Posljednje čega se sjećao bila je svečana dodjela nagrade „četveroljetka“ koja se dodjeljivala svake 29. veljače i tajnih agenata Uskoka koji su nepozvani upali na proslavu i oteli mu neprijelazni pehar iz ruku, optužujući ga za hrpu kojekakvih malverzacija, a sve po iskazu nezaštićenog svjedoka Slavujka Pjevića, novopečenog tajkunčića koji se nedavno odcijepio od Taje, te mu na kraju i preoteo ljubav života, prekrasnu crnokosu ljepoticu Luciju Cifru, zvanu kratko i jasno Lu Cifra!!!

-Doktore, srčani il' moždani?-upitao je Tajo, teškom mukom otvarajući usta.

-Nisam doktor, nego Petar s prijemnog.-odvratio je ovaj.-Čini se da je „kombinirani“.

-Znači opasno?

-Da se ne lažemo…primljeni ste. Niste baš živjeli zdravo?

-Najzdravije! Al' pretjer'o!

-A otkud onda „kombinirani“ ?

-Od ljubavi…od  moje drage Lu!

-Hm, čudno ime…vuče na kinesko. Mora da je bila žestoka ljubav?

-Paklena!

-Znači, izuzetna žena?

-Da, kad ju imaš…osjećaš da možeš sve! Eto takva!

-I gdje je sad?

-E, 'ko to zna! Ne vjerujem da je kod onog jebenog cinkera Pjevića…s njim je bila samo da meni napakosti.

-Molim, bez psovanja!

-Kasno je da se mijenjam.

-Možda…-rekao je zagonetno Petar, pa pustio Taju da priča o svojoj Lu Cifri i kako ga je uništila, spominjući tek usput hrpu kolateralnih žrtava te ljubavi; od radnika otpuštenih iz tvornica u kojima se namjerno gasila proizvodnja preko naručenih smaknuća ljudi koji su smetali u razvoju biznisa do bijednika kojima je hipoteka došla krova nad glavom…

No, hvalio se nije usput, nego namjerno i to stvarima koje je poklanjao svojoj dragoj; od skupocjenog nakita izrađenog od najdragocjenijeg kamenja preko krznenih bundi oguljenih s najplemenitijih glodavaca do unajmljivanja jednog lokalnog političara da joj bude vozač i nosač kad joj se prohtjelo ići u šoping na najpoznatiji koridor u ovom dijelu Europa…

Napričao bi on štošta da ga Petar nije prekinuo:-Shvatio sam! Ja sad ode, a ubrzo će vas netko preuzeti.

Nije to ni izgovorio, a nestao je.

Taji se učinilo da je trepnuo, a kad je otvorio oči, vidio je svoju dragu Lu…svoju Cifru…

No, ovog puta umjesto crne sexy oprave, nosila je bijelu…

Tada je primijetio nešto što prije nije. Cifrino lice se izobličilo, postalo koščato, a jabučica na vratu se izbočila…

-Nemoguće! Ti si muško!?

-I muško i žensko…ja nemam roda, broja ni padeža…ja sam Cifra nad Ciframa…Lu Cifra! Htio si me imati, a zapravo sam ja uvijek imala tebe…

Zatim je stavila slušalice na uši kako bi preslušala najnovije turbofolk hitove i krenula prema vratima, a pri prvom učinjenom koraku zakačila je nekakav kabel na podu. Utikač je ispao iz utičnice i aparati su stali…

Nitko nije mogao čuti Tajin samrtni hropac i dozivanje imena svoje ljubavi…nitko, jer je Petar u međuvremenu odveo ostalo osoblje na marendu…

Autor: Lido