Ustajem otežalih udova
umorom noćašnjih snova
zjenama prodirem kroz oblake
hvatam zraku u srcu
braneći se od oštrica straha
što je čitavu noć uzimao snagu
otimajući sigurnost
navaljujući nezasitno
Čitav dan nalikuje vječnosti
koja prazni
nesebično nudeći tek nemir
a onda jedna mala odluka
zatvoriti vrata mraku
otvoriti prozor spokoju
donosi radost
puninu
Ljiljana Katić, Marija Bistrica, 3.5.2010.
Post je objavljen 03.05.2010. u 21:07 sati.