Story Time #4

Jos jedna neprospavana noc. Jos jedna salica crne kave – a inace je ne pijem. Jos jedna cigareta koju palim drhtavim rukama – a inace ne pusim. Niti se pitam je li mi zapravo stvarno hladno jer je vani desetak stupnjeva iznad nule, a ja sjedim na balkonu u tvojoj majici kratkih rukava koja mi je prevelika, ili je moje drhtanje samo posljedica ogromnih kolicina ispijene kave i popusenih cigareta te cinjenice da vec nekoliko dana nisam pojela apsolutno nista. Majica jos uvijek mirise na tebe, a moje oci i dalje su krvave i natecene od silnog plakanja.
S ulice cujem blago pijane, ali sretne povike nepoznatih ljudi. I to me ponovno tjera na plac jer ti bi trebao biti tu, a ja bih trebala plakati od smijeha. I ne mogu, a da ne zavidim tim strancima na nihovoj sreci i iskrenom smijehu. Jer jedino sto zapravo mogu je prisjecati se svakog trenutka provedenog s tobom i osjecati se gore nego prije – jer sada i oni povici postaju sve tisi ostavljajuci me s idejom da popijem casu-dvije,pet, vina. Ali znam da ni to nece pomoci jer cu i dalje, kad zatvorim oci makar na sekundu, vidjeti tvoje lice, tvoje oci, tvoj osmijeh, cuti tvoj glas, uporno se zavaravati da ces se vratiti. Iako znam da neces. Bez obzira na to trebam li te ili ne – a trebam te. Znas da te trebam. Ali nema te tu. Nema te ovdje. Jer si otisao. Otisao i ostavio samo tugu, samocu, tisinu i bol koji su nepodnosljivi. Pa se pitam isplati li se uopce pokusati zaboraviti te – zaboraviti nas i sve ono sto smo imali.
Isplati li se boriti? Ili mogu jednostavno odustati sad kada postaje sve hladnije i hladnije, i kada sve cesce padaju kise, i kada se mjesec odlucio sve ranije i ranije pojavljivati na nebu? Reci mi, mogu li odustati od svega sad kad te nema? Jer u posljednjih nekoliko dana ne samo da sam prosla kroz pakao, vec sam ga spalila do temelja, a potom ponovno sagradila. Ili pak moram ostati i boriti se protiv svih i protiv svega? Pa cak i protiv same sebe, svojih zelja, misli, osjecaja, uspomena… Mogu li odustati? Ili moram gledati sebe kako postajem netko tko ne zelim biti – hladna osoba kamenog srca?
U potpunosti se unistiti ili postati Ledena Kraljica – ako si vec odlucio otici, mogao si mi dati i trecu opciju.



Napisah ovo jucer. I na kraju je ispalo krace nego sto sam mislila da ce biti. Ali valjda se to dogodi kad sredinom dana zapocnes pisati nesto, a dovrsiti mozes tek kasno navecer. Odmaknes se od originalne ideje koja ti je u glavi cijeli dan dok slusas par pjesama, onako, on repeat.
Oh well, barem sam se natjerala nesto napisati (ili bolje reci - prepisati) ovdje. xD



Vatra - Vrati se
Vatra - Alkohol

^ neke od pjesama koje slusam u zadnje vrijeme (i koje su bile svojevrsna inspiracija) =3