srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Copyright © Litterula.
Objavljeni listići
Siječanj 2026 (4)
Travanj 2025 (1)
Ožujak 2025 (1)
Veljača 2025 (1)
Siječanj 2025 (4)
Prosinac 2024 (5)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (5)
Prosinac 2021 (16)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (15)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (13)
Studeni 2020 (3)
Zanimljivi blogovi
Agava
Aneta
AnnaBonni
Aurora
AP-Plaćenici
Bellarte
Blumi
Borut
Demetra
Dinaja
drugadva
Dvitririchi
Eh saznala
Emma
Euro
Galaksija
Geomir
Goddess Vesna
gogoo
Konobarica
Lastavica
lijemudro
Livio D.
luki
More ljubavi
Morska
mecabg
Meister Huc
modrinaneba
Nachtfresser
nema garancije
Rose
samolagano
Samosvoja
Sewen
Sjećanja
Starry Night
Taango
Teuta
U zvijezdama
Viatrix
Vjetar
Vlad
white lilith
Zemlja
|
Za vrijeme mog zimskoproljetnog šestomjesečnog sna moj mozak je bio isključio uređaj za praćenje prostora i vremena pa tih 6 mjeseci informacije o tome uopće nije evidentirao. Sve se odvijalo sada, nije postojalo ni jučer ni sutra. Dok sam ležala u krevetu čim bih se okrenula na desnu stranu ja bih odmah zaspala, a kad bih se probudila nisam znala ni gdje sam ni koji je dan ni koje je doba dana niti koliko je sati. Ritam dana i noći bio mi je potpuno poremećen. Bilo je dana kad bih se u ponoć razbudila kao da je osam ujutro, a u pola osam ujutro zaspala bih kao da je jedanaest navečer. Srećom, sredinom srpnja svi ti dijelovi mojega mozga koji su bili isključeni odjednom su se uključili i ja sam se probudila, obrisala prašinu s radnoga stola, s printera-skenera i s laptopa, složila stare novine i nove papire za printanje i vratila se svojoj glavnoj zabavi: digitaliziranju starih tekstova koji su sačuvani samo u novinama i printanju istih; nek oni za svaki slučaj budu sačuvani i na dobrom starom papiru ako mi grom udari u laptop i sve ode k vragu – kao što mi se već prije dvadesetak godina i dogodilo. A u međuvremenu, kad se umorim od buljenja u stare tekstove, pregledavam fotografije - u zadnjih tridesetak godina nakupilo ih se jaako puno. Pa sam tako dok sam se igrala sa sličicama naišla na fotke naše lijepe modrozelene rijeke koje sam snimila kad sam se prije petnaestak godina prvi put vozila Kupom uzvodno u starom drvenom čamcu.  Siščani vole svoje divne rijeke, "Kupu, Savu i Odru, te naše vene zelene", kako reče pjesnik. Vole ih ribiči, vole ih djeca, svi ih volimo, osobito Kupu na kojoj su naše lijepe pješčane plaže. No neću vam danas pokazivati te lijepe pješčane plaže i sprudove - pokazat ću vam ih nekom drugom zgodom. Danas vam pokazujem kako izgleda Kupa kad je vodostaj visok, nebo plavo, a obale zelene...  Kad ploviš čamcem po Kupi uzvodno, još dalje od Petrinje, Starog broda i Farkašića, vidiš njene netaknute obale na kojoj rastu vrbe, topole, johe i jaseni. Kad Kupa raste, nosi sve sa sobom i stara stabla se ruše u rijeku.  Kupom uzvodno možeš ploviti satima, a da ne sretneš ni žive duše, prava divljina…  |