barakokula

Odavno sam shvatila da su ocale neophodni dio moje svakodnevnice.
U mome mistu svi nose ocale..neki da izgledaju pametnije,pametniji da bolje vide ili ...da uopce nista ne vide.Kad dodje lito...eee to se podrazumjeva samo po sebi...da svaka glava nosi neke ocale.U svako doba dana.Ujutro kad ides u ducan,nabijes ocale jer jos ustvari spavas i ne bi tija da to blagajnica primjeti,u podne opali zvizdan..di nes stavit ocale..a uvecer ? Uvecer ih stavis da ti drze frizuru.
To je neizostavni dio nase male kazalisne predstave.
Naravno da je vazno koja su boja i marka .
Prije od prilike dvadesetak godina sam kupila Banuse koje jos uvik nosin.Reklo bi se ..san je ostvaren.
Sta se sve nije ispodogadjalo u proteklih dvadesetak godina koliko ih nosim?
Ma svasta...raspala se drzava u kojon san se rodila,pali su razni,naslijedjeni mitovi o ljudima-svecima,o zivotu-pokori,o tome kako je to normalno biti zrtva u "ljubavi", o tome sto je to "moje,tvoje,nase"...i tako redom.
Raspa se moj san o dozivotno sretnoj "obitelji".. i jos puno onih malih sitnih stvacica koje su se neprimjetno mijenjale. Neprimjetno... jer sa Banusama je sve drugacije...a one su prizivile sve ove promjene.
Volin ih nosit ali ne nosin ih uvik.Namjerno. Volim promatrat sjene dnevnog svjetla.Volim gledati u suton.
Za frizuru nisan zapravo nikad ni tribala ocale.Njih cuvam samo za one dane kad je .."previse".
Danas je takav dan..vani je tmurni,kisni dan a meni je ...previse.
Sva srica da su jos tu...moje stare,dobre Banuse.



Uploaded with ImageShack.us

Puno njih ne izdrzu sve zivotne "nevere"...