Imamo pobjednika!

Prije nego što pročitate tko je odnio pobjedu u ovom izazovu, moram vam napisati nekoliko riječi. Kad mi je pala na pamet ideja o organiziranju izazova, nadala sam se dobroj zabavi, da se svi skupa nasmijemo i zabavimo. Namjerno se ovo ne zove natječaj, već izazov. Samo iz razloga da bude ležernije što je moguće više. Kruta pravila ne postoje, niti mislim da bismo ih ovdje trebali imati. Pravilo o 500 riječi, nije tu kako bi vas sputavalo već je tu isključivo da bi priče bile dinamičnije i da bi ih svi imali vremena pročitati. Ako vam je potrebno, za sljedeći izazov možemo opet podići granicu.

Zahvaljujem se svim blogerima. Prvenstveno onima koji su poklanjali svoje knjige, jer bez njih bi ovi izazovi bili neizvedivi. Zahvaljujem se svima koji su pisali priče. Bilo je sjajnih priča. Sjajne priče su pobjeđivale, neke isto tako sjajne nisu ni ulazile u finale. Hvala svima koji su glasali i na taj način sudjelovali u izazovu.
Ono što se posljednjih nekoliko dana događalo oko ovog izazova je bilo upravo ono što je i bila ideja izazova – smijeh i zabava. Moram se posebno zahvaliti Marionetti i Twirlu koji su zakuhali glasanje. Naklon do poda. Bez vas ne bi bilo ovoliko smijeha.

Neki bi rekli da Twirl nije uložio puno truda u svoju priču, ali je uložio puno u promociju svoje priče. Sigurni smo da će Ljubav tajkuna ući u anale najkraćih priča ili barem u obveznu lektiru. Uvažena gospođa majka je motivirala patuljke, Čiovka je nudila hranu, Zlatna je širila strah i trepet tavom, a Sredovječni je pod moralnom blogerskom odgovornošću ipak priznao da je pročitao priču. I tako je Twirlova knjižnica postala bogatija za knjigu 'Priče iz malog džepa II. - Jedno jaje kuna i po, dva jaja alimentacija, pa ti živi'. Čestitam, Dječače.

Obećali smo vam i iznenađenje. Fra gavun je na početku izazova velikodušno ponudio dvije svoje knjige: novu – drugi dio 'Priča iz malog džepa' i 'staru' knjigu 'Priče iz malog džepa, prvi dio'.

Drugu knjigu poklanjamo našoj zviždačici Marionetti, za posebne zasluge u akciji za 'Twirlov poraz'. Dakle, Marionetti prvi dio, Dječaku drugi dio 'Priča iz malog džepa'.

I na kraju, još jedno iznenađenje. Odmorit ćemo se dva tjedna od izazova, kako biste prikupili inspiraciju za sljedeći krug. 'Nositelj' sljedećeg izazova je Twirl (nadam se da je netko dao Marionetti šećera i vode).
Koju knjigu Dječak poklanja i koja će biti tema izazova... morat ćete se malo strpjeti.

Patuljci su raspetljali ono što su zapetljali.
Glasovi:
Cifra nad ciframa: lisbeth, marionetta jedan plus glas,
Ljubav života: andrea, olena, lido, twirl, tessa, junac, brod u boci, blog njuz
Ljubav tajkuna: ToxFox, Crna kraljica, sredovječni, djevojka s b.n., kojotica, pjaceta, lion queen, emi gablo, vidrin smijeh, analiza, plus minus jedan glas Marionetta, plus 553 patuljka
Koga voliš vole:
Snješko: elyca, nataša, šašava mamica, neverin, nešto se kuha, ja tovar, čiovka

Biramo najbolju priču

Dragi blogeri,
zahvaljujemo vam na
sudjelovanju u našem trećem izazovu. Unatoč godišnjim odmorima, stiglo je puno
priča  i Fra gavun je bio na pravim
mukama dok je birao pet priča za veliko finale. Kao i u prethodnim izazovima,
za najbolju priču možete glasati u komentarima ispod ponovno objavljenih priča
od danas do 27. srpnja u ponoć.

Cifra nad ciframa

Ljubav života

Ljubav tajkuna

Koga voliš vole

Snješko

Zbrajat će se samo
glasovi blogera koji do 28. lipnja imaju blog s barem tri suvisla posta. Ako
dvije ili više priča budu imale isti broj glasova, Fra gavun će odabrati
najbolju. Autor najbolje priče dobiva Fra gavunovu knjigu "Priče iz malog
džepa II. - Jedno jaje kuna i po, dva jaja alimentacija, pa ti živi“.

Pobjedničku priču
proglasit ćemo 28. srpnja 2012.

 p.s. Ovaj put imamo i "utješnu nagradu", no o tome ćemo 28. srpnja :)

Snješko

Zima je!...mislim da je bila bas ona mackojebacka veljaca...'ladno za popizdit, mosuri se obisili sa krovova, snig napada do kolina.
U nocnom klubu STELLA ugodno toplo, posjetilaca taman toliko da nije guzva...a za sa sankom ONA...zgodna crnka duge ravne kose njihala se u ritmu laganini glazbice sa casom sampanjca u jednoj i tankoj cigareti u drugoj ruci.
Haljinica od satena nije mogla sakriti zanosne obline perspektivne mlade plesacice koja je veceras imala „slobodno“ vece.
ON, uspjesni „poslovni“ covik u kasnim pedesetim, migom prsta diskretno pozove „gorilu“ iza sebe i sapne mu nesto na uho.
Te noci nakon vecere u najekskluzivnijom restoranu u gradu njih DVOJE nazdravljalo je sampanjcem u jacuzziju njegovog stana na dvi etaze i uskoro „nestalo“ pod svilenim lancunima vodenog kreveta.
Nakon cjelonocnog seksa, sutra su njegovim luksuznim Maybachom otisli u shoping, da bi se te veceri nakon ugodo provedenog dana, po povratku doma ON odjednom naredi vozacu da zaustavi auto usred pustog ledenog polja pokrivenog onim hladnim snigom sa pocetka price.
...ajde izlazi vanka!!!...povisenim glasom naredi i otvori joj vrata.
...mooooolim!???...zapanjeno i zbunjeno ga je gledala sa upitnicima u ocima.
...hladno mi je, ispadaj brze i napravi mi jednog malog snjeska!!!...bija je neumoljiv i pocme je gurkat da izadje.
...ali imam samo ovu tanku francusku haljinicu i stikle, smrznucu se!...bunila se ONA, ali ON je bio bezobziran i grub.
...slusaj, boli me kurac...pravi snjeska ili cu te ostavit ovdi da se smrznes!...vika je on bez imalo milosti u glasu.
Preplasena, sva u suzama izadje ONA napokon iz auta, ode u snjezno polje i poce pravit snjeska. 
Nakon po ure, svu smrznutu ON je ponovo primi u limuzinu, odvede u oni isti stan, zagrije je u sauni, izmasira mirisnim uljima, otvori rashladjeni Dom Perignon i posluzi uz najbolji kavijar...nazdrave, okripe se i naravno, opet isto, opet seks cilu noc…!!!
Ujutro, dok su doruckovali...ONA ce njemu:
...macak, dokazao si mi svoju moc i bogatstvo, sve je bilo prekrasno i lipo, ali molim te... objasni mi zasto sam ti sinoc morala napraviti onog jebenog snjeska?
...hehehehe draga moja, svjestan sam da nisam vise u cvitu mladosti i da si ti ovakvih kao ja imala pun kufer, a i da ces ih imati jos 'ko zna koliko!!!
...ae!
...ha, pa eto zbog toga bi me sigurno zaboravila vec sa sljedecim ljubavnikom…ali „Snjeska“ ces, duso...pamtiti cili zivot! 

Koga voliš vole

Rasle smo gotovo u isto vrijeme, ja sam nešto starija ali ne bi se reklo.
Ružno je reći da smo savršene, mi to i ne govorimo, samo svi okolo jesu.
Dugo sam imala komplekse zbog bokova, ono, ne može pravo muško da
se ne okrene, a ja pogodila sramežljiva. To je prebrođeno, dok moja suparnica,
supatnica i susvašta nema tih problema. Prilično je visoka, vitka, ušminkana
a čvrsto na nogama. Ona je Klara, a ja Barbara, obje smo na moru, osim što
ja gotovo i ne izlazim, dok ona more gleda iz fine šumice malo iznad. Nekako
su njoj svi lakše prilazili i "tražili ruku", ali ja sam bila malo nepristupačnija i
nisam se dala u bescijenje. Onda je naišao ON, najprije je pogled podigao
visoko kao i nos, očima je skidao Klaru i samo nekoliko puta procijedio: hm,
tako, može mala" ne pitajući jadnu Klaru baš ništa. Samo se okrenuo i zaputio
prema uvalici gdje sam ja toćala noge i onda drsko zagazio, "očepio me", ja
se malo zaljuljala i pratila slijed radnji. Odmjeravao, malo bi pipkao oko bokova,
pa opet gledao duboko, ono, hoće mi u dušu ući. Činilo mi se da je kapitulirao,
kako neće pored ovakve ljepotice, a opet se mislim, zar i Klaru nije gledao isto.
Nismo trebale dugo čekati, Klarina ruka je isprošena, a ćaća znajući da je ovaj
do vrata u kunama i ostalim valutama, tražio je dotu od zeta, ja tebi ljepoticu,
a kvaliteta vrhunska, godinama se ćaća za nju mučio i zaduživao, zato je i
ispala tako dobra. S druge strane crkavala sam od ljubomore, kad slijedeći dan
eto ti ga kod moga ćaće, hoće i moju ruku, kao i sve što uz to ide. Ćaća pristao, 
a ja ovako lajava ne odolih pa ga pitam: "pa koga ti voliš vole, Klaru ili mene?" On
me pogleda telećanski, kako to samo oni znaju i važno odgovori: "Pa što ti je vila
bez jahte ljubavi, izgaram za Klarom, a s tobom ću ploviti i na tebi se opuštati".
Prošlo je petnaest godina a nas dvije smo presretne, nevažno što je veza bigamijska.

Ljubav tajkuna

novac

Autor: Twirl

Ljubav života

„Noćas, u 3:50, u teškoj saobraćajnoj nesreći na autocesti A1, kod čvorišta ... poginula je M.V. (41), a njena kćer A.V. (18), hitno je prevezena u bolnicu ... gdje se liječnici bore za njen život“.

Odloživši novine na stol, Marko je pripalio cigaretu i ostao nepomično sjediti zureći u jednu točku. Nakon prvog dima ugasio je cigaretu i zabio je glavu u dlanove . Pred očima mu je iskrsla Marija, nikada prežaljena, davno izgubljena... M.V (41) – ne to nije ona, nemoguće. Takve inicijale sigurno ima tisuću žena u Hrvatskoj, tisuću... Ali, A.V (18), ti inicijali i godine, skupa s majčinim – ne ne može biti! To ne može biti Marija!
-Antonija, nazovi mi Borka u MUP i traži sve podatke o jutrošnjoj nesreći na autocesti – sve!
Pripalio je cigaretu, zatvorio oči i prisjećao se... Upoznavanja s njom, lude zaljubljenosti, nezaboravnih trenutaka, naglog prekida s njim, nikada razjašnjenog... Kada ga je Marija ostavila, obećao je sebi da će se njihovi životi ponovno naći na istoj liniji, da će ponovno ... biti njen, ona njegova, da će se vrijeme samo nastaviti tamo gdje je stalo. Ali nije. Nije je više nikada vidio, život je krenuo drugim smjerom. Duge dane kratio je poslom, pa sa sve više posla. Sticao je i sticao. Nije mu bilo bitno. Posao ga je ispunjavao, stvari su se nizale tako da su njemu išle u korist. Tu i tamo sjetio bi se Marije i pitao bi se što je s njom. Ponekad bi dolazio u iskušenje da joj se javi, da je samo čuje, ali, svaki puta bi ga nešto zaustavilo u toj namjeri – tko zna koji je bio razlog što ga je ostavila i tko zna da li ga se uopće sjeća. Kada je jednom čuo da se Marija udala i da je dobila kćer, izbrisao ju je potpuno iz svojih misli i srca, iz svog bića – mislio je...
-Šefe, javili su iz MUP-a da je poginula Marija Vidrić...
Marko nije više ništa čuo, nije vidio, nije osjećao... Znao je da je upravo ovog trenutka po drugi puta umro. Po drugi puta je izgubio Mariju, po drugi puta je izgubio sebe, izgubio je sve. I onu zadnju nadu, da će opet biti s Marijom sretan. Pred očima mu je iskrsnulo njeno lijepo lice, nasmijano, mlado – jer jedino takvu je pamtio, i volio. Suze su mu kliznule niz lice, u glavi su se redale slike, u sekundi se odvrtio film dugačak osamnaest godina – u jedno je bio sasvim siguran – Marija ga je voljela! Postojao je gadan razlog zbog kojeg je prekinula s njim a on se, idiot, nikada nije usudio raščistiti stvari s njom! Naglo je ustao iz fotelje, zgrabio ključeve auta i izjurio van.
-Šefe, gdje ćete?, čuo je tajničin glas za sobom.
-U bolnicu! Danas sam dobio kćer!
Sumanuto jureći prema bolnici, nije primijetio da je projurio kroz crveno i ...tras! Podletio je pod šleper i poginuo. U istom trenutku, liječnici su ustanovili smrt i Ani, djevojci koja je za osamnaesti rođendan saznala tko joj je otac.

Cifra nad ciframa

Tajo Kunić, tajkun godine po izboru
menadžera njegovih tvrtki, kako matične karizmatične, tako i onih sestara i
kćeri koje su, nakon famoznog “prvog milijuna“, počele nicati kao gljive
poslije kiše, ležao je na tvrdom bolničkom krevetu, priključen na aparate, te
blijedo gledao u čovjeka koji se znatiželjno nadvio nad njim.

Posljednje čega se sjećao bila je svečana dodjela
nagrade „četveroljetka“ koja se dodjeljivala svake 29. veljače i tajnih agenata
Uskoka koji su nepozvani upali na proslavu i oteli mu neprijelazni pehar iz
ruku, optužujući ga za hrpu kojekakvih malverzacija, a sve po iskazu
nezaštićenog svjedoka Slavujka Pjevića, novopečenog tajkunčića koji se nedavno
odcijepio od Taje, te mu na kraju i preoteo ljubav života, prekrasnu crnokosu
ljepoticu Luciju Cifru, zvanu kratko i jasno Lu Cifra!!!

-Doktore, srčani il' moždani?-upitao je Tajo, teškom
mukom otvarajući usta.

-Nisam doktor, nego Petar s prijemnog.-odvratio je
ovaj.-Čini se da je „kombinirani“.

-Znači opasno?

-Da se ne lažemo…primljeni ste. Niste baš živjeli
zdravo?

-Najzdravije! Al' pretjer'o!

-A otkud onda „kombinirani“ ?

-Od ljubavi…od  moje drage Lu!

-Hm, čudno ime…vuče na kinesko. Mora da je bila
žestoka ljubav?

-Paklena!

-Znači, izuzetna žena?

-Da, kad ju imaš…osjećaš da možeš sve! Eto takva!

-I gdje je sad?

-E, 'ko to zna! Ne vjerujem da je kod onog jebenog
cinkera Pjevića…s njim je bila samo da meni napakosti.

-Molim, bez psovanja!

-Kasno je da se mijenjam.

-Možda…-rekao je zagonetno Petar, pa pustio Taju da
priča o svojoj Lu Cifri i kako ga je uništila, spominjući tek usput hrpu
kolateralnih žrtava te ljubavi; od radnika otpuštenih iz tvornica u kojima se
namjerno gasila proizvodnja preko naručenih smaknuća ljudi koji su smetali u
razvoju biznisa do bijednika kojima je hipoteka došla krova nad glavom…

No, hvalio se nije usput, nego namjerno i to stvarima
koje je poklanjao svojoj dragoj; od skupocjenog nakita izrađenog od
najdragocjenijeg kamenja preko krznenih bundi oguljenih s najplemenitijih
glodavaca do unajmljivanja jednog lokalnog političara da joj bude vozač i nosač
kad joj se prohtjelo ići u šoping na najpoznatiji koridor u ovom dijelu Europa…

Napričao bi on štošta da ga Petar nije
prekinuo:-Shvatio sam! Ja sad ode, a ubrzo će vas netko preuzeti.

Nije to ni izgovorio, a nestao je.

Taji se učinilo da je trepnuo, a kad je otvorio oči,
vidio je svoju dragu Lu…svoju Cifru…

No, ovog puta umjesto crne sexy oprave, nosila je
bijelu…

Tada je primijetio nešto što prije nije. Cifrino lice
se izobličilo, postalo koščato, a jabučica na vratu se izbočila…

-Nemoguće! Ti si muško!?

-I muško i žensko…ja nemam roda, broja ni padeža…ja
sam Cifra nad Ciframa…Lu Cifra! Htio si me imati, a zapravo sam ja uvijek imala
tebe…

Zatim je stavila slušalice na uši kako bi preslušala
najnovije turbofolk hitove i krenula prema vratima, a pri prvom učinjenom
koraku zakačila je nekakav kabel na podu. Utikač je ispao iz utičnice i aparati
su stali…

Nitko nije mogao čuti Tajin samrtni hropac i dozivanje
imena svoje ljubavi…nitko, jer je Petar u međuvremenu odveo ostalo osoblje na
marendu…

Autor:Lido

Cifra nad ciframa

Tajo Kunić, tajkun godine po izboru menadžera njegovih tvrtki, kako matične karizmatične, tako i onih sestara i kćeri koje su, nakon famoznog “prvog milijuna“, počele nicati kao gljive poslije kiše, ležao je na tvrdom bolničkom krevetu, priključen na aparate, te blijedo gledao u čovjeka koji se znatiželjno nadvio nad njim.

Ljubav života

„Noćas, u 3:50, u teškoj saobraćajnoj nesreći na autocesti A1, kod čvorišta ... poginula je M.V. (41), a njena kćer A.V. (18), hitno je prevezena u bolnicu ... gdje se liječnici bore za njen život“.

Odloživši novine na stol, Marko je pripalio cigaretu i ostao nepomično sjediti zureći u jednu točku. Nakon prvog dima ugasio je cigaretu i zabio je glavu u dlanove . Pred očima mu je iskrsla Marija, nikada prežaljena, davno izgubljena... M.V (41) – ne to nije ona, nemoguće. Takve inicijale sigurno ima tisuću žena u Hrvatskoj, tisuću... Ali, A.V (18), ti inicijali i godine, skupa s majčinim – ne ne može biti! To ne može biti Marija!
-Antonija, nazovi mi Borka u MUP i traži sve podatke o jutrošnjoj nesreći na autocesti – sve!
Pripalio je cigaretu, zatvorio oči i prisjećao se... Upoznavanja s njom, lude zaljubljenosti, nezaboravnih trenutaka, naglog prekida s njim, nikada razjašnjenog... Kada ga je Marija ostavila, obećao je sebi da će se njihovi životi ponovno naći na istoj liniji, da će ponovno ... biti njen, ona njegova, da će se vrijeme samo nastaviti tamo gdje je stalo. Ali nije. Nije je više nikada vidio, život je krenuo drugim smjerom. Duge dane kratio je poslom, pa sa sve više posla. Sticao je i sticao. Nije mu bilo bitno. Posao ga je ispunjavao, stvari su se nizale tako da su njemu išle u korist. Tu i tamo sjetio bi se Marije i pitao bi se što je s njom. Ponekad bi dolazio u iskušenje da joj se javi, da je samo čuje, ali, svaki puta bi ga nešto zaustavilo u toj namjeri – tko zna koji je bio razlog što ga je ostavila i tko zna da li ga se uopće sjeća. Kada je jednom čuo da se Marija udala i da je dobila kćer, izbrisao ju je potpuno iz svojih misli i srca, iz svog bića – mislio je...
-Šefe, javili su iz MUP-a da je poginula Marija Vidrić...
Marko nije više ništa čuo, nije vidio, nije osjećao... Znao je da je upravo ovog trenutka po drugi puta umro. Po drugi puta je izgubio Mariju, po drugi puta je izgubio sebe, izgubio je sve. I onu zadnju nadu, da će opet biti s Marijom sretan. Pred očima mu je iskrsnulo njeno lijepo lice, nasmijano, mlado – jer jedino takvu je pamtio, i volio. Suze su mu kliznule niz lice, u glavi su se redale slike, u sekundi se odvrtio film dugačak osamnaest godina – u jedno je bio sasvim siguran – Marija ga je voljela! Postojao je gadan razlog zbog kojeg je prekinula s njim a on se, idiot, nikada nije usudio raščistiti stvari s njom! Naglo je ustao iz fotelje, zgrabio ključeve auta i izjurio van.
-Šefe, gdje ćete?, čuo je tajničin glas za sobom.
-U bolnicu! Danas sam dobio kćer!
Sumanuto jureći prema bolnici, nije primijetio da je projurio kroz crveno i ...tras! Podletio je pod šleper i poginuo. U istom trenutku, liječnici su ustanovili smrt i Ani, djevojci koja je za osamnaesti rođendan saznala tko joj je otac.

Autor: Tarampana

Ljubav tajkuna

novac

Autor: Twirl

p.s. Objašnjenje priče

Tajkun u duši, papak na djelu

Zamamnim njihanjem bokova ušetala je u noćni klub pun „elite“.U istom trenu svi muški pogledi bili su usmjereni na nju. Ni Marko nije ostaoimun na te obline koje su djelovale toliko privlačno da je jednostavno poželioispipati svaki djelić tog tijela. Marko je bio tajkun, a bogatstvo njegovacarstva kao da se preko noći širilo. Naravno, mogao je imati koju poželi. Iako je njegov izgled bio prosječan, svaka jeu njegovu pogledu vidjela novac što je itekako budilo strasti ženske pohlepe.Ana je bila puna života, svjesna svoje mladenačke ljepote, voljela jepustolovine, avanture i dakako novac, ali ne pod svaku cijenu. Marko je odlučioda ovaj puta neće ništa forsirati, ići će polako, Ana je drugačija, za nju sevrijedi potruditi jer želio je nešto bolje, nešto ispunjenije, želio je ljubav,a ne tek seks za jednu noć. Svakodnevno ju je obasipao skupim poklonima iromantičnim izjavama, ljubav je cvjetala. Markova želja za Anom rasla je sveviše, žudio je za okusom njenih sokova. Nakon dva tjedna poznanstva i učestalogdruženja Marko je s oprezom predložio kako bi mogli konzumirati svoju ljubav. Nikako nije želio da se Ana osjeća loše, da i u jednom trenutku pomislikako je samo želi iskoristiti jer i u tako kratkom vremenu ušla mu je pod kožui bilo mu je nezamislivo proživjeti dan bez Ane. Nakon večere u otmjenomrestoranu gdje je samo „jet-set“ krema mogla svoje nepce počastitinajegzotičnijom hranom, Ana se osjećala veličanstveno i bila je spremna sMarkom otići do njegova stana. Stan koji je Marko zvao stanom više je priličioraskošnoj vili s najmodernijim uređajima u kojem se Ana osjećala kao Alisa uzemlji čudesa. Dok se Marko bavio otvaranjem skupocjenog šampanjca, jer ovo ćebiti noć za pamćenje i treba je proslaviti, Ana se raskomotila i smjestila uogroman krevet sa svilenom posteljinom te s uzbuđenjem čekala Marka. Ušavši usobu Marku je zastao dah od prizora pred njegovim očima koji je unjemu probudio divlju strast. Marko se nadvio nad Anu i pogledi su im se sljubili,spustio je pogled malo niže na njene bujne i čvrste grudi koje su se dizale ispuštale u ritmu Anina disanja puna želje za njegovim dodirom. Osjetio je blaguvrtoglavicu od miline. Spustio je pogled još niže, a onda ne vjerujući, prenese i pogleda još bolje. Kroz glavu mu prođe misao: „pa ovo je prava prašuma, za prokrčit put dooaze užitka bit će potreban kompas“. Markova zbunjenost nije silazila s lica,kako stvari stoje shvatila je i Ana te osjetila nelagodu. Marko je bionepomičan i očito je bilo da ga je prošla volja za bilo kakvim zbližavanjem dokmu je pred očima još uvijek bila slika žbunja koje krije 'ko zna kakve zamke.Ana je samo tiho, ali dostojanstveno izustila: “Eh, tajkuna, i 'rđavom kurcusvaka dlaka smeta“.

Autor: Goga-Mario

Romantični tajkun

Pero je Anitu oženio iz interesa, ali bila mu je dobra, slušala ga, bila marljiva, brinula za njega i djecu i on ju je sa vremenom zavolio. Ali nikada nije osjećao prema njoj veliku strast.
Njihov brak bio je u ozbiljnoj krizi, kada je Anita saznala za Barbaru. Ali odustala je od rastave, jer navikla je bila na luksuzan život, a i pasalo je njoj biti poštovana gospođa Perić.
Strastne ljubavne trenutke je nalazio kod svoje dugogodišnje ljubavnice prsate Barbare. Volio je i Barbaru. Istina, Barbarinu ljubav morao je podmazivati skupim poklonima i financiranjem ludih provoda. Ona je ispunjavala njegove sexualne želje, činila da se osjeća dobrim ljubavnikom, ali ipak je bio svjestan da on to sve plaća svojim novcem.
U salonu za „masažu sa happy endom“ upznao Miu. Ne samo da mu je ispunjavala neobične sexualne želje, već je u njenom društvu zaboravljao na posao i brige. Bila je siromašna studentica i on je znao da ona od njega očekuje da ju financijski pomaže. Osim toga, Mia je voljela lijepu odjeću, putovanja… a on njezin „tatica“, rado je to plaćao, jer volio ju je zaista.
Jednoga dana upoznao je arheologinju Alu Stribogovu, Bila je ravna kao daska, nije bila niti u cvijetu mladosti, ali imala je ono nešto. On je bio šarmantan muškarac i dopao se Ali.
Njihova veza počela je poluslužbenim pozivom na večeru, pa se nastavila dugim telefonskim razgovorima... Tek kada je ulovio sebe da Ali piše pjesme, shvatio je da je zaljubljen do ušiju. Ala nije bila vješta u sexu, ali zato je on, davao sve od sebe i bili su zadovoljni.
Sve više vremena je provodio sa njom. Ona ga je provela kroz jedan novi svijet o kojem on nije puno znao - svijet umjetnosti. Zapravo, Ala je bila umjetnica života. Znala je u svemu pronaći nešto zanimljivo, uživati u svemu i sve to podijeliti sa njim.
No, Ala je bila posebna po još nečemu - ona nije marila za njegov novac. Odbijala je skupe poklone koje joj je nudio, radovala se malim znakovima pažnje.
Kada je otputovala na tjedan dana u New York, on je shvatio koliko ne može bez nje i već nakon par dana sjeo je na avion i došao za njom.
Htio ju je i ženiti. Bio je spreman ostaviti Anitu… Barbaru i Miu je ionako već bio ostavio. Ali Ala je rekla: „Čemu, pa zar nam nije ovako lijepo?“
Ala je puno putovala. I nakon svakog njenog povratka on je bio presretan i još zaljubljeniji.
Ali, nakon povratka iz Japana Ala mu je otvoreno rekla da je upoznala Japanca Mizuna i da se zaljubila.
Prvi puta je plakao zbog neke žene. Molio ju da se predomisli, da ostane sa njim. Ali vratila se u Japan i udala.
Ženega višeuopće nisu zanimale, nijednamu nije mogla pružitiutjehu, nijedna nije bila Ala. Čežnja za Alom nije prestajala. Propiose. Zapuštao je posao, propadaoje…
Jednogadana povjeriose prijatelju: „Imambogatstvo, mogu imati najljepše žene kojepoželim… mogu imati sve osim ljubavi - nju nemogu kupiti novcem“.

Autor: Teobaldin teatar

Koga voliš vole

Rasle smo gotovo u isto vrijeme, ja sam nešto starija ali ne bi se reklo.
Ružno je reći da smo savršene, mi to i ne govorimo, samo svi okolo jesu.
Dugo sam imala komplekse zbog bokova, ono, ne može pravo muško da
se ne okrene, a ja pogodila sramežljiva. To je prebrođeno, dok moja suparnica,
supatnica i susvašta nema tih problema. Prilično je visoka, vitka, ušminkana
a čvrsto na nogama. Ona je Klara, a ja Barbara, obje smo na moru, osim što
ja gotovo i ne izlazim, dok ona more gleda iz fine šumice malo iznad. Nekako
su njoj svi lakše prilazili i "tražili ruku", ali ja sam bila malo nepristupačnija i
nisam se dala u bescijenje. Onda je naišao ON, najprije je pogled podigao
visoko kao i nos, očima je skidao Klaru i samo nekoliko puta procijedio: hm,
tako, može mala" ne pitajući jadnu Klaru baš ništa. Samo se okrenuo i zaputio
prema uvalici gdje sam ja toćala noge i onda drsko zagazio, "očepio me", ja
se malo zaljuljala i pratila slijed radnji. Odmjeravao, malo bi pipkao oko bokova,
pa opet gledao duboko, ono, hoće mi u dušu ući. Činilo mi se da je kapitulirao,
kako neće pored ovakve ljepotice, a opet se mislim, zar i Klaru nije gledao isto.
Nismo trebale dugo čekati, Klarina ruka je isprošena, a ćaća znajući da je ovaj
do vrata u kunama i ostalim valutama, tražio je dotu od zeta, ja tebi ljepoticu,
a kvaliteta vrhunska, godinama se ćaća za nju mučio i zaduživao, zato je i
ispala tako dobra. S druge strane crkavala sam od ljubomore, kad slijedeći dan
eto ti ga kod moga ćaće, hoće i moju ruku, kao i sve što uz to ide. Ćaća pristao,
a ja ovako lajava ne odolih pa ga pitam: "pa koga ti voliš vole, Klaru ili mene?" On
me pogleda telećanski, kako to samo oni znaju i važno odgovori: "Pa što ti je vila
bez jahte ljubavi, izgaram za Klarom, a s tobom ću ploviti i na tebi se opuštati".
Prošlo je petnaest godina a nas dvije smo presretne, nevažno što je veza bigamijska.

Autor: Malo ti malo ja

Prava ljubavna priča

Od najranijih dana bila je naviknuta da stvari idu kako ona želi. Svi oko nje su to uzimali kao najprirodniju stvar na svijetu. Kroz školovanje je dominirala svojim znanjem, ocjenama i utjecajem na druge. Kraj osamdesetih dočekala je kao diplomirana ekonomistica u predstavništvu firme čije je sjedište bilo u jednoj republici iz bivše države. Kada je počeo raspad većina seniora iz predstavništva ga je napustila i ona je ostala jedina u uredu. Uredno je obavljala sve poslove, značajno povećala prodaju, proširila krug kupaca i svojim šarmom uspjevala uredno naplatiti isporučeno. Središnjica je bila oduševljena i slala svu robu koju bi ona naručila ne zavirujući previše u dotok novca. Ona je u međuvremenu osnovala vlastitu firmu identičnog imena kao i predstavništvo i naplatu robe vršila preko računa vlastite firme. U trenutku kada je središnjica shvatila da Zagreb prodaje puno robe ali da vrlo malo novca dolazi u blagajnu ona je pozvala direktora da se sam uvjeri u to kako predstavništvo radi.
On je stigao, mali dežmekasti lik sa tankim brčićima ali inteligentnog pogleda. Nakon što mu je ona pokazala kako stvari funkcioniraju i potpuno otvoreno pokazala trik sa dvije firme on ju je pogledao, ona je pogledala njega i to je bila ljubav na prvi pogled. Gledajući se u oči, ona mlada i ambiciozna šefica predstavništva i on, stari iskusni vuk i član CK svoje republike shvatili su da je ta ljubav moguća. Dok traje isporuka robe iz središnjice on će dobivati 30% ostvarenog gotovinskog prometa. Onda je on otišao ali temelj njihove ljubavi bio je čvrst i trajao je prema dogovoru.
Tako je ona stekla prvih par milijuna maraka. Država se raspala, domovina se smanjila pa se trebalo okrenuti drugim poslovima. Ona je, znajući snagu ljubavi stekla neka važna poznanstva i dobila priliku da za vrijeme rata izvozi šećer a uvozi Malboro, sve pod zaštitom snažnih ljubavi, lažnih carinskih papira i potpune anonimnosti. Tako je do Oluje stekla slijedeći pet, šest milijuna maraka.
Ipak, potreba za ljubavlju je u njoj stalno rasla. Upoznala je zgodnog mladog i okretnog mladića čiji je hobi bio posuđivati novac ljudima koji su potrebiti i uz pristojnu nadoknadu ga dobiti natrag. Njihov prvi susret se zbio u malom intimnom restoranu uz šljunčaru negdje u Slavoniji. Ljubav koja se rodila je bila toliko jaka da mu je ona dala 5 milijuna maraka a on njoj buket crvenih ruža i deset posto mjesečno. Tako je ona zaradila dodatna dva milijuna eura. Ljubav se ugasila naprasno jer okolina ne voli sretne parove pa je policija njega uhapsila a do nje nikada nisu došli jer njenog imena nije bilo u njegovim tekicama.
Danas je ona gospođa srednjih godina, dobro usčuvana koja i dalje neprekidno traga za istinskim ljubavima.

Autor: Nestašni crni mačak

Bogati starac

Svakodnevno je u isto vrijeme pet minuta prije no što je grički top označio podne oslonjen na drveni štap sa izrezbarenom zlatnom drškom polako korak po korak hodao prema terasi hotela dubrovnik gdje ga je čekala žena od tridesetak godina.
Svi koji su ih prvi puta vidjeli zajedno u prvi mah su pomislili da je djed izveo unuku u restoran. Baš su bili simpatični, ali samo nekoliko minuta kasnije ta mlada žena s punim žarom ljubila je starca od osamdesetak godina strasno kao da ljubi muškarca svojih godina.
Taj simpatičan starac dugo godina radio je i živio od rudnika zlata i nije ni sam znao koliko ima pokretnina i nekretnina, te koliko dolara na bankovnim računima. Svugdje gdje je dolazio dočekivali su ga sa smiješkom znajući da će izvaditi novčanicu u apoenu od 1.000.00 kuna i izgovoriti – uredu je ne gledajući izdati račun.

Bio je sretan kao dijete pored te mlade žene misleći da ga voli i želi zbog njega samoga nije ni razmišljao da ga ona vara, a njemu glumi zbog silnog bogatstva, odjeće i obuće visoke kvalitete, otmjenih restorana te velikog bankovnog računa.

Ona se potajno nadala da će taj bogati starac živjeti samo još nekoliko mjeseci, te da će nakon njegove smrti ona naslijediti njegovo ne procijenjeno bogatstvo, a prava istina bila je potpuno drugačija on je bio bogati mladi poduzetnik od četrdesetak godina koji je svakodnevno odlazio u kazalište po dobro napravljenu masku osamdeset godina starog starca koji će sve svoje bogatstvo ostaviti svojoj teško bolesnoj kćeri koju je napustio prije desetak godina jer se nije mogao nositi s njezinom bolešću.

Autor: Andrea

Snješko

Zima je!...mislim da je bila bas ona mackojebacka veljaca...'ladno za popizdit, mosuri se obisili sa krovova, snig napada do kolina.
U nocnom klubu STELLA ugodno toplo, posjetilaca taman toliko da nije guzva...a za sa sankom ONA...zgodna crnka duge ravne kose njihala se u ritmu laganini glazbice sa casom sampanjca u jednoj i tankoj cigareti u drugoj ruci.
Haljinica od satena nije mogla sakriti zanosne obline perspektivne mlade plesacice koja je veceras imala „slobodno“ vece.
ON, uspjesni „poslovni“ covik u kasnim pedesetim, migom prsta diskretno pozove „gorilu“ iza sebe i sapne mu nesto na uho.
Te noci nakon vecere u najekskluzivnijom restoranu u gradu njih DVOJE nazdravljalo je sampanjcem u jacuzziju njegovog stana na dvi etaze i uskoro „nestalo“ pod svilenim lancunima vodenog kreveta.
Nakon cjelonocnog seksa, sutra su njegovim luksuznim Maybachom otisli u shoping, da bi se te veceri nakon ugodo provedenog dana, po povratku doma ON odjednom naredi vozacu da zaustavi auto usred pustog ledenog polja pokrivenog onim hladnim snigom sa pocetka price.
...ajde izlazi vanka!!!...povisenim glasom naredi i otvori joj vrata.
...mooooolim!???...zapanjeno i zbunjeno ga je gledala sa upitnicima u ocima.
...hladno mi je, ispadaj brze i napravi mi jednog malog snjeska!!!...bija je neumoljiv i pocme je gurkat da izadje.
...ali imam samo ovu tanku francusku haljinicu i stikle, smrznucu se!...bunila se ONA, ali ON je bio bezobziran i grub.
...slusaj, boli me kurac...pravi snjeska ili cu te ostavit ovdi da se smrznes!...vika je on bez imalo milosti u glasu.
Preplasena, sva u suzama izadje ONA napokon iz auta, ode u snjezno polje i poce pravit snjeska.
Nakon po ure, svu smrznutu ON je ponovo primi u limuzinu, odvede u oni isti stan, zagrije je u sauni, izmasira mirisnim uljima, otvori rashladjeni Dom Perignon i posluzi uz najbolji kavijar...nazdrave, okripe se i naravno, opet isto, opet seks cilu noc…!!!
Ujutro, dok su doruckovali...ONA ce njemu:
...macak, dokazao si mi svoju moc i bogatstvo, sve je bilo prekrasno i lipo, ali molim te... objasni mi zasto sam ti sinoc morala napraviti onog jebenog snjeska?
...hehehehe draga moja, svjestan sam da nisam vise u cvitu mladosti i da si ti ovakvih kao ja imala pun kufer, a i da ces ih imati jos 'ko zna koliko!!!
...ae!
...ha, pa eto zbog toga bi me sigurno zaboravila vec sa sljedecim ljubavnikom…ali „Snjeska“ ces, duso...pamtiti cili zivot!

Autor: Obadzo

Tankjunizancija

„Od velike fale
Ne pune se hale.”

Počelo je još od doba ekipice sa zidića,
ona jedna s kikama i njih prišavih trojica.
Pivalo se i maštalo,ka šta valjda rade sva dica.
Prvi pljesak,prvi naklon i prijateljsko oduševljenje,
uočila je zarana u njihovim očima divljenje.
Cimala ih je iz gušta i za kakvu potribu
Tila je sve a jedan je tija samo nju.
Oni dva prike su ga prešišali
Više su imali pa su joj odgovarali
Prvi prika zgodan i plav i prvi mister grada
Bila je s njim da je upozna elita i estrada
Mlada,zgodna,lajava i provokativna
načepila je par nezgodnih koliko je bila naivna.
U drugom priki je ubrzo našla pravni štit
Maštala je da će je sad poštivat naški svit
On pun ko brod al bez strasti i bez sluha
Slao ju je da piva svojoj ekipi protuha
Fale nije falilo,osmjesi od uha do uha
Dekolte i štikle i pravo zgodna mala
gledaju ne slušaju al nije ona znala
Rasle su njene ambicije…
Onaj treći prika se skriva od policije
Trpija je njeno prijateljsko kukanje
Vodija je i na picu I u šoping i na kupanje
Po noći se sa sumnjivin likovima smuca
i pokušava zaboravit da je drugi “kljuca”
Tramak na tramak,tura po tura
Nekako se on među tajkune ugura
Tražena roba i sam je postao
al zaljubljen u nju i dalje je ostao
Tila je stan,dobila je i garažu
Tija je ženu,udala se za gažu
U njegovoj pratnji je fale al ne prodaju se karte
i na pol pisama gosti iz diska lagano parte
Plaća je i obećava,pa pritija i busolu izgubija
potuka se i ljubomorni pravni prika ga je sašija
Ostavija je na njoj i stan i garažu
i dobro naplaćenu neodrađenu gažu
Čeka je obećanje da će ga vižitat
i da će se s njegovim za zdravlje pitat
Sve joj je da :pare,veze,dušu,tilo
Sriće je falilo I pameti nije bilo
Tek jedno Tankju mu je uspila kazat
i lažnim suzama šminku si razmazat
Morala je odglumit iako je u nizu treći
Ama bit će ih još,nije mu ni tribala reći
Nikog lovnog na vidiku,obuze je tuga
Promtno je morala pobić ća sa juga
Ekipu je potrošila a love uvik fali
Možda da ode di je nisu znali?
Ugodnije je tugovat u BMW-u nego u Fići.
Obriše suze i sa sedmicom na A1 zapiči
Možda nema dara al lovu triba mala
Zagrebe,stiže!Di je četvrta budala?

Autor: Ja tovar

Tražim tajkuna

Listala sam najveći i najbolji oglasnik, listala sam oglase vezane uz posao i jedan mi je zapeo posebno za oko, a glasi ovako
„Nisam po Vašem ukusu jer nemam velika prsa, uzak struk, niti duge tanke noge. Neprestano nosim garderobu s placa, gače nisam kupila godinama, grudnjaka ni nemam jer su mi prsa veličine loptice za golf. Jedem samo jednom dnevno krumpir ili tijesto. Ne pijem, ali pušim i to samo kada imam.
Trebam tajkuna samo na jedan dan da bih bila ko lutka iz izloga, naravno samo ako me želite sa mojim prirodnim oblinama.
Ako ste zainteresirani javite se uredništvu oglasnika i oni će vas uputiti kod mene.

Autor: Andrea

Priča o Mikiju

Lutajući stazama života, onima koji nas pitaju, ispričamo vjerojatno samo najljepše bajke, dok oni koji uz nas žive, odavno znaju da život to ipak nije.

Kako i koju onda priču ispričati o Mikiju?

„Stari, jedva čekam maknuti se iz ove zabiti“- rečenica je to koja se češće čula s njegovih usana, nego bila koja druga…
Uvjek najmanji, najmršaviji u generaciji…dijete rastavljenih roditelja…novca nikad dosta….
Ali, možda je to upravo bio razlog da sanja neki drugi život, i ponavlja „Ja ću jednog dana biti netko!“.

Što ljubav znači Mikiju?
Zna li Miki uopće voljeti išta osim novca?
Kakav film okreće u glavi dok vodi ljubav?

Naravno, pitanja su to postavljena iz perspektive nekoga tko nije upoznao Mikija.
Nekoga tko zamišlja Mikija u krevetu s jednom od poznatih pjevačica s estrade, zamamnih oblina, nježnih ruku, dugih nogu….
Mikija kojeg ništa od navedenog nedovodi u ekstazu osim pomisli kako sve to može imati kad god hoće za 2000 eura….Mikija koji svršava uz riječi „Mogu vas kupiti sve!“

Ipak, priča nije tako jednostavna…

Miki je žene dijelio u tri kategorije:

-Prva:

Obitelj je uvjek na prvom mjestu. Njegova supruga Lana je ta koja o svemu vodi računa. Djeca moraju biti pristojna, dobri učenici, ići u crkvu…organizirati obiteljska druženja….a on je taj koji sve to financira- i to je to.
Naravno da Miki Lanu voli. Ona je njegova prva ljubav. Iza njih je više od dvadeset godina braka. Sin na najboljem fakultetu, kći u gumnaziji….najmlađi sinovi blizanci u vrtiću…
A seks?
Seks je priča za sebe. Godine su ostavile traga i na Mikiju i na Lani…i sada su više prijatelji nego ljubavnici.

-Druga:

Biti dominantan u krugovima u kojima je Miki „kružio“, svijetu „poduzetnika“, nije nimalo lako.
Bilo je dana kada je gazio sve pod sobom…konkurenciju, neposlušne radnike…sve koji su imalo odustajali od plana koji je sebi i njima zacrtao.
Na kraju takvih dana, znao je da to što čini nije u redu, ali takva je igra, i, tu u igru uskače „Druga kategorija žena“ .

Djevojka koja bi mu po godinama mogla biti kći, a zapravo je kći njegova dobrog prijatelja.
Dominantna, nepredvidiva Marta. Djevojka za koju je Miki spreman učiniti sve (osim ostaviti Lanu).
Njihovi susreti, za nekoga bi bile scene najgoreg zlostavljanja kojeg netko može zamisliti. Teško bi taj odnos mogli nazbvati seksom, više Martino sliovanje Mikija.
Ona bi ga gazila, gušila, grebala, grizla …..a on bi u tome uživao……svršavao….

Treća kategorija žena:

Koliko god bio blizu vrha piramide vlasti, ako nisi na samom vrhu, i tebe često gaze.
Miki je od malena naučio trpiti zlostavljanje, ali to je bio dječiji vrtić prema psihološkom maltretiranju koje je znao doživjeti od „poduzetnika“ većeg ranga….

A nakon tih dana, na scenu stupa Lidija…..
Nalazili bi se u stanu njenog supruga koji bi „Dao sebe samo za nju“….Ali ga je ona guštala varati s Mikijem koji bi je doslovno svaki puta silovao…i ona danima nakon toga nebi bila u stanju izići iz kuće……..

I ovdje nažalost…ostajem bez riječi….To od Mikija, kao prijatelja, ipak nisam očekivao….

Autor: Promina

Tajkunova tajna

Čovjek u crnom odijelu, crnoj košulji i s crnom kravatom je polako spremao dokumente u torbu. Obrijanu glavu mu je krasilo nekoliko bijelih polumjeseca, uspomena na djetinjstvo. Namršteno pogleda prema Zdenku , a kad im se pogledi susretnu, licem mu se razlije usiljeni osmijeh.

Bit će teško, ali moramo dobiti taj kolač – reče zatvarajući torbu i gazeći preko debelog saga prema vratima.
Zdenko ne odgovori. Podigne slušalicu i naredi Dolores da ga spoji sa ženom. Za par trenutaka zažmirka svjetlo na aparatu.
Jesi zaboravila na večeras ? I bolje ti je da nisi. Čekaj me kako smo se dogovorili. Eto mene za desetak minuta.
Dvorišna se vrata bešumno otvore , automobil se polako spusti nizbrdicom i nestane pod zemljom. Dobaci čuvaru ključeve i reče mu da malo pregleda auto. Ujutro putuje. Uđe u lift zviždućući bez sluha.
Dva kauča od bijele kože su stajala na sred velike prostorije i bili okrenuti prema staklenom zidu kroz kojega se vidio bazen. Zdenko otključa sef, stavi u njega aktovku, ključeve baci na kauč i strgne kravatu istežući vrat kao da se oslobađa omče. Skine odijelo i zelenkastu košulju i nemarno ih baci na kauč. Započne pjevušiti pjesmu o Marici kojoj upravo stiže.Tiha je sobarica skupljala odbačenu odjeću.
Zdenko uzme ključeve i uputi se preko prostorije još uvijek pjevušeći. Kad s tapeta zagazi na parkete, posklizne se i padne. Bijesno je čupao čarape s nogu psujući gospoštinu i svoju ženu koja ga nije htjela poslušati i staviti tepison od zida do zida. Teško ustane i uputi se prema kraju prostorije šljapćući širokim stopalima po lakiranom mahagoniju. Za njim na podu ostadoše dvije zgužvane čarape poput dvije pseće kakice, ustvari poput dva pitbull shita.
Uđe u usku prostoriju u čijem su desnom zidu stajala trezorska vrata. Utipka šifru i ona se uz tiho zujanje otvore, a kad uđe ,uz isto se zujanje i zatvore. Uspenje se stepenicama grabeći sve po dvije.
Mare, evo me ! Bit će sad krkanja ! Je li sve spremno ? – poviče otvarajući vrata sa žutim staklom izbrazdanim kolutovima.
Iza vrata se ukaže hodnik čiji su zidovi prebojani uljanom bojom i uzorkom drveta. Na ormariću za cipele je stajao vezeni ukras, a na zidu visila slika Srca Isusova. Nasuprot njoj uokvireni poklopac bombonijere na kojem je prikazan dolazak Hrvata. Pretrči hodnik i uleti u kuhinju.
Televizor je bučio toliko da se na njemu tresla vaza i plastično cvijeće u njoj. Zdenko se baci na leopard prekrivač kojim je bio zaštićen kauč. Počeše se po trbušini pomičući donju majicu lijevo desno i poviče Mari da mu donese rakijicu.
Mare izroni iza zavjese koja je napola skrivala jednostavnu kuhinju. Pregača opasana preko šarene kućne haljine je otkrivala da je i Mare ljubiteljica dobrog zalogaja.
Jeba ti nji' i nji'ove ručkove ! Stave na pjat ka da se tić posra. Da mi nije ovo bokun tajnog stančića, ubija bi se. Ajde, brzo vadi kaštradinu i rašćiku dok ja poločen rakiju. A šta ću se sad naderat !

Autor: Zlatna djeva

Dok nas smrt ne rastavi

Bila je mlada, drukčija, živjela je kako je htjela, a on je bio stariji, uniformiran.
Slučajno su se upoznali kada je on došao u njen butik sa uštogljenom sponzorušom.
Vratio se za koji dan sam, očito ju nije mogao izbaciti iz glave. Molio ju je za kavu, ali ona nije mogla izaći na kavu s tajkunom, bilo je to protiv nje. Izlazila je s glazbenicima, slikarima, alternativcima, sličnima sebi. No, nije mu mogla odoljeti, nije bio njen tip, ali privlačilo ju je nešto u njemu.
Nalazili su se tajno, a ona je obožavala tu tajanstvenost, to skrivanje. Činilo joj se da je tako on samo njen, da je njihova ljubav samo njihova.

Kada mu je rekla da ga voli, shvatio je da je njegova, da joj nema povratka i iskoristio je to, iskoristio je to protiv nje i protiv sebe. Rekao joj je da bi je htio upoznati sa svojim roditeljima jer i on nju voli, ali da ne može onakva pred njih. Nije se naljutila. Uredio ju je i kupio joj odjeću po njegovom guštu.
Navečer je ispred ogledala gledala zbunjeno u neku novu osobu, nepoznatu joj - u cvjetnoj haljinici i štiklama, crvena kosa postala je plava, šminka nije bila crna nego ružičasta, piercinzi su nestali, 13 naušnica na uhu zamijenile su samo dvije svjetlucave. To više definitivno nije bila ona. Ona je umrla. Nestala je u tom jednom danu kao da nikad nije postojala. On nije shvaćao što joj je učinio, što je sebi učinio.

Prošli su mjeseci.
Gužva u njenom butiku se smanjivala, a njena se kreativnost gasila.
Jednog dana u njenu je trgovinu ušao stari znanac. Nije ju prepoznao i pitao ju je što se dogodilo s vlasnicom. Ispričala mu je kako se zaljubila i kako se promijenila. Nije mogao vjerovati, bio je razočaran. Uhvatio ju je za ruku i silom odveo, u početku se opirala, ali onda je popustila vidjevši gdje ju vodi. Ušli su u staru trošnu kuću. Osmjeh joj je obuzeo lice. Unutra je bilo staro društvo, koje ju je jedva prepoznalo. Družila se njima cijelu noć pušeći i pijući. Osjećala se preporođenom. Otrijeznivši se, odlučila je vratiti sebe. Pojavila se pred njegovim vratima, ista onakva kakva je bila kada su se upoznali. Svađali su se, ali on nije htio popustiti, htio je da opet bude lutka koju je stvorio, ali ona nije mogla prihvatiti da je ne želi onakvu kakva jest. Razočarana u ljubav i njega, izvadila je pištolj i pucala u njega. Lokva krvi se širila oko njega, gubila ga je.

Vozila se s njim u kolima hitne pomoći moleći ga za oprost i govoreći mu da ga voli, a on je samo trpio bol dok nije izgubio svijest držeći ju za ruku.

U onoj maloj sobici gleda kroz rešetke kako život prolazi i čeka dan kada će izaći i otići na njegov grob, na grob u koji je zakopala svoj život, svoju ljubav i sve što su njih dvoje mogli imati.

Autor: Amaterka