PLEASE…DON'T GO…
Toliko sam sretna…a ponekad se toliko bojim.
Prelijepo mi je da bi se stvarno dešavalo…predobro se osjećam da bi stvarno bila istina.
Da li je moguće da je tako dobro? Da li je moguće da je tako ispravno?
Bojim se da će otići kao što je i došlo.
Toliko volim ljude oko sebe…ne želim ih pustiti da odu. Ne želim!
Što ako nas nešto razdvoji? Što ako ne bude više ničega? Ako ostanem sama?
Ne znam …ali znam da ću uživati u svakom trenutku jer…sretna sam. Zašto onda razmišljati o nečemu što se možda nikada neće dogoditi? Trebam malo razbistriti tu svoju glavu i razmišljati o sadašnjosti.
Danas ako bog da idemo u avenue mall.
Hvala na žrtvi, ljudi.
Toliko smo toga propustili u ovih mjesec dana,ali obećajte mi da ćemo sve nadoknaditi.
Enivej, jučer je bio villiju rođendan ,pa se idemo malo podružit. Da su okolnosti drugačije bilo bi svega,a ovako…samo naš dobri stari avenue mall. A ljubica naša. Hehe, jučer sam se tako smijala tini kad je došla meni na vrata , stala na sred hodnika, izvadila upaljač i onu malu svjećicu za tortu i počela pjevati sretan rođendan. xD
Enivej, jučer sam išla odgovarat biologiju. Dobila sam 5.
Danas idem geografiju…imam strah…kako bi francuzi rekli.
DD. ali sve će proći savršeno. kao i uvijek.
Nemoguće je postalo moguće
Em…ja zapravo ne znam zašto sam stavila ovaj naslov. Ali tako dobro zvuči, zar ne? Danas sam pričala s mojom cuuurom ane na msn-u pa je izrekla tu veoma dubokoumnu rečenicu „nemoguće je postalo moguće“.
No da…imam vijesti imam vijesti. Ako draga viša sila pomogne ,sljedeći tjedan grem u školu.
Ahem. Ahem. Da čujem pljesak!
No da…primijetila sam kako me mogu jako male stvari naživcirat, a na neke koje bi me trebale niti ne obraćam pažnju. Najprimjer, msn-om hara neki ukleti vajrus i cijelo vrijeme mi ljudi „šalju“ jer oni ni ne znaju da se to pošalje, neke datoteke. Reko, kssssss…poludila sam na to. Možda ipak ovaj naslov ima nekakve veze jer ćem uskoro hodati po svijetu i ić na opatovinu i tako to. Ma jedva čekam!
Večeras baš nisam pjesnički inspirirana…uopće. Baš sam htjela napisati nekakvu pričicu lijepu,ali me prošlo. I sad sam sama sebi dosadna jer znam koliko me na blogovima živciraju oni suhoparni, dosadni postovi.
Joooj. Trebali bi naći blog lane jurčević…da je malo zafrkavamo. Hehe. Sad sam se sjetila frenda koji je poslao, ja mislim na net poruku dok je bio lanin spot „lana jurčević, hoćeš biti s menom“? /Evil laugh/
…enivej, da spomenem malo mojedrageljudekojisuuvijekuzmeneikojemnogovoljam.
Tina je nakon nekoliko mjeseci nepisanja bloga provalila da ona ne zna što bi pisala, da će možda čak odustat od toga…ane je jedno veliko ANIME…joooj. Ja sam ih nekoć gledala. Bila sam zaljubljena kao mala u onog lika iz mjesečevih ratnica „maska u smokingu“. /smeh/
Zanima me da li i vi gledate anime? Ane,ane. Čak ih i crta. Potpuno je opsjednuta.
Hilde je jedno veliko hrključ/šokota. Vulture je buban...držimo mu fige da nije „the thing“.
Enivej, napravit ću jedan veeeejki album sa slikama di ću stavit cijeeeelu ekipu pa da nas gledate kako smo divni i krasni…i rumeni.:/
Ali treba se prvo nabavit slika s koncertića razno raznih ili iz otoka, melina , pijanki na bundeku …nove godine. Bit će toga za gledat. Ooo bit će.
Do sljedećeg čitanja…zgrobom…počivali u miru…bogu hvala…
reži me, čupanje u knjižnici, satyricon i...jbg vrijeme provedeno doma.
daklem...
danas je reži me! ou yea...ta serija postaje opsesija.
još prije par tjedana je nisam podnosila,a sad...wuuuu. ne mogu bez nje.
baš je...čudna. da,to je prava riječ. čudna je.
ah,eto. kad is bolestan se počinju gledati stvari koje nisi volio i počinju se voljeti stvari koje nisi volio. eh...that's the way the story go...očito.
enivej, jedina zanimljiva stvar koju sam danas čula jest da su mi se frend i frenidca nemilosrdno počupali u knjižnici. što verbalno,što fizički...hahaha. da mi je to bilo vidjeti. umjesto da sam bila tamo,ja sam se cijelo vrijeme doma drogirala satyriconom...ali ok. i to je dobra zabava. ou yea.
ne mogu više. ne mogu.
već sam mjesec dana doma. fali mi sve. fali mi vanjski smrdljivi zrak.
fale mi ljudi. fale mi one bakice iz mog kvarta koje na sve momke s dugom kosom reagiraju "ahah ah. kud je otišao ovaj mladenački svijet? ne razlikuju se više muški od ženskih." hu...strašno.
fali mi onaj predbožićni osjećaj kad smo u gradu...taj hladan zrak, blijeda ,hladna lica, okićeni grad,noć...čajevi u zvuku koji mi je zapravo uvijek bio presvijetal...za to neko doba je runa čak bolja...fali mi onaj blag,ali hladan i oštar povjetarac, veselo hihotanje moga društva i pjesme s gej prajda koje dečki zdušno pjevaju...
evo i jednog spotića, za kraj.
dimmu borgir-the promised future aeons
halo halo ovde istina!
dobri dan.
žao mi je što dugo nisam pisala,ali istina je da moram mirovati, da je moj laptop spor i nda mi se neda svađat se s njim, a da nisam često na ovom kompu jer mi se uhvatio neki virus ,pa se sad hrvam s njim,a i moram puno učit, a kad ne učim frendovi su mi u posjetama.
fali mi blog,fali mi msn...fale mi stvari koje mi prije nikad nisu falile,kojima nisam pridavala neku veliku važnost. neki dan sam na par minuta izašla van, udahnula sam svjež zrak,vidjela par crvenih listića koji su pali na tlo kraj mene...fali mi sve to. no,dobro. sad će mi doć moja tina sa bilježnicama, pa moram poć.
veliki pozdrav za tinu, ane ,kreneka,hilde,tilena,sajkija,vultura i cijelu pg.
papa
ps- žao mi je što vam ne mogu često ostavljati komentare...svima ću doći na blog .ćim budem mogla
