Tajo Kunić, tajkun godine po izboru
menadžera njegovih tvrtki, kako matične karizmatične, tako i onih sestara i
kćeri koje su, nakon famoznog “prvog milijuna“, počele nicati kao gljive
poslije kiše, ležao je na tvrdom bolničkom krevetu, priključen na aparate, te
blijedo gledao u čovjeka koji se znatiželjno nadvio nad njim.
Posljednje čega se sjećao bila je svečana dodjela
nagrade „četveroljetka“ koja se dodjeljivala svake 29. veljače i tajnih agenata
Uskoka koji su nepozvani upali na proslavu i oteli mu neprijelazni pehar iz
ruku, optužujući ga za hrpu kojekakvih malverzacija, a sve po iskazu
nezaštićenog svjedoka Slavujka Pjevića, novopečenog tajkunčića koji se nedavno
odcijepio od Taje, te mu na kraju i preoteo ljubav života, prekrasnu crnokosu
ljepoticu Luciju Cifru, zvanu kratko i jasno Lu Cifra!!!
-Doktore, srčani il' moždani?-upitao je Tajo, teškom
mukom otvarajući usta.
-Nisam doktor, nego Petar s prijemnog.-odvratio je
ovaj.-Čini se da je „kombinirani“.
-Znači opasno?
-Da se ne lažemo…primljeni ste. Niste baš živjeli
zdravo?
-Najzdravije! Al' pretjer'o!
-A otkud onda „kombinirani“ ?
-Od ljubavi…od moje drage Lu!
-Hm, čudno ime…vuče na kinesko. Mora da je bila
žestoka ljubav?
-Paklena!
-Znači, izuzetna žena?
-Da, kad ju imaš…osjećaš da možeš sve! Eto takva!
-I gdje je sad?
-E, 'ko to zna! Ne vjerujem da je kod onog jebenog
cinkera Pjevića…s njim je bila samo da meni napakosti.
-Molim, bez psovanja!
-Kasno je da se mijenjam.
-Možda…-rekao je zagonetno Petar, pa pustio Taju da
priča o svojoj Lu Cifri i kako ga je uništila, spominjući tek usput hrpu
kolateralnih žrtava te ljubavi; od radnika otpuštenih iz tvornica u kojima se
namjerno gasila proizvodnja preko naručenih smaknuća ljudi koji su smetali u
razvoju biznisa do bijednika kojima je hipoteka došla krova nad glavom…
No, hvalio se nije usput, nego namjerno i to stvarima
koje je poklanjao svojoj dragoj; od skupocjenog nakita izrađenog od
najdragocjenijeg kamenja preko krznenih bundi oguljenih s najplemenitijih
glodavaca do unajmljivanja jednog lokalnog političara da joj bude vozač i nosač
kad joj se prohtjelo ići u šoping na najpoznatiji koridor u ovom dijelu Europa…
Napričao bi on štošta da ga Petar nije
prekinuo:-Shvatio sam! Ja sad ode, a ubrzo će vas netko preuzeti.
Nije to ni izgovorio, a nestao je.
Taji se učinilo da je trepnuo, a kad je otvorio oči,
vidio je svoju dragu Lu…svoju Cifru…
No, ovog puta umjesto crne sexy oprave, nosila je
bijelu…
Tada je primijetio nešto što prije nije. Cifrino lice
se izobličilo, postalo koščato, a jabučica na vratu se izbočila…
-Nemoguće! Ti si muško!?
-I muško i žensko…ja nemam roda, broja ni padeža…ja
sam Cifra nad Ciframa…Lu Cifra! Htio si me imati, a zapravo sam ja uvijek imala
tebe…
Zatim je stavila slušalice na uši kako bi preslušala
najnovije turbofolk hitove i krenula prema vratima, a pri prvom učinjenom
koraku zakačila je nekakav kabel na podu. Utikač je ispao iz utičnice i aparati
su stali…
Nitko nije mogao čuti Tajin samrtni hropac i dozivanje
imena svoje ljubavi…nitko, jer je Petar u međuvremenu odveo ostalo osoblje na
marendu…
Autor:Lido