srdačno pozdravljam sve blogerice i blogere kao i sve ostale posjetitelje koji gledaju moje fotografije te čitaju moje stihove, crtice, kratke priče i osvrte što ih ispisujem na ovim digitalnim listićima
lat. litterula, ae, f.
1) slovce.
2) (plur.) listić, neznatni književni rad.
Objavljeni listići:
Prosinac 2024 (4)
Ožujak 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Rujan 2022 (3)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (1)
Siječanj 2022 (4)
Prosinac 2021 (17)
Studeni 2021 (26)
Listopad 2021 (16)
Kolovoz 2021 (1)
Srpanj 2021 (5)
Lipanj 2021 (16)
Svibanj 2021 (24)
Travanj 2021 (22)
Ožujak 2021 (18)
Veljača 2021 (13)
Siječanj 2021 (8)
Prosinac 2020 (14)
Studeni 2020 (3)
Moje fotografije
Moj vrtlarski blog
Copyright © Litterula.
Litterula
Majstor
- 17:23 -
Komentari (12) -
Isprintaj -
#
 Gospođo Klaraa! Gde ste? Evo me, stigla sam! Jeste gotove s doručkom? Aha! Tu ste. Dobre jutree! E ste vidli kak je denes lijepe vrijeme! Kak sunčeke grije! Glavne da je prestale onak jake puhati. Ideme f kuhnju? Jeste popili kavu? Da ja skuham? Bum si i ja jenu spila, pa onda peme čistit. Jooj! Da znate kak sem se ščera nasekirala! Imam f prizemlju, znate, tam de je bila gostiona pune mesta pa bi štijela f kutu napraviti špajzicu. Kak male spremište. Tak da si morem tu pospraviti krumpijer, luk i češnjak, sjemenje, lončeke i alat. Nije trijeba šupa na dvorišču gda nutre f hiže ima dosta mesta. Povijedala sem neki dan Štijefu da bi ja dole f radioni štijela napraviti tu malu špajzicu. I onda vam je moj Štijef našel nekakvoga majstora prošli tjeden i degovorili su se da bu mi došel te napraviti. Dobre, velim ja, naj dojde zutra - te je bile prekščera - pa nek mi te lijepe zazida. I dojde ščera hjutre majstor, gledi gde bi trebal biti taj zid, prešetava se, neke meri, vidim ja, nikam se njemu ne žuri. Pitam ja, bute si ke popili? Očete kavicu? Pa mogel bi jenu pivicu, veli on. Pivicu tak rane hjutre, mislim si ja, ajde nek mu bu. Donesem ja pivicu, on si sedi, još se nikam nije genul. Srkuče on pivicu, a ja gledim, čakam e bu se genul i počel neke delati. Moram iti kuhat, nemrem ja tu ž njim sedeti i brbljati. Dobre, velim ja, moram iti f kuhnju, imam posla. Ak me trebate, zovite me. Dobre, dobre, sad bum ja, veli on i dalje si lijepe sedi. Za jenu vuru navrnem se ja pogledati kak mu ide. A on preslagiva cigle, neke premerava, vrti z glavu. Gledim ja, tek je počel zidati. Niš, mislim si, idem natrag f kuhnju da mi obed na šparetu ne zgori, valjda bu te zazidal. Pa nemrem ja cijele vrijeme tuj stražariti. I tak sem zgotovila obed, a imijela sem još i viješa za spijeglati pak sem tekar oko dvije vure išla pogledati ke mi majstor dijela; e več jemput te napravil. Dojdem ja f radionu i imam kaj za videti: je, je, napravil je on zidiča, još male fali do stropa, ali nakose, tak da je gornji dijel bil sigurne dvajst centimetrov nagnuti. Bože dragi, ke ste mi te napravili, velim ja, pa kakav ste vi to zidar kad nemrete jenega maloga zidiča kak je trijeba zezidati. Hm, veli on, pa nisem ja baš pravi zidar, ja sem stolar, ali mi je prošli tjeden vaš Štijef pomagal f radioni pa sem, gda me pital jel bi ja morti štel toga zidiča vama napraviti, rekel da bi mogel probati. Probati, probati, slušam ja i nemrem verovati. Odmah to sve zrušite, prije neg se zid osuši i nemojte mi više niš delati, velim ja njemu, a Štijefu rečite nek mi denes pred oči ne dolazi. I tak sem vam ja toga majstora sterala. I zdaj moram novoga majstora, pravoga zidara najti da mi toga zidiča kak je trijeba napravi. A niš, bum zutra iskala majstora, ideme si mi zdaj kavicu spiti pa na posel. Ke bume denes, sunčeko je, ideme prozore prat? |