ona nikad nije imala vremena
ona nikad nije imala vremena za sebe
morala je raditi
morala se brinuti za djecu
morala se brinuti za muža
morala se brinuti za kuću
morala se brinuti za roditelje
morala se brinuti za ovo i za ono
ona nikad nije imala vremena za sebe
i stalno je govorila
da će kad ode u mirovinu
raditi sve ono što prije nije stigla
a oduvijek je željela
govorila je da će ići u kazalište
govorila je da će ići na koncerte
govorila je da će ići na izložbe
govorila je da će planinariti
govorila je da će pisati
govorila je da će pjevati
govorila je da će šivati
govorila je da će ovo i da će ono
sad kad je napokon u mirovini
ima vremena na pretek
može raditi što god hoće
i može ići kamo god poželi
jer djeca su odrasla
muž ju je napustio
kuću je prodala
roditelji su preminuli
no ona sjedi sama pred televizorom
ne ide joj se ni u kazalište ni na koncerte ni na izložbe
nema volje ni planinariti ni pisati ni pjevati ni šivati
sjedi pred televizorom sva u suzama
jer je odjednom shvatila
da je cijeloga života samo sanjarila
umjesto da je živjela
|
