srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima

lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.



Objavljeni listići:

Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)


Moje fotografije
Moj vrtlarski blog

Copyright © Litterula.












































Litterula
05.08.2022., petak
Frkovićev most

Već dugo nisam bila u šetnji do grada; uglavnom se šetkam po dvorištu i po balkonu, hodam po štengama gore dolje i malo ležećki razgibavam noge da skroz ne zakržljam. Al prisjećam se svojih dugih šetnji od našega brijega do groblja, pa preko groblja do park šume na Viktorovcu, pa kroz šumicu i Vinogradsku ulicu do Lađarske na desnoj obali Kupe. A kad bih sišla dolje na desnu obalu Kupe, morala sam još šepesati do staroga zidanoga mosta da bih stigla u grad na lijevoj obali naše divne zelenomodre rijeke. Jer ovdje ispod bolnice mosta preko kojeg bih mogla preći u grad nema.
U našem gradu Kupu naime premošćuju samo tri mosta, novi most koji nije pogodan za pješake i predaleko je od centra grada, željeznički most koji je opasan za pješake, smješten također poprilično daleko od središta grada i stari most koji spaja desnu i lijevu obalu kod Velikog kaptola. Dakle, potreban nam je bar još jedan lijepi novi mostić sličan novom jadranskom bijelom mostu koji su nam nedavno napravili naši prijatelji Kinezi.


Ne mora to biti neki glomazan most kao ovaj naš stari zidani jer sad kad je Kupa niska nikakvi parobrodi ni slični veliki brodovi ne budu više plovili do pristaništa kod novoga mosta. Dovoljan bi nam bil jedan zgodan mali mostić tak da mogu preko njega prelaziti pješaci, autići, bicikli, romobili, motocikli i slična mala vozila. Bilo bi najzgodnije kad bi se nastavljal na Vinogradsku ulicu tak da se iz bolnice kroz Vinogradsku spustiš do obale, pređeš preko mostića i začas si na lijevoj obali u Vrbini. Za nekoliko minuta eto te do bazena i tržnice, skreneš lijevo i već si u centru grada: čeka te četvrta, treća, druga i prva ulica. Obaviš sve što treba, odeš na kolače i kavicu na šetnici, prošećeš se do autobusnog kolodvora i vratiš se natrag doma busom. To bi meni baš pasalo!!
No bojim se da to nećemo tako skoro dočekati pa ćemo i dalje hodati preko tog našeg jedinog upotrebljivog mosta: staroga mosta zidanog od kamena i opeke, u nas stoljećima tradicionalno upotrebljavanih materijala.
No taj stari most baš i nije tako star kao što njegovo ime govori, budući da je riječ o našem gradu koji kao naselje i grad postoji već više od 2400 godina. Most je naime otvoren za promet 6. svibnja 1934. godine, a građen je desetak godina. Prema projektu Milivoja Frkovića izgradnja je započela u veljači 1925. god. kad su tadašnje gradske vlasti utvrdile da drveni most preko Kupe nakon sedam desetljeća uporabe - otvoren je 1862. godine - zbog dotrajalosti ne podnosi veliki promet koji se preko njega odvijao.
Novi Frkovićev zidani most bio je konstruiran tako da premošćuje Kupu s 4 luka; na desnoj strani su još 2 manja te na lijevoj strani još jedan otvor, a omogućio je plovidbu Kupom sve do pristaništa uz željezničku prugu. Ispod njegovih visokih lukova mogli su prolaziti visoki parobrodi i za najvišega vodostaja što je tada bilo veoma važno za trgovinu i razvitak grada.
No dr. Ivo Maroević u svojoj knjizi „Sisak, grad i graditeljstvo“ smatra „da je taj most u odnosu na okolni prostor ipak malo predimenzioniran. Jer dubokim utokom na žitni trg na desnoj obali uništava trg kao urbanu vrijednost i pretvara ga u svoju prilaznu rampu. Na lijevoj obali velikom rampom što se savija oko Velikog kaptola razdvaja trg s parkom pred Velikim kaptolom od šetališta uz crkvu.“
A u knjizi "Stari most u Sisku - (pre)poznavanje” Renate Rupčić i Jasminke Jagačić-Borić čitam da su na svečanom otvorenju mosta grad nadlijetala četiri vojna zrakoplova, a građani i gosti s oduševljenjem su razgledavali taj čudesni lijepi novi most. No iznenada je zavladalo nezapamćeno nevrijeme, praćeno jakim vjetrom, pljuskom, tučom i grmljavinom te prekinulo svečanost.
Dio ograde Frkovićevog mosta srušen je u našem zadnjem potresu. Čula sam da su se predstavnici grada Siska, Ronilačkog kluba Sisak i Komunalca još prošle godine sastali i dogovorili dinamiku radova na spašavanju ostataka te razrušene ograde koji su popadali na dno Kupe. No ne znam jesu li našli i izvadili te cigle i kamen kako bi obnovili i popravili srušenu ogradu.
Ako nisu, nadam se da će uskoro naći neko rješenje.
I nadam se da će Grad i Županija negdje naći malo novca da nam izgrade jedan lijepi novi mostić koji bi spojio naše dvije obale i olakšao nam život.


Budući da mi je za vrijeme dugih šetnji, koje sam spomenula na početku ovoga listića, digitalac uvijek bio pri ruci, snimila sam tijekom godina mnogo fotografija, i grada i mostova i čamaca i naše lijepe rijeke...
Od veljače prošle godine objavljujem ih na svom fotoblogu Moje fotografije pa ih tamo ako želite možete uvijek pregledavati.

- 21:06 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>