srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Objavljeni listići:
Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)
Moje fotografije
Moj vrtlarski blog
Copyright © Litterula.
Litterula
Pjevanje na misi nije koncert
- 13:48 -
Komentari (20) -
Isprintaj -
#
 Kad sam kao mala djevojčica boravila kod Bake i Dede, jednog dana je došla kćerka od Bakine prijateljice i povela me, vjerojatno u dogovoru s Bakom, u crkvu. Popele smo se na kor - bilo je tamo još djece; cijeli jedan dječji pjevački zbor - pružila mi je pjesmaricu i rekla: pjevaj! I ja sam pjevala. No to je bilo moje prvo i zadnje pjevanje u dječjem zboru na koru jer je tata vjerojatno nakon što sam se ja pohvalila da sam pjevala u crkvi Baki zabranio da ponovo tako nešto organizira. S Bakom i Velkom Sekom išla sam ponovno u crkvu, našu najljepšu i najdražu zagorsku crkvu - tek petnaestak godina kasnije, na polnoćku, i tada smo sve tri zajedno pjevale. Pjevale smo mi sve te pjesme i prije, ali samo kod kuće, u krugu obitelji. Nikad u crkvi. A na crkveni kor sam se ponovno popela tek četrdesetak godina kasnije, kad sam išla na vjeronauk za odrasle u sklopu priprema za sakrament Svete Potvrde. Tada sam se naime priključila crkvenom zboru naše župe. To je bio mješoviti zbor u kojem pjevaju stariji župljani - uz njega u mnogim župama djeluju i dječji zborovi i zborovi mladih - a sudjeluje na glavnoj nedjeljnoj misi u župnoj crkvi i na svim svečanim misama za blagdane. Dječji zborovi najčešće sudjeluju na jutarnjoj nedjeljnoj misi, a zborovi mladih na večernjoj. Probe svih zborova u našoj župi održavaju se u prostorijama Pastoralnog centra jednom ili dva puta na tjedan te prije mise u nedjelju zbog dogovora, podjele listića pjevačima i upjevavanja. Kad sam ja pjevala u župnom crkvenom zboru voditeljica je bila jedna mlada profesorica koja je diplomirala na Institutu za crkvenu glazbu KBF- a u Zagrebu. Ona bi za svaku misu pripremila listiće na kojima je točno po redu pisalo što ćemo pjevati. Veoma dobro je poznavala liturgiju i znala je kako i što valja pjevati na misi. Jer pjevanje na misi nije i ne smije biti koncert duhovne glazbe nego je dio mise, pjevana molitva. Dakle, glavna je zadaća crkvenog pjevačkog zbora izvođenje pjevanih dijelova liturgije, odnosno svete mise, i općenito sakralne glazbe. A to znači da je crkveni zbor pjevački zbor u službi vjerskog slavlja, da uveličava misno slavlje. Jer se smatra da je pjevanje duhovnih pjesama ujedno i molitva i meditacija koja potiče rast u vjeri, vjernicima ulijeva nadu i pruža utjehu. Za vrijeme mise, u katoličkoj crkvi, crkveni zbor je najčešće smješten na koru - tu su obično i orgulje - uzdignutom dijelu crkve ili katedrale predviđenom za pjevače. Pjevači su u crkvenim zborovima amateri, a voditelji tih zborova u dogovoru sa župnicima primaju svakoga tko se želi pridružiti, ne provode se audicije za provjeru glasovnih sposobnosti kandidata, kao što se to čini u KUD-ovima, svjetovnim amaterskim pjevačkim zborovima, klapama i sličnim vokalnim skupinama. Povremeno se dogodi da se crkvenim zborovima priključi i netko tko ne pjeva baš dobro i nema sluha, no to nije često i voditelji već nađu neki način da riješe taj problem, a da se ljudi ne uvrijede. Prozovu ih primjerice na probi zbora da pred svima solo otpjevaju pripjevni psalam tako da sami sebe čuju kako pjevaju. Nakon toga pametni ljudi sami odustanu od pjevanja; nitko im ništa više ne treba govoriti. No mogu sudjelovati u radu neke druge grupe koja djeluje u župi. Naša voditeljice nije to činila, ona je imala elegantnije rješenje: svim nepjevačima prije važnog nastupa prišapnula bi nasamo nek ne pjevaju glasno nego nek samo otvaraju usta. I nitko se nikad nije uvrijedio. Voljela sam pjevati u crkvenom zboru - tko zna, možda ću im se ponovo pridružiti ako mi se oporave glasnice - jer se članovi zbora nakon ili prije pjevačkih proba često i druže, proslavljaju blagdane, slave rođendane ili imendane, upoznaju istomišljenike i sklapaju nova poznanstva i prijateljstva. I ja sam tako upoznala mnogo ljudi iz susjedstva i iz cijele naše župe koje inače možda nikad ne bih upoznala. Kao prava prijateljska družba išli smo i na izlete i hodočašća, a često nam se znao pridružiti i župnik. Svake godine proslavljali smo svetu Ceciliju, zaštitnicu crkvenih pjevača, pjevali i na smotrama, koncertima i sličnim događanjima u našoj župi i u našem gradu. A na internetskoj stranici jedne župe iz okolice Zagreba njihov župnik kaže: "Svi vi koje je Gospodin obdario lijepim glasom, a imate malo vremena i dobre volje postanite članovi mješovitog crkvenog pjevačkog zbora. Uvijek ste dobrodošli! Trudit ćemo se i pjevati kako najbolje znamo, Bogu na slavu." A mnogi župnici i voditelji crkvenih zborova vole citirati najutjecajnijeg kršćanskog mislioca Svetog Augustina koji je rekao: Tko pjeva, dvostruko moli. |