subota, 21.04.2007.
Iluzija
Večer nečujno pada na grad
tisuću svjetala rasvjetljuje mi put
nalazim se u središtu svega
a tako je daleko ono što mi uistinu treba.
Srce bi htjelo puninu radosti
jer ta stvarnost njemu treba
ali sve je tako tugaljivo i sivo
kao oblaci uplakanog neba.
Gdje je nestala ta harmonija
puna blagosti i poznatih sjena
u kojoj sam nekad utopiti se znala
kada sam bila... tako mala.
Ovo molitva nije trebala biti
ali duša takvu melodiju sklada
i nije kriva ni sudbina ni vrijeme
već jedno davno zasađeno sjeme.
- 01:03 -
Komentari (19) - Isprintaj - #
srijeda, 11.04.2007.
Priča i kviz ;)
Bio jednom neki jednostavan i siromašan čovjek. Uvečer bi se nakon naporna radnog dana vraćao kući umoran i zlovoljan.
Zavidno bi promatrao ljude koji su se vozili automobilima ili sjedili za punim stolovima u gostionici.
"Ovima mora da je jako dobro", mrmljao je čovjek, skupljen u tramvaju kao grozd u tijesku.
"Oni ne znaju što znači mučiti se… Njima cvjetaju ruže. Kad bi oni morali nositi križ koji ja nosim!"
Bog je vrlo strpljivo slušao čovjekove jadikovke, a jedne ga večeri pričeka na vratima njegove kuće.
"Ah jesi li to ti Gospodine, Bože?" upita čovjek kad ga vidje. "Ne pokušavaj me uopće udobrovoljiti, dobro znaš kako je težak križ koji si mi stavio na leđa" - dometne čovjek ljutit kao nikad prije.
Bog mu se prijazno nasmiješi. "Dođi sa mnom, dat ću ti mogućnost da izabereš drugi križ", reče.
Čovjek se odjednom nađe u velikoj plavoj špilji, božanski lijepo uređenoj. Bila je puna križeva: malih, laganih, velikih, teških, mekih… dragih kamenjem optočenim, grubih, glatkih.
"To su križevi koje ljudi nose", reče mu Bog.
"Izaberi jedan." Čovjek mrzovoljno odbaci svoj križ u kut, protrlja ruke i počne birati.
Isproba jedan lagani… no bio je dugačak i nespretan za nošenje. Izabrao je jedan uglačani, ali taj je žuljao rame kao da je bio pun čavala. Dohvatio je sjajan srebrn križ, no preplavio ga osjećaj strašne osamljenosti i zaborava, pa ga brzo vrati natrag. Isprobao je mnoge druge križeve, ali svaki je imao neku manu.
Konačno u polutami u kutu pronađe križić izlizan od nošenja, ni pretežak ni nespretan, kao da je upravo za nj načinjen. Stavi ga na leđa i pobjedonosno poviče: "Ovaj ću uzeti", te izađe iz špilje.
Bog ga blago pogleda i u taj čas čovjek primijeti da je uzeo svoj stari križ, onaj koji bijaše bacio u kut kad je ušao u špilju, križ koji je nosio cijeloga života.
- 20:37 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
nedjelja, 08.04.2007.
Uskrsnuo je!
Sinoć su se ugasila sva svjetla. Okruživala nas je tama. Ono što bi nas uvijek okruživalo, naši grijesi i naše slabosti, da nije došlo nešto jače od toga. U jednom kutku pokriveno tijelo jednog čovjeka koji je dan prije razapet. Tijelo zamotano u bijele plahte.
Odjednom je u tu tamu ušlo svjetlo. I koliko god da je tama bila velika, svjetlo je bilo jače. Pobijedilo je tamu. Uskoro su zazvonila sva zvona, pjesma se zaorila. Bijele plahte postale su prazne. Uskrsnuo je.
Trpio je, bio je ponižen, mučen i odbačen. Bio je razapet, nemilosrdno ubijen. Ta kolika je bila Njegova bol, bol koja je morala otkupiti sve naše grijehe. Ali to nije bio kraj, to je bio početak. Početak novog i vječnog saveza ljubavi s nama ljudima.
Time odjekuju i one Njegove riječi pune nade i radosti: "Evo, sve činim novo!"
I time sva bol, svo trpljenje, težak križ, krv, rane, trnova kruna, dobivaju novo lice. Lice Krista Patnika preobražava se u Lice Uskrsloga, u Lice Pobjede, u Lice Radosti.
Budite radosni, budite srcem radosni, jer to je poruka današnjeg dana. Njegova ljubav ulila nam je snagu za izgradnju boljeg svijeta, svijeta nade i svijeta pravde. Otvorite vrata svog života toj snazi, neka se prenosi po ljudima bez kojih vaš život ne bi bio isti, i neka ju oni dalje prenose.
Neka obiđe čitav svijet, poput onog plamena koji smo večeras prenosili sa svijeće na svijeću. U trenu je cijela Crkva postala osvjetljena našim plamenovima. Svijet treba to Svjetlo. Odazovimo se Snazi. Budimo svjetlo Kristovo!
Dragi blogeri i svi koji čitaju ove retke,
sretan vam i blagoslovljen Uskrs! :)
- 00:05 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
petak, 06.04.2007.
Tvoja krv
Tvoja krv što čisti me,
Tvoja krv što život mi da,
Tvoja krv umjesto mene
kao žrtva pomirna
čini mene bjeljom nego snijeg,
nego snijeg,
moj Isus, moja ljubav, moje sve.
Tvoja krv što čisti nas,
Tvoja krv što život nam da,
Tvoja krv umjesto mene ...
Stihovi ove pjesme već mi par dana često dolaze u mislima. Gledala sam večeras Pasiju, i ponovno me kao i uvijek ostavila u nekoj tišini. Što reći? Da li bi išta što bih sada napisala bilo dovoljno dobro, dovoljno snažno? Ne... Tišina govori mnogo više.
Njegova krv očistila je naša srca. Čisti ih i dan danas. Na križ je išao On umjesto nas, umjesto mene, i umjesto tebe. Moj Isus, moja Ljubav, moje sve...
Hvala Ti.
- 23:37 -
ponedjeljak, 02.04.2007.
Ne boj se jer Ja sam s tobom
Sinoć sam bila jako lošeg raspoloženja, osjećala sam se tako bezveze. Nisam ni u čemu pronašla nešto što bi me usrećilo. Nisam više vidjela ni ljude u svom životu koji mi puno znače. Izgubila se sva zahvalnost. Bilo mi je žao zbog toga, ali nisam znala kako da si pomognem.
Slučajno sam naišla na neku stranicu otkud se mogu downloadat neke knjige. Tako sam išla isprobati i downloadati jednu knjigu u kojoj su bila zapisana iskustva običnih ljudi koji su u svoj život pustili Isusa da uđe, da postane njihov Gospodar, Otkupitelj, Brat i Bog. Pročitala sam dosta brzo sve priče, a na kraju jedne je pisalo da razmislim o tome da li je i ovo što sam sad pročitala Isusovo djelo, da li je to blagoslov iz Njegove ruke. A u srcu sam znala da je, osjećala sam da je sa mnom. A do prije nekoliko trenutaka sam bila tako sama. Nije bilo prijatelja, nije bilo nikoga s kim bi mogla tu večer popričati onako kako sam htjela. I sve riječi prijatelja nisu bile dovoljna utjeha. Jer ipak, potpuna utjeha samo je u Njemu.
Negdje sam davno pročitala da su ti trenuci naše tuge i suza kada im ni ne znamo pravi razlog, posljedica naših grijeha. Sve ono loše što svakodnevno činimo, sebi i drugima. I znam da si i sama milijun puta obećam da neću više činiti to i to. Obećam si da neću više griješiti, da neću pasti pod utjecaj zla, da ću biti jača od grijeha. Ohrabrim se, kažem si da ja to mogu uspjeti.
I tako, nakon što pročitah tu knjigu sa svjedočanstvima svih tih običnih ljudi koji su upoznali Isusa u svom životu, nešto kao sveti mir bilo je u meni. Osjećala sam neopisivu Njegovu blizinu. A ono što je posebno - osjećala sam se radosnom, punom života. Što je bilo stvarno čudo - jer nisam mislila da bih se tako mogla osjećati tu večer. Izmolila sam i Križni put od Bonaventure Dude. Križni put pun citata iz Biblije, pun misli koje su me potakle na razmišljanje.
Zatim sam se sjetila opet svih svojih grijeha, slabosti... dok sam molila Molitvu predanja. Kad sam Mu rekla, Bože, uzmi sve od mene što me rastavlja od Tebe. Oh, kako li sam samo osjećala da je svaki moj grijeh ono što me udaljuje od Njega. A kad sam daleko od Njega, kako uopće mogu biti iskreno radosna? Nema tog zlata koje bi moglo tako zasjati na meni, kao iskreni osmijeh koji srce šalje ljudima. Srce koje shvaća koliko ga Otac ljubi, koliko ga stalno doziva, koliko ga ne pušta iz svog zagrljaja... i kako mu ne broji grijehe. Ne da ih ne broji samo, ma On ih vječnom Ljubavlju prašta.
Ali grijeh je taj što čovjeka udaljuje od Boga. Što ga šalje u propast. Sotona je taj što omamljuje čovjeka. I znam da sam milijun puta rekla da mogu protiv zla, da sam jaka da to izdržim. Da ne želim više griješiti. Ali nisam si htjela priznati da nisam dovoljno jaka. I nikad neću biti dovoljno jaka da pobjedim sotonu. Pa što sam ja? Običan čovjek koji bez problema može podlijeći sotoninim činima.
Shvatila sam da jedino Bogu mogu iskreno reći. Uzmi sve od mene što me rastavlja od Tebe! I to želim, to iskreno želim, to sam iskrenim srcem zavapila. I znam da me čuo, i znam da sam ja čula Njega, jer tako sam se rasplakala... Da sam se poslije toga osjećala kao da sam dušu ispustila. Ne dušu, nego ono zlo što je mamilo dušu.
Da, uistinu, sama ne mogu protiv sotone, protiv grijeha. Ali sa Ocem sve mogu. On je svemogući, nema jačeg od Njega.
On je onaj koji je uz mene i u radosti i u patnji. Ali i u svim kušnjama zloga. I kada me grijeh namami, neću mu podleći, ne zato jer ja to mogu pobjediti, ne zato jer sam jača od grijeha, nego zato jer je Bog sa mnom, a zajedno možemo pobijediti i grijeh! Bog je sa mnom!
Još jednom te molim, dragi Bože. Uzmi sve od mene što me rastavlja od Tebe! Uzmi sve! Želim ti biti blizu! Doista od srca to želim...
Ovce moje slušaju glas moj,
i ja poznam njih, i za mnom idu.
I ja im dajem život vječni,
i neće propasti dovijeka,
i nitko ih neće oteti iz ruke moje.
Otac moj, koji mi ih dade,
veći je od sviju,
i nitko ih ne može oteti iz ruke Oca mojega.
Ja i Otac jedno smo.
(Iv 10, 27-30)
- 00:04 -
