utorak, 25.05.2010.
Oko se gnijezdi
Niknula mladica
prostora treba
dok joj vršak sunce mije
ono nevidljivo
napreduje u tami
prodire u zemlju
crpi snagu za cvjetove
plodove
Njome mi se um smiješi
dok srce tumači
i njegov rast
kad je premalo mjesta
za novo oko
koje se u njemu gnijezdi
pa bolne otiske ostavlja
šireći se
Grijat će me jednom
poput ljeta
iako sad zimuje
izmjenjujući udah izdah
naprežući kožu mišice
proljećem oblikovano
urodilo jesen
Ljiljana Katić, 25.5.2010.
- 18:34 -
srijeda, 19.05.2010.
Oblikovan dan
Nasititi se dana
prebrati vrijedno od bezvrijednog
ugraditi ljubav u praznine
dopuštajući srcu da živi
baš takvo kakvo je
s neizmjenom čežnjom
da svaki dan ostavi trag
svog oblikovanja u njemu
obasjavajući tamu
novim danom na pomolu
Ljiljana Katić, 19.5.2010.
- 12:38 -
ponedjeljak, 17.05.2010.
Do prevage
Danas je tišina tako dugačka
kao da svaki trenutak
iščekuje pomak
premak
od težine srca do lakoće
od sivila do boja
glazbe za kojom čezne
dok me čekanje umara
ali iznenada i snaži
Nada tminu osvjetljava
vrijeme podržava
do prevage
u naručju sigurnosti
da bit će ti bolje
Ljiljana Katić, autocesta, 17.5.2010.
- 12:14 -
Dar poznavanja osobe
Podići ruku
kao tek ozdravljeno krilo
i osjetiti vjetar na koži
poput nanovo primljene slobode
Pronaći sebe
nalik na buđenje iz sna
i biti ja
A tko sam to ja
i što uopće znam o sebi
poznajem li se
Osoba se prihvaća i upoznaje
jer samo je njezin Stvoritelj
poznavati može
No i Ti sam
Stvoritelju
želiš biti dar
svakom svom stvorenju
i upoznavati Tebe
naša je zadaća
iz dana u dan
i ti se susreti
nastavljaju
u svakoj darovanoj osobi
Ljiljana Katić, Dugo Selo, 28.2.2004.
- 10:39 -
subota, 08.05.2010.
Daruj mi slobodu
Oduševljenje u prepoznavanju
vlastitog iskustva u tuđem oku
uguši moj osmijeh
izmami suzu
Ne svedi me na sebe
daruj mi slobodu
da toliko tebi slična
opet drugačija budem
i kao što me sobom daruješ
mnome darovan budeš
Ljiljana Katić, pod krošnjom, 8.5.2010.
- 16:31 -
ponedjeljak, 03.05.2010.
Jedan trenutak
Ustajem otežalih udova
umorom noćašnjih snova
zjenama prodirem kroz oblake
hvatam zraku u srcu
braneći se od oštrica straha
što je čitavu noć uzimao snagu
otimajući sigurnost
navaljujući nezasitno
Čitav dan nalikuje vječnosti
koja prazni
nesebično nudeći tek nemir
a onda jedna mala odluka
zatvoriti vrata mraku
otvoriti prozor spokoju
donosi radost
puninu
Ljiljana Katić, Marija Bistrica, 3.5.2010.
- 21:07 -