barakokula

Samo mi se svidja.....a vama?

Danas je dan kad zelim opisati sjetu..jesensku...Pokusavam sebi predociti sto je to tako cudesno u ovom mirnom tmurnom,sivom,hladnom,kisnom danu?! Zasto se ipak osjecam nekako ushicenom?! Nemam pojma..nisam zaljubljena,nemam nove "igracke" ,nemam cak ni potrebu da ih imam..pa ipak, gledajuci preko balkona na ogromni narancasto-zeleni Marun koji je svojom krosnjom prekrio polovinu velikog dvorista,praveci ravnotezu svemu okolo,osjecam se dijelom te ljepote,osjecam mir,.Ravnoteza je u ovom mjesecu neobicno jaka jer ima pet petaka,subota,nedjelja..svakih 840 godina..ili jos na kineskom - Fengschui.
Ravnoteza ,balans,mir .. moment kad u miru mos' malo pogledat u nazad ili unaprid..i za taj moment se sve isplati.
Osjecam neko tiho ushicenje...upijajuci taj prizor Maruna u dvoru,dolaze sjecanja na jeseni..na
Kino"Prvoborac""Central""Tesla""Marjan"..na kokice..na marune..na setnje..na "sajmonice",,na izloge..
Do moje prije je tribalo proc priko Varosa i tako hodamo sa nasa dva malena od sest i skoro osam godina kroz Varos pricajuci o svemu i svacemu,naravno attento jer.."kako mores past tri puta a nismo dosli ni do po puta!!!??? a stariji ce u tiho.."ka i isus pod krizen" e,a kad more on a kako nebi ja.....

Danas je dan kojemu se zelim zahvaliti na putovanju unazad...a sad iden spremiti nesto nedjeljno za obid i..Ispeci kruh.

Ovaj post je bio nekoliko puta puno duzi ali nikako da mi "spremi" kako treba jer zelim staviti slike ali to moram jos malo vjezbat ,nadam se da je i text slikovit....:-)) ,svejedno ako imate koji savjet sa slikama,pliiiiiz

Ma prizivit cu i ja to cudo od bicikle...nakon sta su mi ponestale sve isprike(sve su price ispricane,reka bi jedan stari poznanik) ...a danas je predivan,suncani,jesenji dan,kao stvoren za biciklu.Samo,ja san je zadnji put vozila biciklu kad je izasa tada najnoviji hit,"kupit cu ti mali romobil..ajme ca ce lipo biti snjin..." i od tada...ta mala pauza me malo brinula...ali sta je tu je..odoh ja hrabro i bilo je fantasticno.
Nakon pocetnih nesigurnosti i krivudanja je nekako krenulo...ispocetka nisam primjetila da vozin pod rucnon,sve dok me mame sa djecjim kolicima nisu pocele pretjecat,e..ali san onda ja dala gas te mrtva-ladna pretjecala sve..starce u invalidskim kolicima,rolerase,setace,trkace,i one bicikle sa puno vise brzina nego kod mene....koji vitar u kosi..koje predivne,lipe jesenje boje i taj osjecaj SLOBODE...predivno...a onda..... je dosla uzbrdica i tu.... san ja pukla..."finili su mara bali"...sritna i zajapurenih obraza san dosla doma,ziva ,zdrava ,sa vrlo uvjerljivin "osjecajen" u obe....i livoj i desnoj

..otvoriti svoj blog?

Dugo vremena se bavim mislju otvoriti svoj "prozorcic u svijet",moj blog.Citam redovito nekolicinu blogera i uzivam.Taj internetski dnevnik je super...odlucih i ja isto malo "cakulati"Kako ne bi bilo jednostavno??..pa to su samo ta tri koracica...e,a onda nikako da posaljem post..ja napisem a onda mi sve nestane..ma prava katastrofa i tako redom nekoliko dana tih i takvih "lednostavnih"p..oteskoca!!
Moj spas je moja nenadmasna prija Nelica koja je strpljivo,koracic po koracic prolazila te porodjajne "muke"mog prvijenca,sve to naravno preko telefona..i nikako da se sredi i uskladi i krenemo mi od pocetka ,,"aj,sta ti pise na prvoj stranici?"..a ja recitiran.."bloger tako i tako.."aaaala, pa ti nisi na blogu nego na blogeru ..."Uff...
Eto sad san na blogu di i svi moji dobro poznati,i nadan se da cemo de citat,komentirat i sve ostalo...jos dugo ,dugo..
pozdrav svima od barakokule