Pise mi se. Jedini problem je inspiracija koje zadnjih dana nedostaje vise nego inace.
Smijesno je kako se ponekad osjecam potpuno prazno. Mislim da je jos smijesnije kako s vremena na vrijeme pozelim da sam na nekom drugom, boljem mjestu – a ne znam ni gdje je ono uopce. Ili kako mi ponekad nedostaje netko koga nisam ni upoznala.
Zapravo, cijeli ovaj svijet u kojem zivimo je pomalo smijesan i apsurdan. Toliko poznatih i nepoznatih ljudi, mjesta…a ja se jos uvijek osjecam kao da nigdje ne pripadam.
Voljela bih biti na nekom drugom mjestu, nekom drugom gradu, nekoj drugoj drzavi, nekom drugom planetu… Voljela bih biti u nekakvoj maloj kolibici, kilometrima daleko od ljudi, ali da svejedno da uzivam u povlasticama zivota dvadeset i prvog stoljeca; Internet, voda, struja… i velika soba prepuna knjiga po mom izboru.
Voljela bih da imam nekoga s kim sam bliska, nekoga koga mogu nazvati najboljim prijateljem ili prijateljicom. Ne zelim vise biti toliko usamljena, Ne zelim se vise osjecati kao da nigdje ne pripadam. Zelim s nekim provoditi ovakve oblacne i kisovite dane ne radeci nista osim slusati glazbu i pricati o svemu i svacemu. Voljela bih imati vlastiti mali stan ili ga pak dijeliti s takvom osobom…iznimno bliskom i dobrom osobom. I macku…voljela bih imati macku.
Zelim putovati. Zelim jednog dana putovati Europom – otici u Skandinaviju, Njemacku, Veliku Britaniju, Irsku, Cesku, Francusku… Zelim otici u Japan i Kanadu.
Voljela bih baviti se fotografijom. Voljela bih nauciti svirati gitaru. Voljela bih da sam dovoljno talentirana da mogu crtati.
Bilo bi gotovo savrseno kada bih mogla po cijele dane setati ulicama velikih gradova, provesti sate u muzejima i/ili galerijama diveci se radovima brojnih umjetnika, slavnih i onih malo manje. Bilo bi savrseno kada bih mogla svaki vikend provoditi na koncertima. Bilo bi savrseno cuti i vidjeti uzivo svaki bend kojeg slusam, ali i podupirati male, lokalne bendove koji za dvadeset do trideset minuta nastupa vjezbaju danima, mozda cak i mjesecima.
Cesto se tako izgubim u svojim mislima i zeljama. Cesto se nadam da ce se one i ostvariti. Mozda sam zbog toga cudna ili sam samo sanjar. Ne znam. A nije ni vazno. Jer svejedno sam svjesna realnoga svijeta koji me okruzuje i koji iz dana u dan rusi moju vjeru i nadu u ostvarenje mojih zelja, u bolje sutra i ono sto je najzalosnije – u ljude, povjerenje, prijateljstvo...

And this is how the sky looked today =3