| srpanj, 2012 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Listopad 2024 (3)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (1)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (1)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2012 (1)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Lisbeth
Mačka
- 12:58 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|
Spavala sam crnim snom ispod svjetiljke ulične rasvjete nagnute nad prozor moje sobe. Probudio me zvuk mačke koja prede. Ja nemam mačku, pa ipak, ona prede ispod mog kreveta. Naginjem se ispod kreveta, vidim brdovitu sjenku debele mačke sklupčane na debeloj sjenci. To je čupav žuti jastuk sa moje stolice, ne moram ga vidjeti jasno da bih znala. On je moj. Mačka nije moja. To je susjedova mačka koju je moja kćer uspjela prokrijumčariti u sobu. Ta je mačka jedno bahato i oholo stvorenje. Uobičajeno je da su mačke takve, ali ova je bila preko svih granica zahvaljujući gazdarici koja ju je mazila i pazila kao što se dojenče pazi. Pokušala sam ju onih prvih godina kad sam se doselila pomaziti, ali svaki put bi me ogrebla, ugrizla ili prijeteći frktala. Nakon toga bi se okrenula i lijeno i sporo otišla. Imala je damski hod, prvim šapicama gazila je jednom ispred druge. Gazdarica je uz majčinski smiješak rekla da se ne da maziti nepoznatim ljudima i ja sam odustala od pokušaja. Prolazila sam pored nje kao da je nema, ali bilo mi je žao. To je tako lijepa mačka. Ne volim puno mačke, ali ova je od onih vrsta kojima ne mogu odoljeti. Britanska kratkodlaka, tko zna kako je ona završila ovdje. A htjela sam ju samo maziti… Gazdarica je umrla i ta ohola stara dama ostala je sama. Neumorno je tražila gazdaricu, poput psa, od kuće do kuće. U svakoj od te četiri kuće u našoj ulici živi neki rod njene gazdarice i njen je miris posvuda, ali nje nema. Bila je uporna i ponekad bi me se dojmila ,noću, kad bih se vraćala s posla a ona i dalje luta od kuće do kuće i mijauče pred vratima. Jednu noć istrčala je ispred mene na ulicu i pošla za mnom do stana. Zastala je pred vratima, ja sam joj otvorila i rekla-uđi, pogledaj, nema je ovdje. Zakoračila je u hodnik, jedan kratak tren i otišla da me dočeka svaku večer. Nisam ju gledala, ništa joj govorila, nisam ju zvala, ona bi sjela pred vrata i čekala. Moja kćer ju je zvala, mamila hranom, ja sam branila, odbijala platiti mačju hranu koju bi kćer uporno trpala u košaricu u dućanu, a mačka je i dalje dolazila. I sad ta debela, zločesta dama prede pod mojim krevetom. Sada, kad nema nikog drugog, i ja sam dobra. Zatvorila sam oči da zaspem svojim crnim snom, ona je prela i to je bio lijep zvuk. Prela je i poslije zvona budilice. Otišla sam u kupaonicu, sjela na rub kade i pila kavu. Došla je za mnom, na vratima se protegnula i sjela do mojih nogu. Gledala sam u nju, ona u mene. Dugo. Ona je rekla nešto, neki čudan mijauk za koji sam gotovo sigurna da mačkama znači neku riječ. Uzela sam ju i stavila u krilo. Nije me ogrebla, sjela je oprezno, ali ostala je sjediti. Ja sam i dalje pila kavu, ona je sjedila na mojim nogama. Pa legla i prede. Primila sam ju i izbacila van. |
