srijeda, 11.04.2007.
Priča i kviz ;)
Bio jednom neki jednostavan i siromašan čovjek. Uvečer bi se nakon naporna radnog dana vraćao kući umoran i zlovoljan.
Zavidno bi promatrao ljude koji su se vozili automobilima ili sjedili za punim stolovima u gostionici.
"Ovima mora da je jako dobro", mrmljao je čovjek, skupljen u tramvaju kao grozd u tijesku.
"Oni ne znaju što znači mučiti se… Njima cvjetaju ruže. Kad bi oni morali nositi križ koji ja nosim!"
Bog je vrlo strpljivo slušao čovjekove jadikovke, a jedne ga večeri pričeka na vratima njegove kuće.
"Ah jesi li to ti Gospodine, Bože?" upita čovjek kad ga vidje. "Ne pokušavaj me uopće udobrovoljiti, dobro znaš kako je težak križ koji si mi stavio na leđa" - dometne čovjek ljutit kao nikad prije.
Bog mu se prijazno nasmiješi. "Dođi sa mnom, dat ću ti mogućnost da izabereš drugi križ", reče.
Čovjek se odjednom nađe u velikoj plavoj špilji, božanski lijepo uređenoj. Bila je puna križeva: malih, laganih, velikih, teških, mekih… dragih kamenjem optočenim, grubih, glatkih.
"To su križevi koje ljudi nose", reče mu Bog.
"Izaberi jedan." Čovjek mrzovoljno odbaci svoj križ u kut, protrlja ruke i počne birati.
Isproba jedan lagani… no bio je dugačak i nespretan za nošenje. Izabrao je jedan uglačani, ali taj je žuljao rame kao da je bio pun čavala. Dohvatio je sjajan srebrn križ, no preplavio ga osjećaj strašne osamljenosti i zaborava, pa ga brzo vrati natrag. Isprobao je mnoge druge križeve, ali svaki je imao neku manu.
Konačno u polutami u kutu pronađe križić izlizan od nošenja, ni pretežak ni nespretan, kao da je upravo za nj načinjen. Stavi ga na leđa i pobjedonosno poviče: "Ovaj ću uzeti", te izađe iz špilje.
Bog ga blago pogleda i u taj čas čovjek primijeti da je uzeo svoj stari križ, onaj koji bijaše bacio u kut kad je ušao u špilju, križ koji je nosio cijeloga života.
- 20:37 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
