srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Objavljeni listići:
Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)
Moje fotografije
Moj vrtlarski blog
Copyright © Litterula.
U kući na zagorskim brijegima, gdje smo boravili neko vrijeme nakon pokupskog drmeša, nije bilo radnog stola. Pa sam se prvih nekoliko dana, dok sam raspakiravala naše stvari koje smo dovukli sa sobom, šetkala po kući i tražila nešto prikladno što bi moglo poslužiti kao stolić. Ne mogu ja sjedit u krevetu, držat laptop u krilu i s prstima bibat po onoj pločici. Za pisanje i uređivanje tekstova i za uređivanje fotki za Staru vrtlaricu moram imat miša, a miš mora biti na ravnoj i čvrstoj podlozi. Ne može bit na mekanom jastuku. Gledam ja tako po sobama kad ugledam Bebin medicinski ormarić. A taj ormarić ima mali pomični stolić koji se izvuče iz postolja i služi za odlaganje medicinskog pribora i hranjenje na krevetu. Može se podešavati i po visini pa se lako namjesti na visinu koja ti paše. E na taj stolić mi je točno stao laptop i podloga za mišeka. Pa mi je nekoliko dana to poslužilo kao radni stol. Ali, u tom medicinskom ormariću stoje stvari koje su nam potrebne za njegu VelkeBebe, pa taj ormarić mora preko dana biti u njenoj sobi. Morala sam ga svaku večer odgurati u svoju sobu i tamo raditi, ali taj je veliki drveni ormarić dosta težak i sve je to poprilično zahtjevno. Osim toga svaki put sam morala nanovo namještati laptop jer nam taj stolić treba kad hranimo VelkuBebu. Dakle, ništa od toga, ajmo dalje u potragu za radnim stolom. Mogla sam laptop držati na stolu u blagovaonici, ali on je već bio prepun svakakvih sitnica, pa gdje ću tu još strpati laptop. I kad jedemo, uvijek nešto špricne i kapne pa bi moj lijepi novi laptop začas bio sav mastan. Mogla sam kupit i neki onaj moderan stolić za laptop, al zake bi sad to kupovala kad doma imam pravi drveni radni stol. A onda su mi dečki od kuće donijeli dasku za peglanje jer ni nje u zagorskoj kući nije bilo. Gledam malo tu staru drvenu dasku: visina se podešava prema potrebi, širina paše, duljina paše - taman mi stane laptop, podloga za mišeka i s lijeve strane bilježnica ili knjiga. I-de-al-no!! Sjedim na krevetu jer nema ni uredskog stolca kao doma, dasku za peglanje podesim na visinu koja mi paše za koljena i ramena i eto idealnog radnog mjesta. Moj novi “radni stolić” stoji pored kreveta, kad hoću pisat, uređivat fotke i digitalizirat stare tekstove samo privučem stolić i radim. Su-per! Iz-vrs-no! A sad kad smo se vratili kući, moj pravi radni stol više mi nikako ne paše: laptop mi je previsoko: za čas me zaboli vrat, rame i lakat. A kad sjednem na uredski stolac na kotačima odmah mi utrnu noge i u listovima me hvataju grčevi. I kaj sad? Nema druge nego moju staru drvenu dasku za peglanje zadržati kao stolić za laptop, a za šnajderaj lijepo kupit novu! A radni stol će mi poslužiti za crtanje: stare masne drvene bojice, olovke 3B i blok već me dugo čekaju. |