u vezi, bez veze....I najgori su oni oženjeni.
Nitko se toliko ljigavo ne nabacuje kao oženjeni muškarci.
Evo primjera, za ilustraciju (upozorenje: oni slabijeg želuca neka uzmu vrećice za bljuv, bljuv!): Ulazi lik u kancelariju, obavi što treba, službeno, izlazi, vraća se i kao da nešto traži pogledom...Ljubazno pitam je li što ostavio, izgubio..A on će, sa glupavim smješkom, «Čim sam vas vidio znao sam da ću glavu izgubiti u ovom uredu!». Meni podne. Uključio se alarm za glupost, za idiotariju, za blesavoću... Kao obično, imam spreman odgovor, ali moram biti fina.
Nabacim i ja kiseli smješak i oštar pogled, a u mislima sam mu, odmah, odgovorila «Da, kolega, našla sam vašu glavu. Čula sam da ih traže na neurologiji, ali su mi je poslali natrag, bila je prazna, IDIOTE!!!». I tup, tup, glupavom glavicom o stol. Gornjom glavicom. Donju ne bih ni štapom.
Zanimljiv je fenomen kao se pola tih muškaraca držalo na distanci sve do kada nisu ustanovili kako sam u braku.
Onda su počeli sa svojim show programom....Još su gori ovi stariji, oko četrdesetak godina, pred mušku menopauzu, u krizi srednjih godina...Dobila sam i ponudu da idem s Ljigijem na brod, on je vlasnik neke firme i tog broda, ne pamtim koje, i ne moram raditi baš ništa, samo da sam s njim...(hmm...baš ništa???!!!)...Za par dana je došla Ljigijeva žena, a Ljigi sav šećerast pred njom...Glumac..Prezirem loše glumce..I glumce, one koji glume u stvarnom životu, općenito...
Ima i par mlađih kolega koji sada češće razgovaraju samnom, češće zajedno, idemo do automata za kavu,otkada su shvatili da sam gđa...Oni su, isto, u braku.
Ne znam što su mislili- da ću ih napastvovati u hodniku dok nas obasjava, samo, svjetlo automata? Da ću ih izvesti na stranputicu, ponuditi crvenu jabuku...?
Pa kolega sysadmin.... Meni je stalno neki vrag s kompjuterom. Pa se gasi, pa šteka, pa mi izbrisana lozinka...Već su promatrači, sa strane, utvrdili da on to namjerno radi. Nikada nisu imali više problema sa kompjuterima nego sada!
I on u braku, naravno....»Pa me možeš zvati i za vrijeme marende...Pa mi ti nikada ne smetaš...Pa nazovi me i kada ti komp radi...Bla, bla, bla....».
Da pojasnimo...Nisam ja, sada, neka WOW žena...OK sam.. Zadovoljna sobom, većinu vremena. Radim među muškarcima pa imam više prilike za takva iskustva (da me ne optužite za uobraženost :))
Svi ti muškarci, kada su sa boljim polovicama, prave su bubice...Leptirći, nježni....Jedva pozdrave ili, čak, ne pozdrave, izvan radnog okruženja, kada su sa ženama.
Ja imam muža. Svog Muža.
Teško mi ga je zamisliti kako valja ljigi fore pred nekim curama. Možda to i radi. Tko zna?
Staviti ću sliku na blog pa ako ga vidite, javite mi....: D
