u suton
u suton
on stoji na žalu
more svjetluca
sunce zamire
a njegove oči lutaju stazama sjećanja
i traže njenu ruku
traže njene oči
traže njezin glas
i traže njene usne
sitni obluci izmiču pod njegovim nogama
i on ne zna kamo krenuti
ne zna kamo krenuti
jer je u suton na tom žalu
nju držao za ruku
gledao njezine oči
slušao njezin glas
i ljubio njene usne
u suton
on stoji na žalu
more svjetluca
sunce zamire
a on još uvijek ne shvaća
da je više nikad neće
držati za ruku
da više nikad neće
gledati njezine oči
da više nikad neće
slušati njezin glas
i da više nikad neće
ljubiti njene usne
u suton
on stoji na žalu
more svjetluca
sunce zamire...
|
