Jesi l' mala ljubila zidara? Jesi ,jesi al žbukara nisi!
dakle ovako...ovaj naslov je posvećen mojem prezgodnom,šarmantnom ,dobrom,šekši frendu PsYhOtYcU. morala sam ovo napisat jer sam danas skužila da je opasna biljka kad mi je prolio tuš za likovni po starkama koje se nisu baš tako bunile jer vole biti pošarane i zamazane.
uz to sam dobila gratis i po hlačama koje su eto baš danas bile plave,a još sam imala filing da moram obuć crne. enivej...sutra pišemo matematiku. weeeeee! ali dobra vijest je da sam dobila 5 iz fizike! yyeeeeeeahh! i dobra vijest je da je moja naj frendica ane napokon sretna. ANE...TI SI SRETNA(skužit će ona o ćemu pričam). malo mi je teško pisat post jer pričam s ljudima na msn-u i tu pišem...D'. moram podijelit s vama jednu prekrasnu pjesmu. baš je lijepa,a riječi su thothalno meni poznate od nekud...hm. hihi. i sad se desio zajeb šta sam krenula pisat post s nekom temom,a ta je tema isparila iz moje glave...i sad će post opet ispast suhoparan.
mah...evo mog msn-a pa da završim : littlelotte_3@hotmail.com
Nobody knows
Nobody knows but me
That I sometimes cry
If I could pretend that I'm asleep
When my tears start to fall
I peek out from behind these walls
I think nobody knows
Nobody knows no
Nobody likes
Nobody likes to lose their inner voice
The one I used to hear before my life
Made a choice
But I think nobody knows
No no
Nobody knows
No
Baby
Oh the secret's safe with me
There's nowhere else in the world that I could ever be
And baby don't it feel like I'm all alone
Who's gonna be there after the last angel has flown
And I've lost my way back home
I think nobody knows no
I said nobody knows
Nobody cares
It's win or lose not how you play the game
And the road to darkness has a way
Of always knowing my name
But I think nobody knows
No no
Nobody knows no no no no
Baby
Oh the secret's safe with me
There's nowhere else in the world that I could ever be
And baby don't it feel like I'm all alone
Who's gonna be there after the last angel has flown
And I've lost my way back home
And oh no no no no
Nobody knows
No no no no no no
Tomorrow I'll be there my friend
I'll wake up and start all over again
When everybody else is gone
Nobody knows
Nobody knows the rhythem of my heart
The way I do when I'm lying in the dark
And the world is asleep
I think nobody knows
Nobody knows
Nobody knows but me
Me
eto...inaće je ne slušam,ali mi je ova pjesma pravo otkriće.
i morala sam stavit jedan spotić koji svi vjerojatno već znate,ali eto oko toga se vodi rasprava između tine i mene jer ja tvrdim da je tu ville zgodniji nego ikad.
đi...sunašca moja. aj lav ja...
danas je jedan ludi dan. kišni dan. dan pun emocija. dan u kojem sam pojela dvije čokolade i ostala živa.
dan u kojem smo pobijedili makedonce(jeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee). thothalno ludi dan...
ali dobro...vratimo se mi naslovu. kao što znate ili ne znate najvažnije osobe u mome malom životu su frendovi. ne mogu reč starci jer kad jednom oni odu ostat će pravi frendovi...frendovi poput ane, tine, alana i puno,puno njih...u svakoj teškoj situaciji ste bili tu...ok, ovo zvuči ko neko oproštajno pismo. u svakoj situaciji STE tu. nikad vam nisu dodasna moja zanovijetanja(moš mislit,hihi). ne mogu zamislit čovjeka koji nema frendove, koji ne mora frendici govorit DA U ONOM ŠEKŠI GOTIK ŠOSU NEMA DEBELE NOGE! ILI FRENDU DA JE ZGODAN! ILI ONOJ ISTOJ FRENDICI S POČETKA DA SE NE BRINE JER HMH JE HMHM... s kim ću se nakon tjelesnog derat na nirvanu ako ne s hildicom ?kome ću davat pare za samoubojstvo,cigarete ako ne peri? stvarno ne znam šta bih bez ane,frana,tine,borisa,alana,psyhotyca...
kad mi je najteže vi me nasmijete. bez vas ne bih mogla podnijeti cijeli život...moj entuzijazam,osmjeh i optimizam bi otišo u pm, s oproštenjem! evo, budući da bih danas i onim jadnim ljudima koje život ne mazi i pazi ispred katedrale dala sve pare ovoga svijeta(da ih imam) i da bih im dala jedan veliki zagrljaj(koji im ne treba) iskoristila sam to za zahvalu mojim frendovima što me trpe. beeeeelj! :P!
Nešto na što se možeš ubit ili glasno nasmijat!
danas je cijeli dan ,koji još traje bio halo!
1. cijelu noć nisam spavala zbog tog k od zemljopisa jer sam morala ispravit tu odvratnu jedinicu za koju uopće ne znam kako mi se mogla desit i ugl. koja se povlači već tjednima po tom odvratnom imeniku i na najodvratniji ,najsmrdljiviji i najperverzniji mogući način viri ponosno iz imenika! huh! sad sam se iživila!
ujutro sam se probudila i izgledala sam ko napušeni kurt kombain!(ljubav moja mrtva…). mislim da bi svi osim mojih staraca i nekih mojih frndova koji su me par pita vidjeli odmah nakon neprospavane noći pobjegli glavom bez obzira. ahihi! kako sam večer prije zaboravila složit knjige, isto zbog zemljopisa koji sam ponavljala brat bratu do pol 12 što je za mene kasno kad se radi o učenju. ostatak ranog jutra sam provela pred mtv- om i da bi stvar bila bolja nisu puštali dobre stvari nego neko primitivno švabsko smeće!(ne mislim na ljude nego na pjesme. samo mi još treba da me prozovu šovinistom.). i tako sam se ja odgegala u školu,naravno zakasnila sam po tinu, skoro sam zakasnila i na zemljopis. pitala me… to mi se uvijek desi! frendicu koja je isto odgovarala pita sve što ja znam,a mene teška pitanja,pa mislim strašno! ugl. dobila sam 4,4,5! ubit ću se! nema teoretske šanse da prođem s 5 iz tog običnog štreberskog predmeta.
prvo mi je došlo da bacim torbu i počnem vrištat,a onda u miru sjednem,ali sam skužila da ću završit u vrapču ako to napravim. cijelo vrijeme sam gledala u prazno i to je to…da bi stvar bila još bolja otkazan je izlet na koji smo trebali ić zbog snijga! Ono…jupi. Napokon je došao tehnički. Sa mnom je sjeo frend i uspio je nešto veliko. Uspio me nasmijat! Hjeeeeeeeeeeej! Eto,sad sam opet ona stara! Heheheh! Hohoho! Ahiihihihihihi!
Znam,znam,glup post. ali ljudi moji ,suosjećajte sa mnom!
Da ne zaboravim…ele me molila da je pozdravim…pa …pozdravljam te.
možete vjerovat da je sutra 1. dan proljeća? hahaha!
Stigla inspirejšn. Jeeej!
Napokon sam dobila inspiraciju i mogu pisat. Onaj problem iz prošlog posta me umorio…
Ne želim ni o čem razgovarat , izbjegavam tu temu,živcira me šta od jednom to svi znaju samo ne znam od kud…s tom frendicom je sve u redu.oprostila mi je. valjda.
No dobro,dosta mi je toga. Što kažete na neki otužan crni post? Ili bi pak mogla nešto u ružičastoj boji…ajmo nešto compose…neki dan sam se pitala zašto ja uopće živim? Kome ja u ovom zapravo malom svijetu pripadam? Zašto voljeti? Zašto se smijati? Zašto biti zaljubljen? E,pa za babino brašno…zaljubljenost,ljubav ,dečko-cura. Sranja,ljudi moji! Čista sranja! Zašto? E,pa ovako….jeste se ikad zapitali čekaj malo,jesi se ti ikada zaljubio/la?
Ja jesam i odgovor je bio „jednom u cijelom životu“. Ne mogu vjerovat da sam se iskreno zaljubila samo jednom,da sam voljela tu osobu i da me nije bilo briga jesmo li skupa ili ne. Samo sam htjela biti u njegovoj blizini i željela sam da mu je dobro. I to je prošlo. I ne patim. Pa budimo razumni to je bilo davno i shvatili smo obadvoje da ne ide. E,pa to je najbolje. Kad se sve zna,nema negativnih osjećaja, nema onoga „joooj, kurva tam se pipka sa susjedom markom“ ili „jooooj, on mene nikad nije volio,isuse kriste koji je on idiot,koja sam ja glupača“. Većina veza završava na žalost tako,ali to su najčešće veze u kojima su ljudi bili „smrtno zaljubljeni“ jedan u drugoga prvih mjesec dana ili manje,a poslije prošo voz. To nije ljubav. Ljubav je bezuvjetna,traži možda samo malo pažnje i par pogleda. Traži lijepu riječ, a ne traži ništa za uzvrat. Ko zna da li ću je ikada više osjetiti. Sretna sam jer se sa nepunih 14. godina inače ne mogu tako velike stvari. Ja sam uspjela. Mi smo uspjeli. Bezbroj puta sam čula razgovore ili vidjela na blogu cure koje pišu kako je „on“ kreten,da ne može vjerovat, kak ovo,kak ono…čekaj malo…stani,curo. Ako te više ne voli. Ne voli te. Ne možeš niti jednog čovjeka na ovoj planeti natjerati na nešto,a kamoli na ovakvu stvar. Možda ni on sam to nije htio,a eto,dogodilo se. Ne znam…ipak su neke stvari prekomplicirane. Možda nikad neću saznat odgovor na njih…na žalost. Nadam se da sam uspjela napisati nešto što vas barem malo zanima. Uskoro ,ako će biti inspiracije stiže nova tura.
Puffa ane,alanu,tini,anđelu sa slomljenim krilom(e,da.sad sam se sjetila. nikad te nisam pitala zašto ti je krilo slomljeno!)i da,frane ,veliki pozdrav!
Her tears and her black broken heart 
prije nekoliko minuta sam razmišljala o sebi i potpuno sam se razočarala. moj stalni osmjeh i dobra volja ne pokazuju koliko sam u stanju povrijediti osobu. Ovo je za moju prijateljicu. ne najbolju prijateljicu,ne savršenu prijateljicu,ali prijateljicu. ele,pogriješila sam…i i dalje griješim. Znam to…pitala si me –odgovorila sam ti. Mislila sam da imaš pravo znati. Ništa nije bilo. Ništa nije. Ne želi mi nikakvu sreću s osobom do koje ti je stalo jer znam da je ta sreća lažna. Ne možeš to željeti. Nikad mi nisi bila najbolja,nikad se nismo pretjerano družile,ali ti si ljudsko biće koje sam ja ugrozila i zato ti govorim oprosti. On nije ništa kriv! Njega ne diraj! Znaš i sama da mi to nije bila namjera,a vjeruj mi ni njemu. Imaš pravo kad kažeš mogla sam drugačije,nisam trebala pristat…nisam trebala,ali sam očito htjela. Ni sama ne znam kako ni zašto. Zbunjena sam koliko i ti,ali nisam povrijeđena. Zato još jednom kažem oprosti…nadam se da ćeš jednom ovo pročitat.
eto vidiš...ti bar ne moraš pričat kak ti je neki dečko slomio srce. tebi je "frendica".
vrijeme je za sjikice
evo,došlo mi je da stavim malo slika pa ću...stavit malo slika.
i da...molim vas,to što su slike pomalo možda mračne i tako to , to ne znači da sam ja neka sotonjara. samo kažem jer su me to ljudi ispitivali na početku početaka prošlog bloga. jednostavno me te slike posebno privlače i prekrasne su mi...
smrt sotonjarama!
ova me podsjeća na mene i na moj obožavani crveni ruž.
ovako provodim noći kad u životu stisne.
ova me podsjeća na moju najbolju frendicu ane.
a ovo pak na hilde...šekši.
par emo fotki
moja opsjednutost očima.
naravno ja ne bih bila ja bez pozdrafa!
pozz to ane(moram je na 1.mjesto),tina,borisss,alan, nikolina,ele itd.itd. i tako bliže i tako dalje.
mhm
sve je bilo tako lijepo...padala je kiša,naš smijeh se čuo do daleke finske i tako...sve dok nismo sreli mhm i dok ja onda nisam mhm i dok nije mhm...i onda da bi stvar bila bolja ja sam mhm i otišla...
baš je bilo mhm...ali briga me! po prvi puta u životu kažem da me briga i stvarno...to je dobar osjećaj. stvarno se previše brinem što ću reči,što ću napravit i kako, e pa nema više...
ane hvala ti što postojiš,stvarno. to sam do sad rekla jednoj osobi i sad tebi...hvala ti srećice moja. eto,tako. bit ću samo s ljudima kojima beskrajno vjerujem ,uživat ću i nastavit ću se bojat ljudi kao i do sad jer je to najbolje.
jedva čekam proljetne praznike da otputujem i maknem se od svega. i...jedva čekam da dobijem za uskrs ono šekši čovječe ne ljuti se koje samo stisneš u sredinu pa ti se kockica sama vrti. nego...ahihihi. jučer sam bila tu u kvartu vani i sretnemo mi osmaše i predstavi meni frend frenda od bivšeg dečka. ne znam baš kakve to ima veze sa mnom,al dobro...i zaboravih kako se zove. gledam u njega,rukujem se s njim i nemam pojma kaj govori. to sam baš primijetila. nikad ne pamtim imena kad se s nekim rukujem. postoji li neko objašnjenje za to ili za to postoji psihijatar?
eto...to je to. I IMAM JEDNO PITANJE ZA VAS DA IMATE O ĆEMU RAZMIŠLJAT,A I DA JA IMAM RAZMIŠLJAT O VAŠIM ODGOVORIMA. dal vi vjerujete u sudbinu? please mi odgovorite, možda objasnim u nekom od sljedećih postova zašto me zanima...puffa.
alanu
i da,skoro zaboravih. evo i jedna prekrasna pjesma s bloga maggotsystem(geno)
Stone Sour- Through Glass
I'm looking at you through the glass
Don't know how much time has passed
Oh God it feels like forever
But no one ever tells you that forever feels like home
Sitting all alone inside your head
How do you feel? That is the question
But I forget you don't expect an easy answer
When something like a soul becomes initialized
And folded up like paper dolls and little notes
You can't expect a bit of hope
So while you're outside looking in
Describing what you see
Remember what you're staring at is me
'Cause I'm looking at you through the glass
Don't know how much time has passed
All I know is that it feels like forever
No one ever tells you that forever feels like home
Sitting all alone inside your head
How much is real?
So Much to Question
An epidemic of the mannequins
Contaminating everything
We thought came from the heart
But never did right from the start
Just listen to the noises
(No more sad voices)
Before you tell yourself
It's just a different scene
Remember it's just different from what you've seen
I'm looking at you through the glass
Don't know how much time has passed
And all I know is that it feels like forever
But no one ever tells you that forever feels like home
[ Lyrics found on http://www.metrolyrics.com ]
'Cause I'm looking at you through the glass
Don't know how much time has passed
And all I know is that it feels like forever
But no one ever tells you that forever feels like home
Sitting all alone inside your head
And it's the stars
The stars that shine for you
And it's the stars
The stars that lie to you, yeah ah
I'm looking at you through the glass
Don't know how much time has passed
Oh God it feels like forever
But no one ever tells you that forever feels like home
Sitting all alone inside your head
'Cause I'm looking at you through the glass
Don't know how much time has passed
All I know is that it feels like forever
But no one ever tells you that forever feels like home
Sitting all alone inside your head
And it's the stars
The stars that shine for you, yeah ah
And it's the stars
The stars that lie to you, yeah ah
And it's the stars
The stars that shine for you, yeah ah
Fuck it's the stars that lie
The stars that lie to you, yeah yeah
Oh when the stars
Oh when the stars that lie.
volim te,Zvuče!
ovo je jedan neobičan post koji dolazi iz duše neobične osobe koja trenutno ima neobičnu upalu mišića. ovo pišem najviše u svoje ime,ali i u ime hildice,ane i tine. volim zvuk…
volim taj prekrasan dim cigareta koji se samo u njemu čini tako prekrasnim. volim sve ljude iz zvuka , volim marina kojeg stalno zezam svojim mahanjem i vikanjem:“konobaaaaaaaaaaaaaaaaaaar!!!!!!!!!!!!!“ ne mogu odoljeti onom zeleno obojanom prozoru na kojem držim noge…samo mi tamo ana može probati zapaliti žnirace starki upaljačem…volim , Zvuče tvoje prekrasne slike na zidovima i one kožnate jakne neuredno pobacane po stolicama. volim tvoj zmazani wc sa zelenom svemirskom žaruljom…volim tvoju kavu s rumom, čaj od borovnice i ono šumsko voće koje mi je marin namjerno donio iako ga nikad ne pijem(idiot:). volim te ,Zvuče! volim tvoje zvuke friško pečenog metala i rocka! volim vikende zbog tebe. volim 8 sati zbog tebe jer smo u to vrijeme uvijek tamo.
volim gejevu jer si u njoj. Što još reči…
i da...zvuk se nalazi u gajevoj 18.
jedna od slika
ostale fotke su bile zaštičene,ali ne brinite uzet ću ja ovaj vikend fotić.
mojoj ani,jani,alanu i milici
