je li to novi post? možda...
kao 1. sorite,sorite ,sorite što me nije bilo for a long time.
e sad...sad kad ste mi oprostili ja bih počela pisati.
dakle radi se o štafeti koju mi je na žalost dodijelio frend kojeg bih rado zbog te štafete zadavila golim rukama. onda seknd stvar,ljudovi moji. ovako...opet sam dobila čini mi se nekoliko lanaca sreće.
već sam sama sebi dosadna s tim,ali nije mi teško još jednom ponoviti. dakle...ahm ahm. meni je stvarno drago što mi ostavljate komentare. i faja vam. ali molim vas,ostavljajte pametne. na temu posta,bloga,mog pisanja. no bacimo se sad na štafetu!
-borbe sa samim sobom:
teško. jako teško. zašto? jer ni sami sebi ne želimo priznati svoje slabosti,u ovom slučaju borbe s time. sada ne želim govoriti o borbama sa sobom jer mi je priti neugodno,ali znam da ja imam problema s time. jedna strana me vuče na jednu stranu,druga na drugu. često mi se dešava da ne mogu spavati zbog svojih "borbi".imam često borbe oko one čudne riječi ljubav.
često ne znamo koga zapravo volimo. kome pripadamo. ne radi se samo o muško ženskim ljubavima,dakle vezama.naša psiha vjerojatno zna sve odgovore,rješenja na sve naše zablude i pobjede u našim borbama...trebamo naći to skriveno "ja" koje zna sve.
-žudnja za...
za čime ja žudim? svaki dan za nekom drugom stvari. mi zapravo svaku minutu imamo neku drugu žudnju. žudnje nisu stalne. iako, naravno postoji iznimaka. jedan dan sam se probudila i toliko sam žudjela za još malo sna. onda sam došla u školu,bila sam gladna i žudjela sam za velikim ,lijepim sendvičem. to su te malene žudnje koje doživljavamo svaki dan. ali...ove iznimke. mislim da je definitivno najteži oblik žudnje žudjeti za nekom osobom. na tom bolnom putu svako malo doživljavamo poraze. ali pravi borci se drže cilja. čini mi se da je jedina moja stalna prava žudnja finska,ali tko zna kad će se i to promijeniti.
-očajnost
nešto najgore što sam u životu osjetila.
cijeli svijet odjednom postane nešto strano. svaka suza je bolna ,svaki pokret je težak.
očajnost može izazvati bilo što. škola,gubitak drage osobe,svađa. to sad ovisi o osobi. neke osobe će i na najmanju stvar biti očajni. ima i osoba koje jednostavno žele biti očajne jer je to na popisu njihovog ponašanja i ne bi ih prihvatili ako su nasmješeni,ako su ono što jesu.
u svakom slučaju...očajnost je po mome mišljenju težak dio u životu,ali kad jednom prođe sve je opet lijepo...
-moja vjera
ja vjerujem u prijateljstvo i ljubav u tome prijateljstvu. to me drži živom.
osjećaj praznine je za mene ne prihvatljiv. ja jednostavno tražim i tražim dok ne nađem ispunjenost.
cijelom me također održava muzika.mogu reći da je to dio moga života,veliki dio i nitko mi ne može ništa reći. to je istina. muzika je nešto predivno. bila kakva bila, samo da je uhu mila...o? rimuje se,hihi. u svakom slučaju ljudi trebaju imati vjeru u nešto jer kad čovjek to nema dolazi do očajnosti.
nadam se da si zadovoljan. ako sam negdje fulala, sry,al eto tako sam ja doživjela tvoje pojmove.
štafetu predajem
tei
ludačama
miti
pojmovi su:
želim biti netko drugi ili se držim sebe?
Zavidnost
Pedofili(ubijmo ih!)
Sreća(što tebe čini sretnim/om)
evo i jednog spotića. gunsi. obožavam tu pjesmu. šmuc.
bijela zavjesa
Bila je noć… vani je bilo toplo kao i u stvarnosti. Bilo je sve realno,a opet…sve mutno i znala sam da nije java. Šetala sam pokraj neke kuće. Stala sam kraj jezera.
Učinilo mi se da vidim nešto kao odraz u vodi…bio je. to je bio odraz bijele zavjese koja se vihorila na vjetru. Uhvatila me jeza. Trnci su mi počeli prolaziti kroz cijelo tijelo. Iako je vani bilo prilično toplo u daljini sam vidjela maglu. Čula sam lagano šaputanje.iako nisam mogla razaznati riječi osjećala sam da me taj netko,ta spodoba doziva.
Da krenem prema magli? Da ostanem ovdje? Što učiniti…
Magla je polako nestala i sve s njom…ostala sam samo ja.
Kad sve dođe na svoje…kad će doći taj dan?
Praznici…ajme pa napokon su počeli praznici! wo!sutra mi dolazi ane,fališ mi srećo!
Prije nekih sat vremena smo pričale o…hahahaha!ne mogu to ni izgovorit.poticaj da pričamo o uglnećem jako perverznom je bilo moj frend.
Ajme! Ljudi…ja sam slobodna!!! Mogu radit sve! Ja sve mogu!toooo! napokon su se poslagale kockice u mojoj glavi! Ili ne… ne znamjoš to. Ali mislim da si više ne mogu vjerovat. Stalno si lažem.al ok ,bolje da lažeš sebi nego drugima. Ugl. Ovaj post pišem
Za frenda kojeg moram spomenut naravno…alan il'alen puno te lolim i znam da si sad razočaran kad post nije o tebi,al ćuj…ni o svom metalcu tu ne pišem.ne volim to.
Hii! Smijeh.smijeh bezveze.
Neki su me ljudi razočarali majoooo…nisu ništa napravili,ništa posebno…tj.stalno rade…ma ne znam.zbunj.zbunj. nešto za hilde…debela heeeellllla!!!hihii! vidiš onog zgodnog metalca u
Šekši kariranoj šulji?...baš je hihi!neću sve prepričavat jer njoj je ovo dovoljno.mogu te spojit s njom ak oćeš.Hihihi!
Sutra moram vježbat…sjo…mislim,stvarno vježbat. Jer ja stalno sviram,al to nije za profu.
Ja smatram da sve šta mi u muzičkoj daju je za njih jer ćemu to sve? Muzika se gubi…jednostavno nestane osjećaj kad sviram nešto što me se tjera.ffffuuj.
Wow! Kako mi je uspjelo niđe veze pisat! Hebeno.
Pozdravljam ane,tinu(koja je u zadnje vrijeme pre mirna),borisa,emoa,hilde,alena il' alana,ninsssa i mislim da je to to,puffa svima
Do čitanja!
dani...kao sni...dan...kao san...kakav dan? kao san...
jučer me uhvatio takav primitivni ,maloumni ,nezreli napadaj... danas sam trebala imati instrukcije iz matematike kao i svakog kišnog ponedjeljka…kišnog u mojoj duši.
ponedjeljkom sam tužna. nema veze ako je sve u redu ja moram biti tužna…znam da počinje još jedan ogavan radni tjedan i da ću neka užasna lica škole ponovo morat gledat 5 dana. Fuj. jaki. ali vjerojatno već predpostavljate da ovaj ponedjeljak nisam tužna.
ako predpostavljate kao što ja predpostavljam da vi predpostavljate onda dobro predpostavljate. danas nisam ni tužna, ni sretna…čudno je to s obzirom na obzir da nisam imala instrukcije i da preksutra završava škola…da….thothalno. to mi se već događalo. u meni nema nikakvih emocija…kao da je sve isparilo. gledam ljude koje bih inače zagrlila i samo ih gledam…i gledam…i gledam…i mislim…“šta je tebi?“ gdje su nestali moji osjećaji danas? da ih ima…možda bi i post bio ljepše sročen. da…kad smo već kod života. lijep je…
tako je lijep i malen…i sretna sam što imam mali krug ljudi koji me vole i kojima sam stvarno draga. i ne želim „ekipu“ kako to neki kažu…jer je već imam. mala ekipa…od samo (za neke samo) 5 članova. to su ljudi s kojima volim biti. to su ti ljudi…koje mogu gledat svaki dan i nema šanse da mi dosade.
danas sam u školi vidjela neku curu koja me pogledala i nasmijala se meni i frendu koji je bio sa mnom, u facu…onako zlobno…pomislila sam „srećice jadna….zašto si ne nađeš život? hajde,probaj i bit će sve u redu. više nećeš bit ljubomorna ,shvatit ćeš da mi nismo ništa posebno, već samo obični smrtnici.“ eh….da.na žalost imamo i takve u toj odvratnoj ustanovi. mislim da inspirejšn polako isparava…da…imam pravo…odlazi.
No one can find me
Here in my soul
Kicking and screaming
Out of control
