ne vjeruj ljudima
ljudi su zlo...
to je činjenica. postoje iznimke,ali ja osobno smatram da je na svijetu puno više zlih ljudi. imala sam tri prijateljice. bile su moje rame za plakanje, bile su moji personificirani dnevnici, moji psihijatri. moje sve.
s vremenom sam shvatila da mi zapravo treba samo jedna od njih. ona s kojom sam bila od početka. ona koju bezuvjetno volim. istu stvar su očito shvatile i one dvije. naše prijateljstvo se razbolilo. u početku je to bilo samo kašljucanje, ali s vremenom su dolazili na vidjelo već konkretni simptomi tuberkuloze. prijateljstvo je umiralo...umiralo je polako i sigurno.
ja sam bila okrutna i to me nije žalostilo. kad je prijateljstvu trebala pomoć, nisam se ni okrenula jer nisam marila. to su činile i one.
jednoga dana, nakon smrti prijateljstva koje je bilo zaboravljeno, bez sprovoda, bez spomena, meni su počeli prilaziti ljudi koji su znali tajne koje sam davno povjerila dvijema prijateljicama. to je pomalo zabolilo jer koliko god nisam tugovala za ionako neželjenim prijateljstvom...ja nikome nikada nisam rekla njihove tajne. i sada, kad se ljutim zbog mnogih stvari, ne namjeravam ljudima govoriti o davno izrećenim tajnama. ne razumijem...zašto se ne možemo jednostavno ne družiti? zašto je potrebna osveta?
ali, vjerojatno na to nikada neću dobiti osgovor. stoga je najbolje, ne vjerovati ljudima.
enivej, sutra počinje škola i to je poprilično tužno.
šaljem veeeejiki hugek, nikolinici, nini, emi, eli, chuck, lori koju sam jučer srela, luki, saletu, rani, franu i mojim dragim ljudofima s bloga.
cmok! idem s franom na kafu.
Moja protekla godina
Za proteklu godinu sa sigurnošću mogu reći da mi je bila najbolja.
Počela sam otkrivati svijet, sebe, osobe oko mene.
Dada. Bila je u svakom slučaju prekul. Zadovoljna sam sobom. Time kako sam preživjela prošlu godinu.
Shvatila sam da je sreća, osmjeh i smirenost cijela tajna dobrog života. Život je veoma šajni.
Divno je kada hodaš gradom i osjećaš se kao da iz tebe izlaze crvena srčeka sa točkicama svijetle nijanse roza boje i tamnoljubičastim prugicama. U cijeloj toj priči se i nađe poneki šareni mjehurić od sapunice.
Puno sam se više prošle godine družila sa svojim prijateljima. Ili barem osobama za koje sam mislila da su prijatelji.
Shvatila sam da se ponekad neke stvari niti ne moraju riješiti. Jednostavno…neke nesuglasice mi nisu bitne ako mi i same te osobe nisu bitne. Bolje je da to ostane u zraku jer ionako se neću previše truditi oko svega toga ako se i nešto riješi. Ali to ne znači da ja ne volim te osobe ili da ih možda mrzim. Dapače, ima veoma dragih ljudi ,ali znate kad jednostavno ne možete s nekim normalno razgovarati ili pak kad razgovarate s njim drži glavu nagnutu u jednu stranu,a vi biste htjeli da je drži na drugoj strani. Zahtjevna sam ja. Ali tako barem znam da ću uvijek imati samo jednu najbolju prijateljicu u jednog najboljeg prijatelja. Ili bolje rečeno…svega dva prijatelja, a ostalo su poznanici? Ili tako nešto…
Morat ću sada naglo završiti.
I da, nisam vam uopće rekla kako je prošlo slavlje. Bilo nam je predobro, bili smo malo i vani, grudali smo se i smijali se sami sebi. Drago mi je što sam staru godinu ispratila s prijateljima i poznanicima. Ljubim vas!
Na kraju, želim vam gro gro onog meni najvažnijeg , ljubavi i sreće, zdravlja, uspjeha u školi , poslu i životu, dobrih odnosa s ljudima, uravnoteženosti, dobre, pozitivne energije i visokih frekvencija, dobre zabave, novih prijatelja i dobrih odnosa s ljudima!
Pozdravljam emicu, axla , luku, ranu(silo nečista), reicu, ticu…ako sam nekog zaboravila neka mi odrubi glavu.