utorak, 22.05.2007.
Could you love me anyway...
Evo samo da vam se malo javim. Ne stignem zapravo napisat neki normalan post. Nadam se da ću uskoro naći vremena i inspiracije :)
Stavila sam novi spot u boxu... Meni draga pjesma, a posebno me taknu ovi stihovi:
I am what you see
I am not what they say
But if I turned out to be
Could you love me anyway

Čini se da su to neke jednostavne, već odavno izrečene misli. Ali radi se o povjerenju. O povjerenju među ljudima. Jeste li ikad bili u situaciji da su govorili nešto o vama što nije bilo istina? A onda je neka vama draga osoba prilično povjerovala u to?
Tada ostaje samo da kažemo toj osobi ova prva dva stiha. Sve ostalo je na njoj, hoće li nam vjerovati ili ne.
Ali ova druga dva stiha još su dublja. Ako doista jest tako kako pričaju, da li bi me nečija duša mogla i dalje voljeti, unatoč tome? Možda sam u nečemu pogriješila, ali možda i ne. Možda jednostavno ne mogu protiv nekih stvari, jer su dio moga života i moga puta. Ali da li bi me nečija duša i tada voljela, i kada bi me možda pogledala drugačijim očima? Jer ipak, sve je to dio moje osobe, moga bića, moje nutrine... mene. O kako mi dođe da pitam ljude oko sebe... kada bi se nešto izokrenulo... kada bi bilo drugačije... možda kada bi se nekako promjenila... tj. ako se ikada promjenim u nečemu... možda čak i ne svojom voljom... da li bi me i dalje vaša srca voljela?
I razmišljam, i shvaćam. To je ljubav. Voljeti nekoga bez razloga, jednostavno jer taj netko - jest... Unatoč svemu. I dalje.

Love is hope in your heart
It will just wake up and ask for me by name
Maybe someday will ask for me by name
Just not today...
- 00:51 -
Komentari (15) - Isprintaj - #
subota, 12.05.2007.
System Restore
Ne znate što znači naslov? ;) System Restore je opcija u XP-u koja korisniku osigurava da, pođe li nešto po zlu, može vratiti računalo u stanje kakvo je bilo prije promjena koje niste željeli. Ovih dana sam shvatila kako je to korisno čudo :) Pošto mi je kosa boje kakve jest, često znam instalirati neke programe koje ne bih trebala, ali još češće maknem programe koji su neophodni za normalan rad kompa.

Tako sam i prošli tjedan nešto slično napravila, i komp je nešto štekao, nije htio normalno raditi, pa sam na sve moguće načine pokušala rješit to, ali nije išlo. I zadnje što sam se sjetila je taj System Restore. Idete na Start, All Programs, Accessories, System Tools, i vidjet ćete System Restore. Uglavnom, izaberete datum na koji želite vratiti sve postavke kompa i on vam sve to lijepo sredi i prebaci.
Znači opcija da se vratite u prošlost, i krenete od trenutka kad je komp bio u najboljem redu. Da krenete od trenutka kad još niste nešto zeznuli, maknuli neki važan program, instalirali neki koji niste trebali itd.
E zašto ja ovo sve pričam..? :) Zato jer mi je palo na pamet da bi to bilo zanimljivo imati u stvarnom životu. Znate i sami koliko puta nešto zeznemo, od najsitnijih stvari pa do onih stvarno bitnih. Kad povrijedimo neku osobu koja nam je draga, poželimo vratiti vrijeme i ne ponoviti istu pogrešku. Ali opet, upravo na pogreškama se uči. Ipak, System Restore dopušta pogreške, ali dopušta i vraćanje u trenutak prije no što smo pogrešku učinili... Na neki način - ispravljanje pogreške, još jedna prilika za popravak.
A čini mi se da bi mnogo puta dala sve da se vratim u trenutak prije nekog krivog poteza, da dobijem priliku postupiti drugačije... Ne povrijediti nekoga, ne izreći neke stvari, ne učiniti neke stvari. Ali System Restore je ipak samo dio ove kutije na mom stolu. A mi smo ipak nešto više od toga.

Stoga, iako ta opcija ne postoji u našim životima, svi mi možemo jedni drugima biti System Restore. Dopustiti čovjeku da se vrati na trenutak prije no što je napravio neku pogrešku. U vrijeme prije no što se počeo pogrešno ponašati. Dati drugima novu priliku za nešto bolje. Manje kompjutorskim, više ljudskim rječnikom - oprostiti.
- 00:14 -
ponedjeljak, 07.05.2007.
Toplina za gudbaj
Neka draga osoba ili osobe požele vas vidjeti, pozovu vas na kavicu, u kino, ili u svoj dom. Provedete s tim osobama dosta vremena, družite se, pričate, smijete se, možda i molite... I onda nakon nekog vremena kucne čas rastanka. Možda zagrljaj, možda pusa, možda samo koji bok i čuvaj se :)

I sjednete u tramvaj, u auto, u bus, i gledate kroz prozor, i više vam one ulice i ceste kojima ste dolazili na mjesto susreta ne izgledaju isto. Sve je nekako ljepše, vi ste sretniji. I onda shvatite, postoji u vašem srcu nešto novo. Svaka topla riječ, svaki izmamljen osmijeh, svaki topli pogled, svaki savjet, svaki zagrljaj, ostao vam je u srcu. I sada osjećate toplinu koja kao da vam grije čitavo biće. O kako lijep osjećaj.
Znate kad se možda i ne vidite često s nekom osobom, kako mislite kako to i nije pošteno što se s nekim možete vidjeti gotovo svakodnevno, a s nekim jedva jednom u mjesecu, u pola godine, u godini... I onda je ta toplina kao poklon te osobe, nešto za rastanak. Nešto što će živjeti u mom srcu i što će me podsjećati da je život ljepši jer na ovom svijetu postoje takvi ljudi. Jer u mom životu postoje takvi ljudi.

A ono što mi je najljepše, uvijek u takvim prilikama imam osjećaj da mi je Bog izuzetno blizu, da me izuzetno ljubi. I shvatim da je preko te meni drage osobe On sam djelovao, pokazao mi koliko sam Mu vrijedna i koliko mi je spreman darovati. Jer nekako sve to ne liči na zemaljsko davanje i primanje. Ono je uvijek sebično i više liči na nekakvo trgovanje. Ali ovo je drugačije, u tim dragim osobama prožima se i Božja ljubav prema nama.
Samo što mi ljudi to često ne primjetimo. Primjetimo samo tugu zbog rastanka. Razmišljamo samo o tome kad će sljedeći susret. Možda brinemo da li će nas se ta draga osoba više uopće sjetiti u sljedećih par mjeseci. Ma počne nas mučiti milijun tužnih stvari. A ne primjećujemo onaj poklon koji je ta osoba tako tiho i s ljubavlju ubacila u naše biće, ne primjećujemo - toplinu za gudbaj...
Plodovi dozrijevaju zaslugom sunca,
ljudi sazrijevaju zaslugom ljubavi.
Julius Langbehn
- 22:29 -
utorak, 01.05.2007.
Čovjek kao tv
Ove misli ispod ponukale su me da promislim što zapravo znači - voljeti. Sigurno se svatko od nas katkad pitao da li se prema nekoj osobi koju voli ponaša na pravi način. A rijetko kad smo došli do pravog odgovora. I mislim da sam pronašla bar mrvicu odgovora kojeg sam tražila.

Bit leži u tome da gledamo čovjeka. I još važnije - da vidimo čovjeka. Ne da volimo svoje mišljenje prema nekoj osobi, nego da volimo osobu. Znate li da se teško možemo razočarati u neku osobu. Možemo se zapravo razočarati jedino u svoje mišljenje prema toj osobi. A onda to razočaranje i ne bi trebalo biti tako teško, zar ne?
A što znači - vidjeti čovjeka? Vidjeti ga onakvog kakav on uistinu jest. Ne pridavati mu osobine koje bi on mogao imati. Kao da zamislite da vi izađete iz svog tijela i promatrate se. Promatrate vaše reakcije, postupke, riječi, ponašanje. Ali nemate nikakvu drugu opciju osim - promatranja.
Mislim da tu često griješimo. Želimo mijenjati ljude oko sebe, želimo ih učiniti onakvima kakve ih mi želimo vidjeti. A to ne znači voljeti. To znači imati daljinski u ruci i mijenjati program. Da bismo mogli istinski ljubiti, moramo daljinski baciti kroz prozor i jednostavno gledati tv. Voljeti čovjeka onakvim kakav jest. Koračati uz njega i biti - čovjek.

Ta rečenica slična je ovoj rečenici iz Evanđelja: “Ako vas netko prisili da idete s njime jednu milju, idite dvije.”
Možda mislite da ste učinili roba od mene ako mi stavite teret na leđa, ali niste.
Ako netko pokuša promijeniti izvanjsku stvarnost tako da izađe iz
zatvora kako bi bio slobodan, onda je zaista zarobljenik.
Sloboda ne leži u izvanjskim okolnostima - sloboda se nalazi u srcu. Kada steknete mudrost, tko vas može zasužnjiti?
Poslušajte onu rečenicu koju sam imao na umu:
“Otpustio je ljude, a onda se zaputio u goru da moli nasamo. Bilo je kasno, a on je bio sasvim sam.”
To je ljubav.
Je li vam ikad palo na pamet da možete voljeti jedino ako ste sami?
Što znači voljeti?
To znači vidjeti čovjeka, okolnost, stvar onakvom kakva ona zaista jest, a ne onako kakvom je vi zamišljate, i da na nju reagirate onako kako to on(ona) zaslužuje.
Teško da se može reći da volite nešto što čak ni ne vidite.
A što nas sprečava da vidimo? Naša uvjetovanost.
Naši pojmovi, naše kategorije, predrasude, projekcije,
etikete koje smo pokupili iz svojih kultura i iz prošlih iskustava.
Gledanje može biti najnapornija stvar koju čovjek može poduzeti jer se zahtijeva discipliniran i budan duh.
Međutim, većini ljudi je puno draže pasti u mentalnu lijenost, nego da se potrude da svakog čovjeka, svaku stvar vide u svježini svakog novog trenutka.
Anthony de Mello
P.S. Kao što ste vjerojatno primjetili, ovdje je neki dan osvanuo novi dizajn. Nadam se da vam se sviđa. A jedno veliko HVALA ide mom dragom prijatelju Ivanu koji se potrudio napraviti ga :)
A svima vama hvala na svakom komentaru
- 19:30 -





