Ljubav i brak

Ja ne volim ići u parkove. Stalno tražim parkić s dobrom ekipom-za Dijete i sebe.
Parkovi su mjesto gdje se mogu saznati sve negativne stvari o tuđim muževima i gdje visi «prljavo rublje» tuđih brakova.
Mlade (manje-više) mame se okupe i uz neprestano vrištanje (to čak ne mogu nazvati vikanjem) na djecu, paljenje cigare (nekako je to, gotovo pa, obavezan rekvizit), ogovaraju muževe i, naravno, odsutne mame.
Česte su rečenice «Što ću ja njemu kuhati...!?»., «On misli da ću ja čistiti za njim», «Ne brine o djetetu...», «Ma, jesi je, molim te čula/vidjela..»...
Jedna je vidjela muža kako joj dolazi u susret i uz nasmješeno lice, upućeno prema njemu, procijedila kroz zube, da je kolegice mame čuju «Vidi ga, izgleda kao idiot!». Ovo je priča iz stvarnog života, možda je, u tom parku, bila vaša žena (nadam se da nije).
Djeca, redovito tužna i ljuta na mame, koje se ne bave njima postaju agresivna, pa se čupaju, tuku, guraju, plaču, vrište...Privlače pažnju. Moje Dijete ih, u čudu, gleda i, ponekad, se rasplače skupa s njima.
Ona je velika «ljubilica». Nije mi baš draga sva ta njena nježnost: svih draga, ljubi...Ali, OK, dok se ne opeče. Bolje biti lakovjeran nego nemati, uopće, povjerenja u ljude.
Ja nisam draga, tim mamama, jer si ne dozvoljavam da me uvuku u «šprehu». Moj Muž nije saavršen, ali ne želim, pred manje-više, nepoznatim ženama, «pljuvati» po njemu.
U kući se mogu žaliti , bijesniti, vrišati, ali sve njemu u lice, a ne iza leđa.
Na blog mogu izbaciti frustracije bračnim životom, ali vas me Muž ne sreće, svakog dana, u ulici, ispred zgrade..
Totalno se širi negativna vibra u dječjem parkiću ispod moje zgrade! Može se snimiti horror ili napisati SF priča. Možda je od podzemnih voda ili nečeg sličnog : ).
«Pljuvanje» po mužu je isto kao i pljuvanje po sebi, odnosno, po svojoj zdravoj pameti i ukusu, jer...Alooooo pa mi smo odabrale reći «Da!». Ako si odabrala, kao životnog suputnika, idiota, što to govori o tebi?